Odluke velikih sila često ne ostaju daleko od svakodnevnog života običnih ljudi, jer utiču na cijene goriva, stabilnost tržišta i političke odnose koji oblikuju buduće odluke širom svijeta. Zato se postavlja pitanje kakve bi posljedice novi vojni potezi mogli imati, ko o njima odlučuje i gdje je granica između sigurnosti i eskalacije.
Tema je ponovo otvorena nakon što je dopisnik iz Sjedinjenih Američkih Država Ivica Puljić analizirao američko-izraelske napade na Iran i političke poruke koje su ih pratile, uključujući izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Pozadina sukoba
Napadi su uslijedili nakon dugog perioda pregovora između Washingtona i Teherana, koji su ranije vođeni s ciljem ograničavanja iranskog nuklearnog programa. U političkom smislu, riječ je o jednom od najosjetljivijih pitanja međunarodne sigurnosti, jer Iran zauzima ključnu poziciju na Bliskom istoku, a svaka promjena odnosa s tom državom utiče i na evropske saveznike, energetsko tržište i regionalnu stabilnost.
Sjedinjene Američke Države godinama ističu zabrinutost zbog mogućeg razvoja nuklearnog oružja, dok iranske vlasti tvrde da je njihov program civilne prirode. Zbog toga je ranije potpisan međunarodni sporazum koji je uključivao nadzor nad postrojenjima i ograničenje obogaćivanja urana. Nakon povlačenja SAD-a iz tog sporazuma, odnosi su dodatno pogoršani, a povremene vojne tenzije postale su učestalije.
Uloga američkih institucija
U američkom političkom sistemu predsjednik ima ovlaštenje da naredi ograničene vojne operacije, ali Kongres ima značajnu kontrolnu funkciju, posebno kada je riječ o dugotrajnim vojnim angažmanima. Postoji i poseban zakon, poznat kao War Powers Resolution, koji zahtijeva obavještavanje zakonodavaca i njihovu saglasnost za veće vojne operacije.
Zbog toga se i postavlja pitanje koliko su američki zakonodavci bili uključeni u odluku o napadima i da li je procedura ispoštovana. Najavljeno je informisanje Kongresa kroz brifinge, što je uobičajena praksa kada predsjednik donese odluku koja može imati šire sigurnosne posljedice.
Procjena motiva
Puljić je u analizi ukazao na moguće političke i sigurnosne ciljeve operacije.
– Jeste i nije iznenađujući. Ovo se dugo pripremalo. Isto tako su dobro tekli pregovori između SAD-a i Irana. I odjednom dolazi do svega ovoga, zbog čega – Trump kaže u poruci Irancima, sloboda je u vašim rukama, oborite svoju vladu, ja vam dajem što nijedan predsjednik nije. Očigledno da Trump poziva na promjenu režima u Iranu. Moramo biti sigurni da Iran ne dođe do nuklearnog oružja – to je drugi cilj. A Trump iranskoj vojsci poručio – morate položiti oružje, vaše nuklearno oružje će ponovno biti uništeno. Mi smo mislili da jeste – rekao je Ivica Puljić.
Ovakve poruke imaju i političku dimenziju jer se ne odnose samo na vojni aspekt nego i na unutrašnje prilike u Iranu. U međunarodnim odnosima to se smatra posebno osjetljivim, jer se direktno tiče pitanja suvereniteta države.
Procjena rizika
Puljić je upozorio i na moguće vojne implikacije izjava koje dolaze iz Washingtona.
– Trump kaže sljedeće, što je vrlo znakovito – životi američkih heroja bit će izgubljeni. To se često događa u ratu, jer to uračuna 100% da će američki vojnici biti na iranskom tlu. Ta je rečenica vrlo zagonetna. On kaže ovo činimo za budućnost, ovo je plemenita misija – pa ne znam baš. Trump kaže, Iran je nastavio s razvojem dalekometnih projektila, kojima već sada mogu ugroziti naše prijatelje, saveznike u Evropi – rekao je Ivica Puljić.
