Bosna i Hercegovina se već godinama nalazi u stanju političke nestabilnosti, ali niz odluka donesenih nakon izbora 2022. godine, prema mišljenju dijela javnosti, označio je ulazak u dublju i opasniju fazu krize. U fokusu rasprava su odnos vlasti prema medijima, funkcionisanje institucija, uloga međunarodnih aktera i dugoročne posljedice političkih kompromisa koji su javnosti predstavljani kao nužni radi stabilnosti. O tim temama govorio je Senad Pećanin, advokat i dugogodišnji novinar, iznoseći ocjene koje su izazvale snažne reakcije.
Pećanin je tri decenije proveo u novinarstvu, a danas kao advokat učestvuje u složenim pravosudnim procesima, uključujući i postupke pred Evropskim sudom za ljudska prava. Uprkos profesionalnom zaokretu, ostao je aktivan javni komentator, posebno kada je riječ o pitanjima medijskih sloboda, političke odgovornosti i zaštite ustavnog poretka.
Mediji pod pritiskom vlasti
Govoreći o stanju medija, Pećanin ističe da pritisci vlasti nisu nova pojava, ali da su danas postali sofisticiraniji i, po njegovom mišljenju, opasniji. Umjesto otvorenih zabrana, koriste se ekonomski mehanizmi, upravljačke strukture javnih preduzeća i politički uticaj kako bi se nepoželjni sadržaji marginalizovali ili uklonili.
– Mislim da je apsolutno svima jasno da je gašenje Hayata na platformi BH Telecoma odluka lidera “Naroda i pravde” Dine Konakovića, a da je direktor BH Telecoma Amel Kovačević tek egzekutor – rekao je Pećanin.
U takvom okruženju, smatra on, mediji koji pokušavaju zadržati kritički pristup postaju meta, dok se poslušni nagrađuju. Dugoročna posljedica je slabljenje javne debate i gubitak povjerenja građana u informacije koje dobijaju.
– A možda je to i razlog što korisnici BH Telecoma već godinama imaju najlošiju internetsku vezu i u regionu i u Evropi – rekao je Pećanin.
Sunovrat profesije
Pećanin ocjenjuje da novinarstvo danas prolazi kroz najdublju krizu u svojoj modernoj historiji. Nekada su postojali snažni mediji sa jasnim uredničkim identitetom, dok danas kvantitet ne donosi kvalitet, a tržišna logika potiskuje profesionalne standarde.
– Ne postoji profesija koja je srozana na niže grane u posljednjih dvadesetak godina od novinarstva – rekao je Pećanin.
On upozorava da vakuum koji nastaje gašenjem ili slabljenjem profesionalnih redakcija popunjavaju anonimni nalozi, propagandne stranice i politički motivisani sadržaji bez ikakve odgovornosti.
– Društvene mreže ne mogu biti i nisu nadomjestak gubitku odgovornih medija, ali nerijetko su jedini izvor necenzuriranih informacija – rekao je Pećanin.
Prelomni politički trenutak
Najveći dio kritika odnosi se na period neposredno nakon izbora 2022. godine. Pećanin smatra da je tada napravljen politički zaokret čije se posljedice tek počinju osjećati. Posebno problematičnim vidi prihvatanje odluka visokog predstavnika koje su, prema njegovom tumačenju, suspendovale ustavni poredak i izmijenile izborna pravila u korist jedne političke strukture.
– Oprostite zbog ovog dužeg uvoda, evo i odgovora na Vaše pitanje: apsolutno sam uvjeren da je ključni momenat, koji je nagovijestio katastrofu u koju aktuelna vlast vodi ovu zemlju, bio čin prihvatanja od strane “Trojke” nelegitimnih, diskriminatorskih, sa primjesama rasizma prema Bošnjacima, odluka Visokog predstavnika o – hej! – jednodnevnoj suspenziji Ustava Federacije BiH i promjeni izbornih pravila u korist HDZ-a nakon zatvaranja birališta na izborima 2022. godine – rekao je Pećanin.
On smatra da se tada nije radilo o tehničkom rješenju, već o političkoj poruci, čije će se posljedice dugo osjećati u institucionalnom i društvenom životu zemlje.
Građanska iluzija i razočaranje
Pećanin se osvrće i na koncept građanske politike koji su zagovarale stranke sadašnje vlasti. Prema njegovim riječima, taj koncept se sudario sa realnošću u kojoj ih domaći i međunarodni akteri doživljavaju prvenstveno kao predstavnike jednog naroda. U pokušaju da dokažu suprotno, tvrdi on, donošene su odluke koje su imale suprotan efekat.
– Najveća tragična posljedica ovakve vladavine “Trojke” je devastacija, potpuno uništenje vjere i nade, prije svega među Bošnjacima kao najvećim poklonicima ideje da je u dogledno vrijeme moguća građanska politička alternativa višedecenijskoj vlasti SDA – rekao je Pećanin.
Prema njegovom viđenju, razočaranje koje je nastalo opasnije je od same promjene vlasti, jer slabi vjeru u mogućnost političke promjene kroz demokratske procese.
Teška optužba i duboka podjela
Najkontroverzniji dio Pećaninovih stavova odnosi se na ocjenu posljedica tzv. „paketa funkcionalnosti“. On koristi izraz koji izaziva snažne reakcije u javnosti, naglašavajući da se radi o političkoj, a ne pravnoj ocjeni.
– Schmidtov “paket funkcionalnosti” o kojem govorite, uz potpunu podršku “Trojke”, doveo je najmnogobrojniji narod u državi pod režim apartheida ne samo u Republici Srpskoj, već i u Federaciji BiH i cijeloj zemlji, režim diskriminacije koji, osim Šemsudina Mehmedovića i Islamske zajednice, brine još malo koga od Bošnjaka – rekao je Pećanin.
On tvrdi da su tim putem otvorena vrata jačoj kontroli institucija od strane političkih centara moći, uključujući pravosuđe i sigurnosni aparat, što dodatno slabi povjerenje građana u sistem.
Vanjska politika bez sadržaja
Kritike su upućene i na račun vanjske politike, koju Pećanin opisuje kao površnu i fokusiranu na imidž, a ne na rezultate. Prema njegovom mišljenju, politički marketing zamijenio je ozbiljnu diplomatiju, dok se neuspjesi prikrivaju populističkim porukama.
Takav pristup, upozorava on, dodatno slabi međunarodnu poziciju zemlje i ostavlja prostor drugim akterima da jačaju svoj uticaj.
Pravosuđe i Strasbourg
Kao advokat, Pećanin se osvrnuo i na postupke pred Evropskim sudom za ljudska prava, naglašavajući da se jedan od predmeta približava završnoj fazi. Iako nije iznosio detalje, istakao je značaj tih procesa za buduće razumijevanje odnosa politike i pravosuđa u Bosni i Hercegovini.
Dugoročne posljedice
U završnici, Pećanin poručuje da zemlja plaća visoku cijenu političkih kompromisa, slabljenja institucija i pritisaka na medije. Smatra da se bez povratka povjerenja, odgovornosti i istinske javne debate teško može govoriti o stabilnosti i napretku.
U društvu u kojem se krize nadovezuju jedna na drugu, građani sve češće ostaju između umora i nepovjerenja, pitajući se da li postoji politička snaga sposobna da preokrene negativne trendove.
Da li je povjerenje građana moguće obnoviti bez jasnog raskida sa praksom političkih pritisaka i zakulisnih dogovora?