Da li Bosna i Hercegovina ulazi u novu političku fazu koja bi mogla promijeniti dosadašnje odnose snaga u zemlji? Posljednji događaji na međunarodnoj i domaćoj političkoj sceni otvorili su brojna pitanja o budućnosti ustavnog uređenja BiH, ulozi velikih sila i sve glasnijim zahtjevima za reorganizacijom Federacije Bosne i Hercegovine.
Posljednjih mjeseci sve češće se govori o promjenama koje se odvijaju iza diplomatskih kulisa. U središtu pažnje našli su se odlazak visokog predstavnika Christiana Schmidta, energetski projekti od strateške važnosti, novi američki interesi na Balkanu, ali i sve otvorenije rasprave o modelima koji bi mogli dovesti do jačanja hrvatske političke autonomije unutar Bosne i Hercegovine.
Schmidtov odlazak
Jedan od događaja koji je izazvao najveću pažnju jeste odluka Christiana Schmidta da napusti funkciju visokog predstavnika.
Iako je zvanično navedeno da je riječ o ličnoj odluci, u diplomatskim i političkim krugovima pojavile su se brojne špekulacije o stvarnim razlozima njegovog odlaska.
Pojedini mediji ranije su tvrdili da je Schmidt bio izložen snažnim pritiscima dijela američke administracije, posebno zbog neslaganja oko određenih strateških projekata u Bosni i Hercegovini.
Sam Schmidt odbacio je takve tvrdnje.
– Definitivno nije bilo nikoga tko me na bilo koji način htio staviti na neku crnu listu ili nešto slično. U svakom slučaju, nitko mi to nije rekao – izjavio je Schmidt nakon što je potvrđeno da odlazi s funkcije.
Ipak, činjenica da je priznao kako je o budućnosti OHR-a razgovarao s američkim i drugim diplomatama dodatno je podstakla nagađanja da se iza svega krije mnogo šira geopolitička priča.
Nova politička klima
Paralelno s pričom o odlasku visokog predstavnika pojavili su se i novi politički tonovi kada je riječ o unutrašnjem uređenju Bosne i Hercegovine.
Posebnu pažnju izazvalo je obraćanje Darijane Filipović, kandidatkinje HDZ-a BiH za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koja je tokom jedne tribine govorila o pitanju trećeg entiteta.
Odgovarajući na pitanje o mogućnosti teritorijalne reorganizacije zemlje, Filipović je naglasila da tema trećeg entiteta nije nova i da se o njoj govori već decenijama.
– Pitanje trećeg entiteta nije pitanje koje se postavlja danas političkom promišljanju hrvatskog naroda ni u BiH ni u Hrvatskoj – rekla je Filipović.
Istovremeno je podsjetila da su različiti modeli reorganizacije Bosne i Hercegovine razmatrani još tokom pregovora koji su prethodili Vašingtonskom i Dejtonskom sporazumu.
Legitimna rasprava
Njena izjava privukla je veliku pažnju jer se rijetko događa da neko iz vrha HDZ-a BiH otvoreno govori o trećem entitetu kao politički legitimnoj temi.
Prema mišljenju pojedinih analitičara, upravo ta činjenica pokazuje da se u međunarodnim krugovima sve češće razgovara o novim modelima političkog uređenja zemlje.
Takve rasprave dodatno su dobile na značaju nakon Schmidtove odluke da napusti funkciju.
Mnogi smatraju da se njegov odlazak ne događa slučajno i da predstavlja dio mnogo šireg procesa redefiniranja međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini.
Južna interkonekcija
Posebnu ulogu u cijeloj priči ima projekat Južne interkonekcije.
Riječ je o plinovodu koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s LNG terminalom na Krku i omogućio smanjenje zavisnosti od ruskog plina.
Sjedinjene Američke Države godinama podržavaju ovaj projekat, smatrajući ga važnim dijelom energetske sigurnosti regiona.
Međutim, političke nesuglasice unutar Federacije BiH dovele su do brojnih sporova oko upravljanja projektom i raspodjele nadležnosti.
Upravo tu pojedini posmatrači vide jedan od razloga zbog kojih je Schmidt izgubio dio međunarodne podrške.
Balans između interesa
Tokom svog mandata Schmidt je pokušavao pronaći kompromis između zahtjeva političkog Sarajeva i zahtjeva HDZ-a BiH.
Najveći spor vodio se oko pitanja ko će kontrolisati novu plinsku infrastrukturu i kompanije koje će upravljati projektom.
