Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je uzavrela nakon oštrog saopćenja SDP-a u kojem je direktno prozvan predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić. Povod je odluka vezana za Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, instituciju koja godinama funkcioniše u pravnom vakuumu, bez stranih članova i sa ozbiljnim unutrašnjim blokadama.
Komšić je reagovao kratko, ali vrlo direktno, jasno stavljajući do znanja da ne prihvata optužbe koje dolaze iz SDP-a, niti njihovo tumačenje aktuelne situacije.
– Ovaj SDP-ov stav koristan je za BiH taman toliko koliko je bilo korisno Bećirovićevo glasanje za Borjanu Krišto kao predsjedavajuću Vijeća ministara – rekao je Komšić.
Ova rečenica, izgovorena bez dodatnog objašnjenja, odjeknula je snažno u javnosti jer direktno povezuje dva politička poteza za koja Komšić smatra da su nanijela štetu državi. Ujedno, ona je i jasna poruka nezadovoljstva odnosom SDP-a prema pitanjima koja se tiču državnih institucija.
Optužbe SDP-a i odgovor iz Predsjedništva
SDP je u svom saopćenju naveo da Komšić nastavlja raniju praksu rušenja Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, tvrdeći da Demokratska fronta djeluje kao produžena ruka SDA u blokiranju rada državnih tijela. Prema njihovim navodima, odbijanjem potpisa na odluku Predsjedništva BiH, Komšić onemogućava vraćanje Komisije u ustavne i zakonske okvire.
U saopćenju se podsjeća da je još 2016. godine tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović glasao za odluku kojom su iz Komisije izbačeni međunarodni članovi. SDP tvrdi da je time direktno prekršen Aneks 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je jasno definisan sastav i način odlučivanja Komisije.
– Pozivamo Željka Komšića da prestane sa blokadom potpisivanja odluke kojom se Komisija po prvi put vraća u zakonske okvire, te se onemogućuje dalje blokada njenog rada od strane kadrova SNSD-a – naveli su iz SDP-a.
Komisija između prava i politike
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH ima izuzetno važnu ulogu u zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa države. Njene odluke direktno utiču na očuvanje identiteta, historije i pravnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine. Upravo zbog toga, svaka politička blokada njenog rada ima dalekosežne posljedice.
SDP smatra da je Komisija od 2016. godine funkcionisala u neustavnom sastavu, te da su sve odluke donesene u tom periodu pravno problematične. Zbog toga insistiraju na hitnom vraćanju međunarodnih članova i ukidanju mogućnosti veta, kako bi se spriječile buduće blokade.
– S obzirom da je izvjesno da su odluke nepotpune, antidejtonske Komisije od 2016. godine do danas neustavne, pozivamo na hitno vraćanje u okvire zakona ovog tijela od iznimne važnosti za afirmaciju bosanskohercegovačkog državnog identiteta i kulture – zaključak je SDP-ovog oglašavanja.
Odluka Predsjedništva i sporni potpis
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je u međuvremenu izglasalo odluku kojom se ukida mogućnost veta u Komisiji i predviđa vraćanje stranih članova koji su udaljeni još 2016. godine. Odluka je usvojena glasovima Denisa Bećirovića i Željka Komšića, ali, paradoksalno, Komšić još uvijek nije stavio svoj potpis na taj akt.
U samom prijedlogu odluke precizirano je da Komisiju čini pet članova: dva iz Federacije BiH, jedan iz Republike Srpske i dva člana koje nominira generalni direktor UNESCO-a, a imenuje Predsjedništvo BiH. Upravo ovaj dio odluke izazvao je različita pravna tumačenja.
Nasuprot mišljenju Sekretarijata Predsjedništva, bivši sudija Milan Blagojević smatra da se odluka ne mora donijeti konsenzusom, što dodatno komplikuje već složenu situaciju i ostavlja prostor za nova politička prepucavanja.
Šira politička poruka
Komšićeva izjava nije samo odgovor SDP-u, već i šira politička poruka o odgovornosti pojedinih odluka koje su, prema njegovom stavu, oslabile poziciju države. Poređenje sa glasanjem za Borjanu Krišto jasno pokazuje da Komšić smatra kako su neki potezi, iako formalno zakoniti, politički štetni po Bosnu i Hercegovinu.
U konačnici, spor oko Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika još jednom je ogolio duboke političke podjele, ali i činjenicu da se pitanja od državnog značaja često koriste za međustranačke obračune, umjesto za jačanje institucija i pravne sigurnosti.