Može li jedna bajramska posjeta otvoriti stare političke rasprave i podjele koje u Bosni i Hercegovini traju decenijama? Upravo to dogodilo se nakon poruka koje su posljednjih dana izazvale brojne reakcije u javnom prostoru i ponovo pokrenule polemike o odnosima između Bošnjaka i Hrvata.
Povod za nove rasprave bila je izjava predsjednika Sabora Islamske zajednice Edhema Bičakčića, koji je tokom gostovanja na Federalnoj televiziji poručio da je potrebno raditi na relaksaciji odnosa između Bošnjaka i Hrvata. Kao pozitivan primjer naveo je dolazak predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića na bajramski prijem kod reis-ul-uleme Huseina ef. Kavazovića.
Dok su jedni takav potez ocijenili kao korak ka smirivanju političkih tenzija, drugi su ga dočekali s rezervom i kritikama, što je otvorilo mnogo širu raspravu o političkim odnosima u zemlji.
Sjećanje na Široki Brijeg
U kontekstu tih rasprava ponovo se počeo dijeliti arhivski snimak iz maja 1991. godine, kada je rahmetli Alija Izetbegović posjetio Široki Brijeg.
Snimak prikazuje atmosferu koja iz današnje perspektive mnogima djeluje gotovo nestvarno. Tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine dočekala je okupljena masa koja je uzvikivala njegovo ime i pozdravljala njegov dolazak.
Posebnu pažnju privukao je govor koji je tom prilikom održao Izetbegović.
– Došao sam u vas. Neki su mi rekli nemoj ići tamo, opasno je. Ja mislim da nije opasno. Vi ste moj narod, ja sam vaš. Znajte da je to tako – rekao je Alija Izetbegović.
Njegove riječi tada su dočekane aplauzima i odobravanjem okupljenih građana.
Promijenjena atmosfera
Upravo zbog takvih scena dio javnosti smatra da današnja politička klima izgleda znatno drugačije nego početkom devedesetih godina.
Mnogi ukazuju da su odnosi među narodima u Bosni i Hercegovini posljednjih godina opterećeni sve oštrijom retorikom, međusobnim optužbama i stalnim političkim sukobima.
Zbog toga se svaka poruka koja govori o dijalogu ili smirivanju tenzija često dočekuje s podijeljenim reakcijama.
Jedni smatraju da je razgovor jedini put prema stabilnijim odnosima, dok drugi vjeruju da iza takvih poruka postoje skriveni politički interesi.
Pogled na prošlost
Autor teksta podsjeća da je politička stvarnost početkom devedesetih bila mnogo složenija nego što se često predstavlja u današnjim raspravama.
Navodi da su u periodu raspada Jugoslavije postojale različite političke vizije budućnosti Bosne i Hercegovine, te da su važnu ulogu imali i međunarodni faktori koji su kroz različite prijedloge pokušavali oblikovati buduće ustavno uređenje zemlje.
Prema tom viđenju, brojni planovi koji su dolazili iz međunarodnih centara moći polazili su od etničkih podjela i teritorijalnih rješenja, što je dodatno komplikovalo političke procese.
Politička težina
Poseban dio teksta posvećen je pitanju političkog utjecaja i značaja aktera koji učestvuju u javnom životu.
Autor smatra da stvarne promjene mogu dolaziti samo od ljudi koji imaju političku moć i institucionalni utjecaj.
U tom kontekstu navodi da Dragan Čović već godinama predstavlja važan politički faktor među Hrvatima u Bosni i Hercegovini, zbog čega svaki njegov potez ima određenu političku težinu.
Slična ocjena iznesena je i za druge političke aktere koji djeluju unutar institucija sistema.
Prema tom stavu, pojedinci bez političke podrške i institucionalnog kapaciteta teško mogu proizvesti ozbiljnije promjene, bez obzira na dobre namjere.
Društvene mreže i stvarnost
Jedan od zaključaka teksta odnosi se na utjecaj društvenih mreža na percepciju političke stvarnosti.
Autor smatra da bi neko ko prati isključivo društvene mreže mogao steći utisak da se Bosna i Hercegovina nalazi u stanju stalnog sukoba i duboke društvene krize.
Istovremeno naglašava da svakodnevni život građana često pokazuje drugačiju sliku, u kojoj ljudi sarađuju, rade i komuniciraju bez većih problema.
Zbog toga smatra da političku stvarnost ne treba posmatrati isključivo kroz prizmu najglasnijih rasprava na internetu.
Nova polemika
Dodatne reakcije izazvala je i izjava kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Slavena Kovačevića.
Prema navodima autora, Kovačević je birače pojedinih hrvatskih kandidata unaprijed okarakterisao na način koji je izazvao brojne kritike i otvorio novu raspravu o političkoj kulturi u zemlji.
Takve poruke, smatra autor, dodatno produbljuju podjele umjesto da doprinose dijalogu i međusobnom razumijevanju.
Relaksacija odnosa
Na kraju teksta ističe se da Bosni i Hercegovini nije potrebna relaksacija odnosa samo između dva naroda, nego među svim političkim akterima koji imaju utjecaj na društvena kretanja.
Prema tom viđenju, stabilnost zemlje može se graditi jedino kroz razgovor, međusobno uvažavanje i spremnost na traženje zajedničkih rješenja.
Autor zaključuje da su političke tenzije i međusobna optuživanja postali svojevrsna svakodnevnica, dok se konkretna rješenja često odgađaju.
Zbog toga smatra da je potrebno više racionalnog pristupa, manje političkih etiketa i više spremnosti za dijalog, bez obzira na ideološke i nacionalne razlike.
Pogledajte PRILOG!