Novi politički problemi otvorili su se na relaciji hrvatskih političkih predstavnika i državnih institucija Bosne i Hercegovine nakon što je postalo jasno da se na listi kandidata za suca Europskog suda za ljudska prava ne nalazi nijedna osoba koja se izjašnjava kao pripadnik hrvatskog naroda. Ova situacija izazvala je nezadovoljstvo i oštre reakcije, posebno u krugovima bliskim hrvatskom političkom bloku, jer se radi o jednoj od najvažnijih međunarodnih pravosudnih institucija.
Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza javno je izrazio zabrinutost zbog ovakvog ishoda, ističući da su se na konkurs prijavile i osobe hrvatske nacionalnosti koje su, prema njegovim riječima, ispunjavale sve propisane kriterije. Uprkos tome, nijedno od tih imena nije se našlo na konačnoj listi kandidata koju je utvrdilo Predsjedništvo BiH.
Kriteriji koji prema tvrdnjama nisu sporni
Bunoza je naglasio da su uslovi za izbor sudije Europskog suda za ljudska prava jasno definisani i da se odnose na stručnost, ugled i jezičke kompetencije. Upravo zbog toga, kako tvrdi, dodatno je nejasno zbog čega nijedan kandidat iz reda hrvatskog naroda nije uvršten na listu.
– Mogu samo istaknuti da su kriteriji da bi netko postao sudac Europskog suda za ljudska prava vrlo jasni. To mora biti osoba koja poznaje praksu Europskog suda za ljudska prava, pravnik visokog ugleda i također da se radi o osobi koja poznaje engleski i francuski jezik. Meni je poznato da od 12 prijavljenih kandidata su se prijavile i osobe koje se izjašnjavaju kao pripadnici hrvatskog naroda, a koje ispunjavaju ove uvjete i doista je simptomatično da se na listi ne nalazi nijedna ta osoba – rekao je Bunoza.
Ova izjava otvorila je prostor za sumnje u način na koji se donose odluke na najvišem nivou, ali i u to da li se uopće vodi računa o nacionalnoj ravnoteži u institucijama koje predstavljaju Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni.
Dosadašnja praksa i izostanak Hrvata
Bosna i Hercegovina je do sada imala dva suca u Europskom sudu za ljudska prava. Jedna sutkinja se izjašnjavala kao pripadnica srpskog naroda, dok je jedan sudac dolazio iz reda bošnjačkog naroda. U aktuelnom procesu, međutim, situacija je dodatno zakomplikovana činjenicom da među predloženima nema nijednog kandidata koji se izjašnjava kao Hrvat.
Prema informacijama koje su se pojavile u javnosti, na listi kandidata nalaze se imena iz reda bošnjačkog i srpskog naroda, kao i jedan kandidat koji se izjašnjava kao Ostali. Ovakav ishod dodatno je pojačao nezadovoljstvo, jer se, prema ocjenama kritičara, radi o potpunom isključenju jednog konstitutivnog naroda iz procesa.
– U posljednjih 20 ili 22 godine, mi smo imali dva suca ispred Bosne i Hercegovine. Profesorica Ljiljana Mijović i gospodin Faris Vehabović. Stoga je doista nejasno da se barem na listi kandidata, a s ciljem poštivanja svih različitosti Bosne i Hercegovine nije mogla naći barem jedna osoba koja se izjašnjava kao pripadnik hrvatskog naroda – rekao je Bunoza.
Politička analiza i šira slika
Na ovu temu oglasio se i politički analitičar Milan Sitarski, koji smatra da se ne radi o izolovanom slučaju, već o dugoročnom problemu političke zastupljenosti Hrvata u državnim institucijama. Prema njegovom mišljenju, izostanak hrvatskog kandidata za Europski sud za ljudska prava direktno je povezan s činjenicom da Hrvati nemaju svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
– Znakovito je da u takvom dugom razdoblju baš nijedan nije bio izabran, ali ovo sad prelazi sve zamislive oblike moguće diskriminacije, kada nemamo niti jednog Hrvata ni na listi kandidata. To je izravna posljedica toga da Hrvati već četiri mandata, doduše s jednim mandatom diskontinuiteta, nemaju svog predstavnika u Predsjedništvu BiH – rekao je Sitarski.
Izborni zakon kao ključ problema
Sitarski smatra da se ovakve situacije ne mogu rješavati parcijalno, već isključivo kroz sistemske promjene, prije svega izmjene Izbornog zakona. On upozorava da vrijeme prolazi, dok se problemi gomilaju, a pokušaji da se postojeći sistem zadrži ne dovode do rješenja.
– Oni pokušavaju nemoguće, a nikada to neće uspjeti, ali problem je što nama vrijeme prolazi u tim njihovim pokušajima ostvarenja nemogućeg i destruktivnog. Oni ustrajavaju na tim namjerama, a vidimo da sada Hrvatima ne daju ni teorijsku priliku da budu zastupljeni u Europskom sudu za ljudska prava. Ali to se mora sustavno rješavati na razini Izbornog zakona. I to je odgovor svima onima koji tvrde da nije bitno imaju li Hrvati ili ne svoga člana Predsjedništva. Ne bojim se da će im slučajno uspjeti ti pokušaji, kao što nisu ni do sada uspjeli u samom Europskom sudu za ljudska prava. Ali nije prihvatljivo i nije normalno jedan od tri konstitutivna naroda bude s te pozicije ‘a priori’ isključen – zaključio je Sitarski.
Ovaj slučaj ponovo je otvorio pitanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda i pokazao da problemi političke zastupljenosti imaju konkretne posljedice, koje se sve češće vide i na međunarodnom nivou.