U političkom prostoru Bosne i Hercegovine ponovo se otvara žestoka rasprava o nacionalnoj zastupljenosti u institucijama, paritetu konstitutivnih naroda i granicama takozvane građanske politike. Oštre poruke koje dolaze iz hrvatskog političkog bloka jasno pokazuju da se sukob oko kadrovskih pitanja i kontrole institucija dodatno zaoštrava, a ton izjava sve manje ostavlja prostor za kompromis.
Hrvatski politički predstavnici tvrde da se već godinama sistematski urušava ustavni princip ravnopravnosti naroda, te da se pod krinkom reformi i građanskih rješenja zapravo provodi preuzimanje pozicija koje bi, prema važećem ustavnom okviru, trebale pripadati Hrvatima. Posebno se naglašava da je problem dugotrajan i da nije riječ o izoliranim slučajevima, nego o obrascu ponašanja koji se, kako tvrde, ponavlja na više nivoa vlasti.
Spor oko pariteta
U središtu najnovijih kritika našao se prijedlog zakona o proporcionalnoj zastupljenosti u institucijama na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije BiH. Taj prijedlog se u hrvatskom političkom korpusu tumači kao pokušaj rušenja pariteta i dodatnog slabljenja pozicije konstitutivnih naroda u tijelima koja bi trebala osiguravati balans i međusobnu kontrolu.
Posebno se ukazuje na stanje u sigurnosnim strukturama, koje se navode kao primjer neravnoteže i dugogodišnjeg ignorisanja ustavnih rješenja. Fokus rasprave usmjeren je na Federalnu upravu policije, instituciju koja je od strateškog značaja za Federaciju BiH.
– Mislim da i ta izjava na neki način demaskira tzv. građansku politiku jer baš u FUP-u imamo situaciju da šef FUP-a, koji bi trebao biti Hrvat, nije izabran već sedam godina. Za posljedicu imamo da je 95 posto uposlenih iz jednog naroda – rekao je Marijan Marjanović.
Ovakve tvrdnje koriste se kao argument da građanski koncept, barem u praksi, ne donosi jednakost nego dodatno produbljuje nejednakost i stvara osjećaj političke isključenosti kod jednog dijela stanovništva.
Oštra poruka Marine Pendeš
Još direktnija bila je izjava Marine Pendeš, delegatkinje u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, koja je bez zadrške govorila o, kako smatra, svjesnom izigravanju ustavnih normi i lošim namjerama političkih aktera koji zagovaraju građanski model.
– Ja to uopće ne bih nazvala politikama, nego kad nemate dobru namjeru riješiti neke stvari. Uzmimo u obzir da svi oni koji nisu Hrvati, ali imaju hrvatske dokumente i popunjavaju hrvatske pozicije – onda sumnjam u dobru namjeru da BiH ide naprijed – rekla je Pendeš.
Njena izjava dodatno je pojačala tenzije jer direktno dovodi u pitanje legitimitet pojedinih imenovanja i otvara prostor za ozbiljne optužbe o manipulaciji nacionalnim identitetom u cilju ostvarivanja političke ili materijalne koristi.
Optužbe za zloupotrebe
U nastavku rasprave, problematizirana je i praksa nacionalnog izjašnjavanja, za koju se tvrdi da se zloupotrebljava kako bi se popunila radna mjesta i funkcije koje su predviđene za određene grupe. Takvi postupci, prema mišljenju hrvatskih predstavnika, ne samo da narušavaju povjerenje među narodima, nego predstavljaju i potencijalno krivično djelo.
– To je sve zloupotreba položaja i kazneno djelo lažnog predstavljanja u cilju stjecanja materijalne koristi. A oni koji se zalažu za građansku, vode računa o manjinama i ostalima te se zalažu za provedbu presude Sejdić-Finci, oni zapravo popunjavaju pozicije namijenjene Ostalima – rekla je Pendeš.
Ova izjava izazvala je snažne reakcije jer direktno optužuje određene političke krugove za svjesno kršenje zakona i manipulaciju sistemom, što dodatno produbljuje već postojeće političke rovove.
Građanska država ili dominacija većine
Hrvatski političari poručuju da koncept građanske države, kakav se danas nudi, u praksi znači dominaciju brojnijeg naroda i marginalizaciju ostalih. Iako ideja građanske države na prvi pogled može zvučati privlačno, tvrde da stvarnost pokazuje sasvim drugačiju sliku, u kojoj se ravnoteža moći gubi, a institucije pretvaraju u instrumente jedne političke volje.
U tom kontekstu, pitanje nacionalne strukture zaposlenih i imenovanih kadrova postaje ključno političko pitanje, a ne puka statistika. Upravo zato se sve češće čuju upozorenja da bi daljnje ignorisanje ovih problema moglo dovesti do još dublje institucionalne krize i potpunog gubitka povjerenja među narodima.
Cijela polemika pokazuje da Bosna i Hercegovina i dalje nema konsenzus o osnovnim principima funkcionisanja države. Umjesto smirivanja tenzija, politička scena sve više klizi u otvorene sukobe, u kojima se teške riječi koriste bez zadrške, a kompromis se doživljava kao slabost.