Sve češće se postavlja pitanje koliko savremeni rat zapravo košta i da li skupi sistemi protivzračne odbrane mogu dugoročno izdržati pritisak relativno jeftinih bespilotnih letjelica. Upravo ta neravnoteža između cijene napada i cijene odbrane mogla bi imati velike posljedice po vojne strategije, budžete država i način na koji će se voditi budući sukobi.
Rasprava o tome ponovo je otvorena nakon analiza odnosa cijene iranskih dronova i presretačkih raketa koje se koriste za njihovo obaranje. Prema procjenama vojnih analitičara, pojedini dronovi mogu se proizvesti za oko 35.000 dolara, dok presretanje takvih letjelica može koštati od nekoliko stotina hiljada pa čak i do četiri miliona dolara po jednom projektilu.
Takva razlika u cijeni već duže vrijeme izaziva pažnju sigurnosnih stručnjaka, jer pokazuje kako masovna upotreba relativno jeftinih bespilotnih letjelica može stvoriti ozbiljan pritisak na skupe sisteme protivzračne odbrane. U tom kontekstu sve češće se postavlja pitanje koliko dugo države mogu održavati takav model odbrane ako se suoče sa velikim brojem napada.
Savremeni sukobi pokazali su da bespilotne letjelice postaju jedno od najvažnijih oružja modernog ratovanja. Njihova relativno niska cijena i mogućnost proizvodnje u većim količinama omogućavaju državama da stvaraju pritisak na protivničke vojne i infrastrukturne ciljeve bez ogromnih finansijskih troškova.
Masovna upotreba dronova
U sigurnosnim analizama često se spominje mogućnost takozvanih „talasa dronova“. U takvom scenariju veliki broj letjelica lansira se u kratkom vremenskom periodu kako bi se preopteretili sistemi protivzračne odbrane i natjeralo protivnika da troši velike količine presretačkih raketa.
Procjene otvorenih obavještajnih izvora govore da Iran raspolaže velikim brojem bespilotnih letjelica različitih varijanti. Posebno se često spominju modeli iz porodice Shahed koji su korišteni u više regionalnih sukoba i napada na infrastrukturu.
Analitičari navode da se upravo u kombinaciji niske cijene i velike količine nalazi glavna prednost takvih sistema. Čak i kada dio letjelica bude oboren, trošak napada može ostati znatno niži od troška odbrane.
U scenarijima intenzivnog sukoba dronovi se mogu koristiti za napade na više ciljeva istovremeno. Takav pristup prisiljava protivnika da raspoređuje sisteme odbrane na različite lokacije, čime se dodatno smanjuje njihova efikasnost.
Trošak presretanja
Veliki problem predstavlja i cijena savremenih presretačkih sistema. Napredni sistemi protivzračne i antibalističke odbrane koriste rakete koje su izuzetno skupe za proizvodnju i održavanje.
Primjera radi, pojedini presretači koji se koriste u modernim sistemima protivraketne odbrane mogu koštati i više miliona dolara po projektilu. Takvi sistemi razvijeni su prvenstveno za presretanje balističkih projektila i sofisticiranih prijetnji, ali se u određenim situacijama koriste i protiv dronova.
Zbog toga se u vojnim analizama sve češće postavlja pitanje dugoročne održivosti takvog modela odbrane. Ako protivnik koristi relativno jeftine letjelice, presretanje svake od njih skupim raketama može dovesti do ogromnih finansijskih troškova.
Dodatni pritisak stvara i standardna vojna praksa prema kojoj se često ispaljuju dva ili tri presretača na jednu metu kako bi se povećala vjerovatnoća uspješnog obaranja.
– Raketni presretači su velika briga, posebno antibalistički presretači. Koristimo ih brže nego što ih možemo napraviti – izjavila je Kelly Grieco.
Takva upozorenja ukazuju na problem koji sve više zabrinjava vojne planere: proizvodnja presretačkih raketa traje godinama, dok se njihove zalihe mogu znatno brže potrošiti tokom intenzivnih sukoba.
Jeftinije tehnologije
Zbog toga vojske širom svijeta traže jeftinije načine za neutralizaciju bespilotnih letjelica.
Jedno od rješenja su vođene rakete manjeg dometa koje su znatno jeftinije od klasičnih presretača. Takve rakete razvijene su prvenstveno za presretanje sporijih ciljeva poput dronova.
Njihova cijena procjenjuje se na desetine hiljada dolara po ispaljivanju, što ih čini višestruko jeftinijim rješenjem u odnosu na sofisticirane presretačke sisteme.
Druga tehnologija koja sve više privlači pažnju je lasersko oružje. Za razliku od raketnih sistema, laserski sistemi koriste energiju za neutralizaciju cilja, pa trošak pojedinačnog presretanja može biti znatno niži.
U određenim testovima laserski sistemi pokazali su visoku preciznost protiv manjih letjelica, ali takve tehnologije još uvijek nisu široko raspoređene i nalaze se u fazi razvoja ili ograničene operativne upotrebe.
Promjena vojne strategije
Zbog svega navedenog sve više analitičara smatra da savremeni sukobi ulaze u novu fazu u kojoj odnos cijene napada i cijene odbrane postaje ključan faktor.
U prošlosti su se vojske uglavnom fokusirale na razvoj sve sofisticiranijeg naoružanja, ali iskustva iz novijih sukoba pokazuju da masovna proizvodnja jednostavnijih sistema može imati veliki strateški efekat.
Takav pristup mijenja način na koji vojne strategije planiraju odbranu teritorije i zaštitu ključne infrastrukture.
U dugotrajnim sukobima razlika između cijene dronova i cijene presretača može dovesti do ogromnih finansijskih troškova za države koje se oslanjaju na skupe odbrambene sisteme.
Upravo zbog toga mnoge zemlje razvijaju kombinaciju različitih sistema odbrane, od klasičnih raketa do elektronskog ometanja i laserskih sistema, kako bi smanjile troškove i povećale efikasnost.
Ravnoteža između cijene napada i cijene odbrane sve više postaje jedno od ključnih pitanja savremenog ratovanja. Kako se tehnologija bude razvijala, upravo ta ravnoteža mogla bi odlučivati o tome koliko dugo određena strana može održavati svoje vojne operacije i kakav će biti konačan tok sukoba.