Dok svijet prolazi kroz velika geopolitička preslagivanja i redefinisanje međunarodnih saveza, sve više se postavlja pitanje ima li Bosna i Hercegovina ozbiljnu i strateški vođenu vanjsku politiku ili je diplomatija svedena na medijske objave, kratke susrete i politički marketing. Upravo se u tom kontekstu posljednjih mjeseci sve češće problematizira rad ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića.
Kritike koje dolaze iz diplomatskih i političkih krugova sve su otvorenije i fokusirane na tvrdnje da je Ministarstvo vanjskih poslova BiH pod vodstvom Konakovića više okrenuto javnim odnosima i ličnom političkom imidžu nego stvarnim diplomatskim rezultatima i dugoročnoj strategiji države.
Forum bez rezultata
Prema analizama koje kruže diplomatskim krugovima, učešće Bosne i Hercegovine na velikim međunarodnim skupovima poput Doha Foruma ili Minhenske sigurnosne konferencije sve češće ostavlja utisak neiskorištenih prilika i nedostatka ozbiljne pripreme.
Dok delegacije drugih država takve događaje koriste za višednevne bilateralne sastanke, sigurnosne pregovore i privlačenje investicija kroz institucionalne kanale, kritičari tvrde da se prisustvo bh. delegacije često svodi na kratke neformalne razgovore i medijske objave.
Posebno se ističe da se susreti na marginama međunarodnih foruma domaćoj javnosti često predstavljaju kao veliki diplomatski uspjesi, iako se uglavnom radi o kurtoaznim kontaktima bez konkretnih političkih rezultata.
Unutar same diplomatske mreže Bosne i Hercegovine sve češće se govori o raskoraku između načina na koji se javnosti predstavljaju spoljnopolitički uspjesi i stvarnog dometa tih aktivnosti.
Minhen i kritike
Kao primjer se navodi i učešće na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, jednom od najvažnijih globalnih političko-sigurnosnih skupova.
Dok ministri vanjskih poslova drugih država u Minhenu provode dane u intenzivnim bilateralnim razgovorima i zatvorenim diplomatskim sesijama, kritičari tvrde da je fokus bh. delegacije često bio preusmjeren na privatne i neformalne sadržaje.
U diplomatskim krugovima se navodi da upravo takav pristup dodatno narušava ozbiljnost Bosne i Hercegovine kao međunarodnog partnera.
Zahlađenje sa Turskom
Posebnu pažnju izazivaju tvrdnje o promjenama u odnosima Bosne i Hercegovine sa ključnim partnerima na Bliskom istoku.
Analitičari upozoravaju da su odnosi sa Republikom Turskom, koja godinama važi za jednog od najvažnijih političkih i stabilizirajućih aktera na Balkanu, vidljivo zahladili.
Istovremeno se sve više govori o intenziviranju odnosa ministra Konakovića sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Kritičari upozoravaju da takav zaokret nosi ozbiljna politička pitanja, posebno zbog kontroverzne međunarodne pozicije UAE-a, njihove sigurnosne saradnje sa Izraelom i optužbi za ograničavanje medijskih sloboda.
Prema tim analizama, povezivanje vanjske politike Bosne i Hercegovine sa administracijama koje imaju potpuno drugačiji odnos prema demokratiji i ljudskim pravima moglo bi dugoročno otežati pozicioniranje Sarajeva unutar evropskog i zapadnog političkog prostora.
Vic među diplomatama
U diplomatskom koru u Sarajevu, tvrde izvori, sve češće se otvoreno ismijava način na koji se vodi bh. diplomatija.
Posebno se prepričava interni komentar koji, prema tvrdnjama izvora, kruži među stranim ambasadorima.
– He was a bad basketball player, and an even worse foreign minister – glasi komentar koji se sve češće prepričava u diplomatskim krugovima.
– Bio je loš košarkaš, a još je gori ministar vanjskih poslova.
Kritičari tvrde da upravo ovakvi komentari pokazuju koliko je narušen kredibilitet bh. diplomatije među međunarodnim partnerima.
Washington bez uticaja
Ozbiljne kritike odnose se i na način na koji Ministarstvo vanjskih poslova pokušava graditi kontakte u Washingtonu.
Prema tvrdnjama izvora, ozbiljna diplomatija u Sjedinjenim Američkim Državama podrazumijeva rad kroz institucionalne kanale, profesionalne lobističke kuće i dugoročne strateške veze sa Kongresom, think-tank organizacijama i sigurnosnim strukturama.
Međutim, kritičari tvrde da se aktivnosti Konakovića često svode na susrete sa neformalnim grupama iz dijaspore i osobama koje nemaju stvarni politički uticaj u američkom političkom sistemu.
Istovremeno se upozorava da se u javnosti stvara utisak velikih međunarodnih kontakata, dok su stvarni sastanci često ograničeni na razgovore sa savjetnicima i administrativnim osobljem američkih političara.
Fokus na društvene mreže
Prema tvrdnjama izvora iz diplomatskih i političkih krugova, značajan dio resursa unutar kabineta ministra navodno se troši na praćenje reakcija na društvenim mrežama i upravljanje ličnim političkim imidžom.
Kritičari tvrde da se umjesto ozbiljnih vanjskopolitičkih analiza i strateških dokumenata pažnja preusmjerava na svakodnevni medijski nastup i kontrolu javnog narativa.
Takav pristup, prema mišljenju dijela analitičara, dodatno produbljuje problem površnosti u vođenju vanjske politike.
Mreža interesa
Posebnu pažnju izazivaju i tvrdnje o povezanosti političkih, poslovnih i medijskih krugova bliskih vrhu Naroda i Pravde.
U tekstovima i analizama sve češće se pominju imena Edhema Foče, Nađe Lutvadić-Foče, Gordana Memije i drugih osoba koje se dovode u vezu sa političkim i poslovnim krugom ministra Konakovića.
Kritičari tvrde da se kroz takve mreže pokušava osigurati politička i finansijska podrška pred naredne izbore, uključujući kontakte sa poslovnim strukturama iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i dijelovima dijaspore.
Pominju se i navodni pokušaji uticaja na javna preduzeća, uključujući BH Telecom, kao i korištenje medijskih i vjerskih veza za političku promociju.
Ozbiljna upozorenja
Analitičari upozoravaju da moderna diplomatija ne može funkcionisati kroz improvizaciju, društvene mreže i neformalne kontakte.
U trenutku kada Evropa i Bliski istok prolaze kroz velike političke promjene, Bosna i Hercegovina, smatraju kritičari, mora imati jasnu strategiju, profesionalnu diplomatsku mrežu i ozbiljan institucionalni pristup međunarodnim odnosima.
U suprotnom, upozoravaju, država rizikuje da izgubi kredibilitet među međunarodnim partnerima i ostane zarobljena između unutrašnjih političkih sukoba i neuspješnih pokušaja vanjskopolitičkog pozicioniranja.