Da li Evropska unija polako gubi politički utjecaj u Bosni i Hercegovini dok ključne procese preuzimaju Sjedinjene Američke Države? Upravo to pitanje sve češće se otvara nakon priča o odlasku Christiana Schmidta i mogućem izboru novog visokog predstavnika.
Sve glasnije rasprave o budućnosti Ureda visokog predstavnika, ulozi međunarodne zajednice i mogućem postepenom gašenju postdejtonskog sistema izazvale su zabrinutost među političkim analitičarima. U centru pažnje našao se i odnos Evropske unije prema Bosni i Hercegovini, za koji dio stručnjaka tvrdi da je postao pasivan i bez stvarnog političkog utjecaja.
Viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) Adnan Ćerimagić smatra da bi Evropska unija morala preuzeti vodeću ulogu u procesima koji se odnose na budućnost Bosne i Hercegovine, umjesto da prati interese drugih međunarodnih aktera.
Kriza utjecaja
Prema njegovim riječima, Evropska unija se nalazi u paradoksalnoj situaciji kada je riječ o Bosni i Hercegovini i budućnosti OHR-a.
Iako upravo Brisel godinama insistira na evropskom putu BiH i postepenom zatvaranju Ureda visokog predstavnika kao dijelu procesa pristupanja Evropskoj uniji, trenutno ključne političke procese vode drugi centri moći.
Ćerimagić upozorava da je posebno problematično to što Evropska unija finansijski podržava OHR, ali istovremeno nema presudan politički utjecaj na pravac kojim se cijeli proces kreće.
– Ured visokog predstavnika kosi se s vladavinom prava jer ne prolazi osnovni demokratski test – upozorava Adnan Ćerimagić.
On smatra da trenutno proces budućeg redefinisanja OHR-a i postdejtonskog sistema ne vodi Evropska unija, nego Sjedinjene Američke Države, uz snažan politički utjecaj Banje Luke i djelimično Rusije.
Američki pritisak
Ćerimagić tvrdi da Evropska unija mora hitno sagledati vlastitu poziciju i procijeniti koliko su njeni interesi usklađeni sa interesima američke administracije.
Prema njegovim riječima, tokom proteklih godina Evropska unija uglavnom je izbjegavala ozbiljnije suprotstavljanje politici Washingtona kada je riječ o Bosni i Hercegovini.
Posebno je ukazao na period nakon dolaska administracije Donalda Trumpa, tvrdeći da Brisel nije imao stvaran utjecaj na političke procese unutar zemlje.
– Tokom protekle godine, politika administracije koju predvodi Donald Trump nije donijela nikakvu korist Evropskoj uniji, ali joj se EU nije suprotstavila jer nije željela ući u konfrontaciju. Kao rezultat toga, Brisel nije bio u stanju da utiče na političke procese ili institucionalnu dinamiku unutar države. – navodi Ćerimagić.
Dodaje da je period u kojem je Bosna i Hercegovina djelovala bliže evropskom putu sada daleko iza nas.
Izgubljeni momentum
Prema njegovim ocjenama, određeni pozitivan zamah postojao je od ljeta 2021. godine, kada je Christian Schmidt preuzeo funkciju visokog predstavnika, pa do proljeća 2022. godine kada je ponovo oživljen proces proširenja Evropske unije zbog rata u Ukrajini.
U tom periodu Bosna i Hercegovina dobila je status kandidata i otvorila prostor za pristupne pregovore.
Međutim, Ćerimagić tvrdi da se situacija počela urušavati već tokom 2024. godine, dok je dolaskom nove američke administracije Evropska unija gotovo potpuno izgubila političku inicijativu u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, politički odnosi unutar zemlje postali su još komplikovaniji.
Kako navodi, vlasti u Banjoj Luci sve otvorenije odbacuju prijedloge Evropske unije i sve manje pokazuju interes za evropske integracije.
Sa druge strane, HDZ BiH u Mostaru, prema njegovom mišljenju, ne koristi svoj politički utjecaj kako bi snažnije pogurao evropski put Bosne i Hercegovine.
Neizvjesna budućnost
Veliku pažnju izaziva i pitanje izbora nasljednika Christiana Schmidta. Ćerimagić smatra da bi upravo taj proces mogao postati prvi ozbiljan test za Evropsku uniju i njenu sposobnost da zaštiti vlastite interese u Bosni i Hercegovini.
Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas već je poručila da imenovanje novog visokog predstavnika mora biti provedeno kroz Vijeće za implementaciju mira.
Ipak, postoji bojazan da bi dio američke administracije mogao podržati kandidata koji bi imao drugačiji politički pristup prema Banjoj Luci i Republici Srpskoj.
Ćerimagić upozorava da postoji rizik da novi visoki predstavnik bude izabran prema interesima političkih aktera koji nisu posebno zainteresovani za zaštitu vladavine prava u Bosni i Hercegovini.
Posebnu zabrinutost izaziva i činjenica da se već govori kako bi budući visoki predstavnik morao biti osoba spremna na intenzivniju komunikaciju sa vlastima Republike Srpske.
Uloga domaćih institucija
Ćerimagić smatra da Evropska unija mora odustati od, kako kaže, opasne pretpostavke da je OHR jedini garant opstanka Bosne i Hercegovine.
Prema njegovim riječima, dosadašnja iskustva pokazala su da su upravo domaće institucije, uz podršku međunarodnih saveznika, bile ključne u zaustavljanju pokušaja urušavanja ustavnog poretka.
Ističe da Ustavni sud Bosne i Hercegovine i druge institucije i dalje funkcionišu, te da nije bilo presudnih slučajeva u kojima je OHR samostalno spasio državni sistem.
– To nije istina, što pokazuje činjenica da kad god je postojao pokušaj podrivanja ili urušavanja institucija, domaće institucije su te koje su se, zajedno s grupom zemalja i saveznika, usprotivile tim naporima, a ne OHR. – navodi Ćerimagić.
Dodaje da insistiranje na priči da Bosna i Hercegovina ne može opstati bez OHR-a može poslati pogrešnu poruku političkim akterima koji zagovaraju secesionističke politike.
Prema njegovom mišljenju, upravo takav narativ može ohrabriti pokušaje daljeg urušavanja institucija i stvaranja dodatnih političkih kriza u zemlji.