Kritičari tvrde da Schmidt nije dovoljno brzo podržao rješenja koja su zagovarali američki partneri i dio hrvatskog političkog establišmenta.
Zbog toga se sve češće pojavljuje teza da njegov odlazak predstavlja uvod u novu fazu međunarodnog pristupa Bosni i Hercegovini.
Novi ustavni aranžman
Sve češće se u političkim raspravama pojavljuju termini poput federalizacije, legitimnog predstavljanja i novog ustavnog aranžmana.
Za dio javnosti to su tehnički politički pojmovi.
Za druge oni predstavljaju uvod u stvaranje trećeg entiteta ili barem jačanje hrvatske autonomije unutar Federacije BiH.
Ideja trećeg entiteta nije nova.
Prisutna je još od ratnih godina, a dodatni zamah dobila je nakon što su hrvatski politički predstavnici počeli upozoravati da Hrvati nemaju mogućnost da sami biraju svoje legitimne predstavnike.
Zbog toga HDZ BiH već godinama insistira na izmjenama izbornog zakonodavstva i drugačijem modelu političkog predstavljanja.
Tiha federalizacija
Dio analitičara smatra da formalno proglašenje trećeg entiteta nije ni potrebno.
Prema njihovom mišljenju, proces jačanja autonomije može se odvijati postepeno kroz institucije, zakone i administrativne mehanizme.
Takav model često se opisuje kao „tiha federalizacija“.
On podrazumijeva postepeno jačanje političke, finansijske i institucionalne samostalnosti određenih područja bez formalnog mijenjanja granica ili ustavne strukture države.
U tom scenariju Republika Srpska zadržala bi visok nivo autonomije, dok bi hrvatske političke strukture dodatno učvrstile kontrolu nad područjima u kojima imaju dominantan politički utjecaj.
Američki interes
Istovremeno postoji i drugačije tumačenje cijelog procesa.
Prema toj teoriji, Washington nije fokusiran na stvaranje trećeg entiteta, nego na stvaranje funkcionalnijeg sistema koji može brže donositi odluke.
Američki interes prvenstveno se vezuje za energetsku sigurnost, jačanje zapadnog utjecaja i smanjenje ruskog prisustva na Balkanu.
Iz te perspektive manje je važno kako će unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine izgledati, a mnogo važnije da institucije mogu provoditi strateške projekte bez višegodišnjih blokada.
Upravo zbog toga neki smatraju da bi SAD mogao podržati određene političke kompromise koji su ranije smatrani neprihvatljivim.
Uloga Zagreba
Važno pitanje u cijeloj priči jeste i odnos Hrvatske prema ovim procesima.
Premijer Andrej Plenković posljednjih godina vodi znatno oprezniju politiku od dijela hrvatske desnice.
Za razliku od političara koji otvoreno govore o trećem entitetu, Plenković insistira na pojmovima poput ravnopravnosti konstitutivnih naroda, izborne reforme i funkcionalne Federacije.
Takav pristup omogućava Zagrebu da podrži političke zahtjeve Hrvata u Bosni i Hercegovini bez otvorenog zagovaranja teritorijalne reorganizacije države.
Istovremeno se izbjegava sukob s Briselom, Berlinom i drugim međunarodnim partnerima.
Strategija HDZ-a
Sa druge strane, HDZ BiH posljednjih godina sve više djeluje kroz model jačanja faktičke autonomije.
To uključuje kontrolu nad javnim preduzećima, energetskim sektorom, lokalnim administracijama i političkim mehanizmima unutar Federacije Bosne i Hercegovine.
Takva strategija omogućava ostvarivanje dijela političkih ciljeva bez potrebe za formalnim proglašenjem novog entiteta.
Zbog toga mnogi smatraju da se proces reorganizacije već odvija, ali na mnogo suptilniji način nego što se to često prikazuje u javnosti.
Nova faza
Brojni politički analitičari slažu se da Bosna i Hercegovina ulazi u novu fazu svog političkog razvoja.
Odlazak Christiana Schmidta, rasprave o Južnoj interkonekciji, sve otvoreniji razgovori o federalizaciji i promjene u odnosima velikih sila prema regionu ukazuju da se politička scena nalazi pred ozbiljnim promjenama.
Hoće li te promjene dovesti do stvaranja trećeg entiteta, dodatne decentralizacije ili nekog potpuno novog modela političkog uređenja, za sada ostaje otvoreno pitanje.
Jasno je jedino da se o temama koje su godinama bile politički tabu danas govori mnogo otvorenije nego ranije i da će upravo naredni period pokazati kakav će biti budući pravac Bosne i Hercegovine.