Kako je jedna od najvećih industrijskih kompanija u Bosni i Hercegovini završila bez proizvodnje, dok su njeni kapaciteti nastavili rad pod upravljanjem stranog investitora? To pitanje i dalje izaziva interes javnosti, bivših radnika i političkih aktera koji godinama traže odgovore o sudbini mostarskog Aluminija.
Sedam godina nakon gašenja proizvodnje u Aluminiju, slučaj ponovo privlači pažnju javnosti. U fokusu su brojna nerazjašnjena pitanja o okolnostima koje su dovele do kraha kompanije, kao i ulozi političkih struktura koje su godinama imale značajan utjecaj na njen rad.
Pad industrijskog giganta
Aluminij je decenijama bio jedan od najvažnijih privrednih kolektiva u Bosni i Hercegovini. Njegov značaj nije se ogledao samo u proizvodnji i izvozu, već i u činjenici da je osiguravao egzistenciju za hiljade porodica širom Hercegovine.
Kada je proizvodnja ugašena tokom 2019. godine, posljedice su osjetili radnici, njihove porodice i brojni poslovni partneri koji su bili vezani za poslovanje kompanije. Mnogi su tada upozoravali da nestaje jedan od simbola domaće industrije.
Gašenje proizvodnje izazvalo je snažne reakcije javnosti, a posebno bivših zaposlenika koji su smatrali da odgovorni moraju dati objašnjenja za finansijski kolaps nekadašnjeg privrednog giganta.
Protesti ispred HDZ-a
Nakon gašenja Aluminija uslijedili su protesti radnika ispred centrale HDZ-a u Mostaru. Nezadovoljni radnici tvrdili su da su političke strukture godinama imale snažan utjecaj na kompaniju te da se odgovornost za njeno stanje ne može ignorisati.
Okupljeni su zahtijevali odgovore o poslovnim odlukama koje su prethodile gašenju proizvodnje, ističući da je riječ o kompaniji od strateškog značaja za cijelu regiju.
Njihovo nezadovoljstvo bilo je usmjereno prema političkom vrhu, a posebno prema onima koji su godinama bili povezivani s upravljanjem i donošenjem odluka vezanih za Aluminij.
Dolazak investitora
Posebnu pažnju javnosti privukao je dolazak izraelske kompanije M.T. Abraham Group, koju vodi biznismen Amir Gross Kabiri.
Ta kompanija je kroz model najma preuzela dio proizvodnih kapaciteta te nastavila poslovanje preko novoformiranog preduzeća Aluminij Industries.
Za dio bivših radnika i malih dioničara upravo je taj razvoj događaja otvorio dodatna pitanja. Pojavile su se sumnje da li je bilo moguće pronaći model za spas kompanije prije njenog gašenja i da li je određeni politički ili poslovni interes imao koristi od takvog raspleta.
Kritičari su tvrdili da država nije uspjela sačuvati strateški važnu kompaniju, dok je ubrzo nakon njenog finansijskog sloma pronađeno rješenje koje je omogućilo nastavak poslovanja pod upravljanjem stranog kapitala.
Oštre optužbe
Tokom godina u javnosti su se pojavljivale brojne kritike i optužbe na račun političkih aktera povezanih sa slučajem Aluminij.
– Profesionalni cionista Dragan Čović, kao što je bio profesionalni Jugosloven, profesionalni hrvatski nacionalista, sve za svoj lični džep.
Ova izjava predstavlja stav njenog autora i nije potvrđena sudskim presudama niti zvaničnim nalazima nadležnih institucija.
Godine istraga
Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona još 2019. godine saopćilo je da vodi više istraga povezanih s poslovanjem Aluminija. Predmeti su formirani na osnovu prijava radnika, sindikata i malih dioničara.
Finansijska policija Federacije Bosne i Hercegovine dobila je zadatak da izvrši kontrolu poslovanja bivših uprava kompanije, a tokom narednih godina prikupljana je obimna dokumentacija.
Krajem 2020. godine potvrđeno je da postoji više izvještaja koji ukazuju na moguće nezakonitosti i potencijalna krivična djela odgovornih osoba.
Ipak, uprkos velikom interesovanju javnosti, konkretni rezultati istraga ostali su ograničeni. Brojna pitanja koja su otvorena nakon gašenja kompanije i dalje čekaju odgovore.
Jedina optužnica protiv bivšeg direktora Ive Bradvice završena je oslobađajućom presudom, dok druge istrage nisu dobile sudski epilog koji bi donio konačne zaključke o odgovornosti za stanje u kompaniji.
Predmet preuzeo POSKOK
Novi razvoj događaja uslijedio je kada je potvrđeno da je predmet Aluminij u aprilu 2026. godine preuzeo federalni POSKOK, specijalni odjel za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Time je otvorena nova faza istrage jednog od najznačajnijih privrednih slučajeva u Bosni i Hercegovini.
Federalni tužioci sada analiziraju dokumentaciju, izvještaje Finansijske policije i iskaze svjedoka koji su godinama prikupljani u okviru ranijih postupaka.
Očekuje se da će upravo ta analiza dati jasniju sliku o poslovnim odlukama koje su prethodile gašenju kompanije i omogućiti utvrđivanje eventualne odgovornosti.
Politička pitanja
U međuvremenu je kandidat opozicione „Petorke“ za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić javno postavio pitanja Draganu Čoviću o poslovanju Aluminija.
Među temama koje je otvorio nalaze se i tvrdnje da su sirovine navodno prodavane firmama povezanim s političkim strukturama po cijenama nižim od tržišnih.
Takve tvrdnje za sada nisu dobile sudsku potvrdu, ali dodatno podstiču raspravu o poslovanju kompanije u periodu prije njenog gašenja.
Odgovori se čekaju
Za sada ne postoje pravosnažne presude koje bi potvrdile političku ili ličnu odgovornost Dragana Čovića za propast Aluminija.
Uprkos tome, slučaj ostaje jedno od najosjetljivijih ekonomskih i političkih pitanja u Hercegovini. Brojni bivši radnici i dalje očekuju odgovore o tome kako je kompanija koja je godinama predstavljala simbol industrijskog razvoja završila ugašena, dok su njeni kapaciteti nastavili rad pod upravljanjem stranog investitora.
Hoće li višegodišnje istrage konačno rasvijetliti sve okolnosti koje su dovele do pada Aluminija, pitanje je na koje javnost još uvijek nema konačan odgovor.