Može li zatvaranje OHR-a pokrenuti mnogo dublju političku i ustavnu krizu nego što javnost misli? Upravo se u toj temi krije jedno od najosjetljivijih pitanja poslijeratne Bosne i Hercegovine, koje godinama izaziva podjele među domaćim političarima i međunarodnim zvaničnicima.
Rasprava o budućnosti Ureda visokog predstavnika često se svodi na političke poruke i međusobna optuživanja, ali iza svega postoji mnogo ozbiljniji pravni okvir. Pojedini stručnjaci upozoravaju da pitanje OHR-a nije moguće riješiti jednostavnom političkom odlukom, jer je njegova uloga duboko ugrađena u sam Dejtonski mirovni sporazum.
Pravna osnova
Prema tumačenjima pravnih eksperata, OHR nije nastao naknadnim političkim dogovorom niti se njegov mandat zasniva samo na odlukama međunarodne zajednice. Njegova pozicija definisana je Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, što ga čini dijelom ukupnog ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Upravo zbog toga mnogi smatraju da zatvaranje OHR-a nije moguće bez otvaranja šire rasprave o kompletnom dejtonskom okviru. U tom slučaju ne bi se govorilo samo o ulozi visokog predstavnika, već i o ustavnoj strukturi države, entitetima, nadležnostima i načinu funkcionisanja institucija.
Posebnu pažnju izaziva činjenica da Dejtonski sporazum predstavlja međunarodni ugovor koji ne može biti jednostrano mijenjan. To znači da nijedna strana ne može samostalno odlučiti o uklanjanju institucije visokog predstavnika bez saglasnosti svih potpisnica sporazuma.
Ovlasti visokog predstavnika
U tekstu Aneksa 10 navodi se da visoki predstavnik ima ključnu ulogu u civilnoj implementaciji mirovnog sporazuma. Njegove ovlasti dodatno su proširene kroz takozvane Bonske ovlasti, koje su tokom godina omogućavale nametanje zakona i smjene zvaničnika.
Iako se često vode političke kampanje protiv OHR-a, pravni okvir ostaje nepromijenjen. Zbog toga mnogi međunarodni akteri smatraju da bi svako naglo ukidanje ove institucije moglo izazvati ozbiljnu destabilizaciju političkog sistema.
Pitanje koje se posebno ističe jeste činjenica da Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija nikada nije usvojilo formalnu odluku o okončanju mandata visokog predstavnika. Umjesto toga, kao jedini relevantan okvir i dalje se spominje agenda poznata kao “5+2”.
Agenda 5+2
Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira još 2008. godine definisao je ciljeve koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti prije zatvaranja OHR-a. Ti uslovi obuhvataju raspodjelu državne imovine, pitanje vojne imovine, status Brčko distrikta, fiskalnu održivost i jačanje vladavine prava.
Osim toga, traži se i pozitivna procjena političke situacije u zemlji, kao i puna posvećenost poštivanju Dejtonskog sporazuma.
Upravo prvi uslov, koji se odnosi na državnu imovinu, smatra se jednim od najspornijih pitanja. Radi se o određivanju vlasništva nad zemljištem, šumama, vojnim objektima, infrastrukturom i drugim resursima koji imaju strateški značaj za državu.
Imovina kao ključ
Prema pravnim tumačenjima, državna imovina ne pripada automatski entitetima, već Bosni i Hercegovini kao međunarodno priznatoj državi. Zato je za raspodjelu takve imovine potreban dogovor svih nivoa vlasti.
Posebno se naglašava da se pitanje vlasništva ne može riješiti jednostranim potezima ili fizičkim zauzimanjem određenih resursa. Izgradnja infrastrukture na određenom području, prema ovom tumačenju, ne znači automatski sticanje vlasništva nad teritorijom ili zemljištem.
Ova tema postala je jedno od centralnih političkih pitanja upravo zato što zadire u samu definiciju države i njenih nadležnosti. Bez konačnog sporazuma o državnoj imovini, zatvaranje OHR-a ostaje pravno i politički veoma komplikovan proces.
Strah od novih pregovora
Najveću pažnju izaziva tvrdnja da bi eventualni novi pregovori o Dejtonskom sporazumu mogli otvoriti i pitanje postojanja entiteta. Mnogi pravnici smatraju da se Aneks 10 ne može izdvojiti iz ukupnog dejtonskog paketa bez otvaranja svih drugih aneksa i ustavnih rješenja.
To praktično znači da bi pregovori o statusu OHR-a mogli dovesti i do rasprava o nadležnostima Republike Srpske i Federacije BiH, ulozi Predsjedništva, Parlamentarne skupštine i drugih institucija.
U političkom smislu, upravo taj scenario izaziva najveći strah među domaćim liderima. Jedni smatraju da bi otvaranje Dejtona moglo dovesti do dodatne centralizacije države, dok drugi upozoravaju da bi takav proces izazvao novu političku nestabilnost i ozbiljne sukobe unutar zemlje.
Međunarodne podjele
Međunarodna zajednica nema jedinstven stav o budućnosti OHR-a. Dok pojedine države i politički predstavnici smatraju da je vrijeme za zatvaranje ove institucije, drugi upozoravaju da Bosna i Hercegovina još nije dostigla nivo stabilnosti koji bi omogućio takav potez.
Pojedini zvaničnici tvrde da je OHR prevaziđena institucija i da predstavlja oblik međunarodnog tutorstva nad domaćim institucijama. S druge strane, zagovornici njegovog ostanka smatraju da bi prerano zatvaranje moglo otvoriti prostor za dodatne političke krize i separatističke inicijative.
Posebno je zanimljivo što se često pojavljuje svojevrsna kontradikcija u političkim zahtjevima. Dio političara traži ukidanje OHR-a, ali istovremeno odbacuje bilo kakvu mogućnost pregovora o promjeni dejtonske strukture i statusa entiteta.
Moguće posljedice
Pravni stručnjaci upozoravaju da bi svako formalno otvaranje Dejtonskog sporazuma moglo imati nesagledive posljedice po kompletnu ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine. Zato međunarodni akteri veoma oprezno pristupaju svakoj inicijativi koja bi mogla dovesti do novih pregovora.
U političkim krugovima sve češće se ističe da upravo strah od neizvjesnog ishoda predstavlja glavni razlog zbog kojeg OHR i dalje ostaje dio bosanskohercegovačkog političkog sistema.
Zbog toga pitanje zatvaranja ove institucije nije samo tehničko ili proceduralno pitanje. Ono direktno otvara raspravu o budućnosti države, ustavnom uređenju i odnosima između različitih nivoa vlasti.
Put bez odgovora
Iako se u javnosti često mogu čuti zahtjevi za ukidanje OHR-a, konkretan međunarodni plan za takav scenario i dalje ne postoji. Bez dogovora svih relevantnih strana i ispunjavanja definisanih uslova, ova institucija ostaje sastavni dio dejtonskog sistema.
Upravo zato brojni analitičari smatraju da će pitanje OHR-a još dugo ostati jedno od najosjetljivijih političkih i pravnih pitanja u Bosni i Hercegovini. Jer, iza rasprave o jednoj instituciji krije se mnogo veća dilema, šta bi se dogodilo kada bi se ponovo otvorilo pitanje kompletnog dejtonskog poretka.