Politička polemika u Kantonu Sarajevo ponovo je izazvala veliku pažnju javnosti nakon što je ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković reagovao na izjave zastupnice u Skupštini KS Sebije Izetbegović. Rasprava se otvorila oko pitanja koliko je dugo jedna politička stranka zaista upravljala kantonalnom vlašću, ali je ubrzo prerasla u širu priču o odgovornosti, upravljanju institucijama i odnosu prema građanima.
Povod za reakciju bila je tvrdnja iz intervjua u kojem je navedeno da je SDA imala premijera Kantona Sarajevo samo tri godine. Takva ocjena izazvala je brojne komentare jer se, prema dostupnim podacima o sastavima vlada i skupštinskih većina, radi o političkom subjektu koji je najduže učestvovao u vlasti na kantonalnom nivou.
Sporna tvrdnja
U javnom prostoru posebno je odjeknulo pitanje interpretacije političke odgovornosti. Kritičari smatraju da se kroz ovakvu izjavu pokušava umanjiti uloga stranke u ranijem periodu upravljanja, te da se dio odgovornosti prebacuje na pojedince koji su nekada pripadali toj političkoj opciji, a danas su politički djelovali u drugim strukturama.
Konaković je reagovao vrlo direktno, naglašavajući da se činjenice o radu vlada i skupštinske većine ne mogu zanemariti. U njegovom obraćanju posebno je apostrofirano da su ključne odluke donosile institucije u kojima je dominantan uticaj imala upravo ta politička stranka.
– Izjava supruge predsjednika SDA kako je ova stranka imala premijera Kantona Sarajevo samo tri godine najbolje oslikava šta zapravo ova žena misli o ljudima i koliko potcjenjuje razum normalnog čovjeka – rekao je Konaković.
Ko je donosio odluke
U nastavku obraćanja podsjetio je na period u kojem su funkciju premijera obavljali kadrovi te stranke, naglašavajući da se vlast ne ogleda samo u imenu premijera nego i u strukturi vlade i skupštinske većine koja izglasava budžete i zakone.
Prema njegovim navodima, tadašnji sazivi vlade imali su ministre iz iste političke opcije, dok je skupština, u kojoj su imali najviše zastupnika, donosila ključne finansijske i zakonodavne odluke. Time je želio ukazati da se politička odgovornost ne može svesti samo na formalni mandat jednog čovjeka.
Posebno je ukazao na način donošenja političkih odluka unutar same stranke.
– Zvizdić i ja smo bili premijeri SDA koja je u Vladi KS imala ministre iz SDA, budžete i zakone je usvajala Skupština KS u kojoj je bilo najviše zastupnika SDA. Posebno je važno naglasiti da su se politike kreirale u organima SDA na maratonskim sjednicama koje su završavane zaključcima i smjernicama – rekao je Konaković.
Odgovornost vlasti
U političkim sistemima parlamentarne demokratije premijer predstavlja izvršnu vlast, ali odluke formalno donosi vlada kao kolektivni organ. Upravo na tu razliku Konaković se dodatno osvrnuo, ističući da je pogrešno odgovornost za stanje u kantonu pripisivati isključivo pojedincima.
On je naveo da premijer ima važnu ulogu, ali da bez podrške većine ministara i skupštine nijedna odluka ne može biti usvojena. Time je pokušao objasniti da političke odluke proizlaze iz šireg sistema upravljanja.
– Važan je naravno, ali odluke donosi Vlada većinom glasova – rekao je Konaković.
Razlozi razilaženja
Dotakao se i svog napuštanja stranke, kao i političkog puta bivših stranačkih kolega. Prema njegovim riječima, razlozi nisu bili lične prirode nego vezani za način funkcionisanja i donošenja odluka unutar organizacije.
U tom kontekstu naveo je da se u stranci ključna pitanja nisu uvijek rješavala kroz formalne institucije nego kroz neformalne centre uticaja, što mu, kako tvrdi, nije bilo prihvatljivo.
– Obojica smo iskreno pripadali toj stranci tokom mandata, ja sam nekoliko mjeseci prije isteka napustio stranku, a Zvizdić je ostao dugo nakon te funkcije i obnašao najvažnije funkcije na državnom nivou kao član SDA – rekao je Konaković.
Kritika koncepta upravljanja
Konaković je posebno naglasio da se ne slaže sa praksom prebacivanja odgovornosti na druge, smatrajući da političke strukture moraju jasno prihvatiti posljedice svojih odluka. U njegovoj reakciji dominira stav da građani prepoznaju ko je donosio ključne odluke, bez obzira na kasnija politička razilaženja.
– Stranku smo napustili iz više razloga, a ključni je što se upravo supruga predsjednika unutar stranke najviše pita i odlučuje. Meni se takav koncept bježanja od odgovornosti nije sviđao i nikad neće. Ne može svaki put i za svaku grešku krivac biti neko drugi – rekao je Konaković.
Šira politička poruka
Ova polemika otvorila je i šire pitanje političke odgovornosti u Bosni i Hercegovini. Javnost često svjedoči raspravama o tome ko je odgovoran za stanje u institucijama, ali rijetko postoji saglasnost među političarima. Upravo zbog toga svaka ovakva izjava izazove snažne reakcije i dodatno podijeli političku scenu.
Analitičari smatraju da se iza ovakvih polemika zapravo vodi borba za politički narativ, odnosno pokušaj da se biračima predstavi vlastita verzija prošlosti i odgovornosti. U praksi to znači da svaka strana nastoji pokazati kako nije imala ključnu ulogu u problemima, dok istovremeno naglašava zasluge za pozitivne poteze.
U konačnici, rasprava oko trajanja mandata i uloge pojedinaca pretvorila se u širu debatu o načinu upravljanja, uticaju političkih struktura i odnosu prema javnosti. A upravo ta percepcija odgovornosti, kako se čini, ostaje centralna tema političkih sukoba u Kantonu Sarajevo, pa i šire, jer građani najviše očekuju jasna objašnjenja, a njih, realno, često bude premalo.