Upravo zbog takvih procjena analitičari pažljivo prate da li bi operacija mogla prerasti u kopnenu intervenciju ili će ostati ograničena na zračne udare. Historijski gledano, razlika između te dvije opcije značajno utiče na trajanje i posljedice sukoba.
Reakcije u SAD-u
U američkoj javnosti reakcije su podijeljene. Dio političara smatra da je potez nužan iz sigurnosnih razloga, dok drugi upozoravaju na pravne i političke rizike. Posebno se ističe rasprava o tome da li predsjednik može samostalno započeti operaciju bez prethodnog odobrenja Kongresa.
Puljić je opisao i političke reakcije u Washingtonu.
– Bijela kuća najavljuje da će idućeg tjedna imati dva brifinga s Kongresom oko napada na Iran. Naime, zakonodavci nisu ništa znali, osim što je državni tajnik Marco Rubio neposredno pred početak napada rekao osmorici zakonodavaca da će do napada doći – rekao je Ivica Puljić.
Ova informacija dodatno je otvorila pitanje transparentnosti i kontrole izvršne vlasti. U američkom političkom sistemu takve rasprave su česte kada je riječ o vojnim operacijama, jer Kongres predstavlja mehanizam nadzora nad predsjedničkim odlukama.
Globalni efekti
Rasprava se ne vodi samo u SAD-u. Na globalnom planu analizira se uticaj na ekonomiju i sigurnost, posebno na tržište nafte i međunarodnu trgovinu. Svaki veći sukob na Bliskom istoku historijski je bio povezan s promjenama cijena energenata.
Puljić je govorio i o širem geopolitičkom kontekstu.
– Nijedna zemlja zapravo, kad malo analizirate, nema koristi od rata s Iranom. Rizici uključuju naftne šokove, eskalaciju, kaos za sve. Izrael najviše strateški dobija – slabljenje iranskog nuklearnog programa, projektila i saveznika poput Hezbollaha, recimo – rekao je Ivica Puljić.
Zaljevske zemlje, sa druge strane, strahuju od odmazde, dok velike sile poput Rusije i Kine situaciju posmatraju kroz prizmu vlastitog uticaja u regionu. Upravo zbog toga se međunarodne organizacije obično zalažu za diplomatsko rješenje.
Poređenje sa ranijim intervencijama
Analitičari često povlače paralelu sa američkom intervencijom u Iraku početkom 2000-ih godina. Ipak, postoje značajne razlike, prije svega u međunarodnoj podršci i stepenu pripreme.
Puljić je na kraju ukazao na tu historijsku dimenziju.
– Objava rata Iranu, kako bi se promijenio režim, podsjeća na početak američke invazije na Irak, ali s nekoliko velikih razlika, zato što je predsjednik Bush u to vrijeme dobio potporu Vijeća sigurnosti UN-a, dobio potporu Senata, za tu je invaziju napravio koaliciju sa 49 zemalja i rasporedio je vojne snage na kopnu. Vidjet ćemo hoće li Trump to učiniti ili će koristiti samo zračnu snagu – iz povijesti znamo – to gotovo nikad ne funkcionira – rekao je Ivica Puljić.
Otvorena pitanja
Ostaje otvoreno pitanje da li će kriza prerasti u širi sukob ili će se zadržati na ograničenim operacijama i političkom pritisku. Upravo od toga zavise i buduće odluke saveznika, međunarodnih organizacija i ekonomskih aktera, pa i stabilnost tržišta energenata.
Za prosječnog građanina, iako se događaji odvijaju daleko, njihove posljedice mogu biti veoma konkretne, od cijene goriva i inflacije do političkih odnosa koji oblikuju međunarodne sporazume. Zato se naredni potezi Washingtona i reakcije drugih država prate sa posebnom pažnjom, jer bi mogli dugoročno promijeniti odnose snaga u svijetu, a mozda i otvoriti novu rundu pregovora.