Da li su prava Bošnjaka u Hercegovini zaista ugrožena u mjeri na koju upozoravaju politički i vjerski predstavnici? Upravo takva tvrdnja ponovo je otvorila ozbiljna pitanja o stanju ravnopravnosti i poštivanja osnovnih prava u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Povod za novu raspravu bilo je obraćanje člana Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denisa Zvizdića, koji je uputio zvanično pismo visokom predstavniku Christianu Schmidtu. U fokusu njegovog obraćanja nalazi se položaj Bošnjaka u Hercegovini, za koji tvrdi da se kontinuirano pogoršava.
Upozorenje Schmidtu
Zvizdić je u svom pismu naglasio kako se radi o procesu koji traje godinama, a koji, prema njegovim riječima, dovodi u pitanje temeljne vrijednosti bosanskohercegovačkog društva. Poseban akcenat stavio je na multietnički i multikulturni karakter države, koji smatra ključnim za njen opstanak i razvoj.
– Cijeneći Vaše razumijevanje važnosti multietničkog i multikulturnog karaktera BiH kao jedne od temeljnih vrijednosti višestoljetnog kontinuiteta BiH, obraćam Vam se kako bi ukazao i upozorio na neprihvatljiv i nepodnošljiv nivo osporavanja i nipodaštavanja ustavnih, institucionalnih, kulturnih, vjerskih i, u konačnici, demokratskih prava Bošnjaka u Hercegovini o čemu ste više puta informirani od predstavnika Bošnjaka iz političkog, vjerskog i društvenog života u Mostaru, Stocu i Čapljini – rekao je Zvizdić.
Pozivanje na ranije apele
U pismu je istaknuto da visoki predstavnik već ima saznanja o stanju na terenu, jer su ga o tome informirali različiti akteri iz Hercegovine. Time Zvizdić ukazuje da se ne radi o novom problemu, već o dugotrajnom pitanju koje zahtijeva konkretnu reakciju.
Posebno je izdvojio javni apel mostarskog muftije, koji je ranije ukazivao na ozbiljnost situacije i predlagao konkretne korake za njeno rješavanje. Prema Zvizdiću, taj apel dodatno potvrđuje složenost problema i potrebu za institucionalnim odgovorom.
– Posljednju takvu informaciju o stanju svojevrsnog aparthejda u kojem žive Bošnjaci u spomenutim gradovima, a čiji je najbolji primjer aktuelna situacija u Mostaru, Vam je u formi javnog poziva, uputio muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović koji je, krajnje korektno, poštujući multietnički karakter Mostara ali i imperativnu potrebu o poštivanju potpune etničke ravnopravnosti, predložio da se formira ekspertna grupa s nivoa Grada, Kantona, federalnog i državnog nivoa, koja će pod supervizijom OHR-a hitno razmotriti pojedinačno svaki slučaj koji se u javnosti problematizira, kako bi se zaustavila daljnja devastacija urbanog prostora Mostara – rekao je Zvizdić.
Mostar u fokusu
Zvizdić je u svom obraćanju posebno naglasio značaj Mostara, opisujući ga kao prostor izuzetne kulturne i historijske vrijednosti. Istakao je da se upravo na primjeru ovog grada može vidjeti u kojem pravcu ide razvoj Bosne i Hercegovine.
Prema njegovim riječima, Mostar bi trebao biti simbol ravnopravnosti i zajedničkog života, ali trenutna situacija, kako tvrdi, pokazuje drugačiju sliku. Time je otvorio pitanje da li se grad razvija u skladu s evropskim vrijednostima ili pod utjecajem etničkih podjela.
– Grad Mostar se politički, urbano i društveno treba razvijati na bazi ravnopravnosti, jednakosti i solidarnosti a ne na osnovu jednostranog etničkog ekskluziviteta koji ide na štetu Bošnjaka što je, nažalost, dominantno i evidentno obilježje trenutne institucionalne i urbano-kulturne situacije u Mostaru – rekao je Zvizdić.
Sporna izgradnja
Jedan od ključnih problema koje je izdvojio odnosi se na izgradnju kulturnih i vjerskih objekata. Zvizdić tvrdi da postoje ozbiljne prepreke kada je riječ o projektima koji su važni za bošnjačku zajednicu.
Istovremeno, ukazuje na, kako navodi, neujednačenu praksu u tretmanu sličnih projekata drugih zajednica, što dodatno produbljuje osjećaj neravnopravnosti.
– Jer, kako drugačije nego pokušajem uspostave etničke i institucionalne dominacije nad Bošnjacima, objasniti zašto se već više od dvadeset godina ne dozvoljava izgradnja kulturnih objekata, poput kulturnog centra ‘Mevlana’ ili vjerskih objekata Islamske zajednice dok se, istovremeno, vaninstitucionalno i ekskluzivistički ‘širom zatvorenih očiju’ dozvoljava izgradnja kulturnih i vjerskih objekata hrvatskog naroda uz upitni legalitet prostorno-planske dokumentacije – rekao je Zvizdić.
Zahtjev za reakcijom
U završnom dijelu svog obraćanja, Zvizdić je uputio konkretan zahtjev visokom predstavniku. Predložio je formiranje ekspertne komisije koja bi detaljno analizirala svaki sporni slučaj i ponudila rješenja u skladu sa zakonima i pravilima struke.
Cilj takve komisije, prema njegovim riječima, bio bi smanjenje tenzija i uspostavljanje jasnih procedura koje bi osigurale ravnopravan tretman svih građana.
Stanje u drugim gradovima
Zvizdić nije ograničio svoje obraćanje samo na Mostar, već je ukazao i na situaciju u drugim hercegovačkim sredinama. Posebno je izdvojio Stolac i Čapljinu, gdje, kako tvrdi, postoje ozbiljni problemi kada je riječ o zastupljenosti Bošnjaka u javnim institucijama.
U tim gradovima, prema njegovim navodima, struktura zaposlenih ne odgovara zakonskim odredbama niti statističkim podacima, što dodatno potvrđuje tvrdnje o neravnopravnosti.
– Naime, cjelokupna bosanskohercegovačka javnost već godinama zna da omjer zaposlenih u gradskoj administraciji, upravi i preduzećima u Stocu ne odražava statistiku popisa stanovništva, ni onog iz 2013. niti iz 1991., što je propisano zakonima. Od više od 120 zaposlenih u gradskoj administraciji u Stocu samo je 6 Bošnjaka dok, istovremeno, niti jedan Bošnjak nije direktor javnog preduzeća ili ustanove dok je u istima zaposlen zanemariv broj Bošnjaka. Ista, odnosno, još gora situacija je u Čapljini gdje se prava Bošnjaka, ali i Srba, sistemski gaze – rekao je Zvizdić.
Poziv na djelovanje
Na kraju, Zvizdić je naglasio da smatra kako je došlo vrijeme za konkretne poteze visokog predstavnika. Njegovo obraćanje može se tumačiti kao pokušaj da se pitanje položaja Bošnjaka u Hercegovini ponovo stavi u fokus međunarodne zajednice.
Ostaje da se vidi da li će ovaj apel dovesti do konkretnih mjera ili će, kao i raniji, ostati dio političkih rasprava bez značajnijih promjena na terenu.