Da li je administracija Sjedinjenih Američkih Država napravila politički ustupak koji joj se sada vraća kao ozbiljan problem? Sve više analiza i komentara ukazuje na to da dogovor postignut s liderom SNSD-a Miloradom Dodikom nije donio očekivane rezultate, dok se istovremeno postavlja pitanje ko je zapravo najviše profitirao iz cijelog procesa.
Dolaskom nove administracije u Bijelu kuću, predvođene predsjednikom Donaldom Trumpom, Milorad Dodik dobio je priliku za politički zaokret koji je godinama priželjkivao. Nakon dugog perioda sankcija i političke izolacije od strane Washingtona, otvorila se mogućnost za novi odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama, zasnovan na pregovorima i kompromisima.
Mnogi su tada vjerovali da će takav pristup doprinijeti smanjenju političkih tenzija u Bosni i Hercegovini i stabilizaciji prilika. Međutim, više od pola godine nakon ukidanja sankcija, sve je više ocjena da očekivani rezultati nisu ostvareni.
Veliki ustupci
Prema brojnim analizama, Dodik je iz pregovora sa Sjedinjenim Američkim Državama izašao sa značajnim političkim koristima. Ukidanje sankcija, povratak komunikacije s američkim zvaničnicima i otvaranje prostora za normalizaciju odnosa predstavljaju poteze koji su mu donijeli dodatnu političku snagu.
Istovremeno, smatra se da je postignut i dogovor koji je vodio ka odlasku Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, što je bio jedan od dugogodišnjih zahtjeva vlasti Republike Srpske.
Sa druge strane, Dodik se navodno obavezao na smanjenje političkih tenzija, prihvatanje pravosnažne presude Suda Bosne i Hercegovine i povlačenje spornih zaključaka koje je ranije usvojila Narodna skupština Republike Srpske.
Kada se uporede ustupci koje su dvije strane napravile, sve češće se može čuti ocjena da je Dodik dobio mnogo više nego što je dao zauzvrat.
Presuda i politička realnost
Posebna pažnja posvećena je pitanju prihvatanja presude Suda Bosne i Hercegovine. Taj potez je predstavljen kao jedan od ključnih elemenata kompromisa, imajući u vidu višegodišnji politički sukob koji je pratio cijeli sudski proces.
Međutim, kritičari ovakvog pristupa smatraju da se poštovanje pravosnažne sudske odluke ne može posmatrati kao politički ustupak, već kao zakonska obaveza svakog građanina i političkog funkcionera.
Iako je Dodik formalno napustio određene funkcije, brojni politički posmatrači smatraju da je njegov uticaj na političke procese u Republici Srpskoj ostao nepromijenjen.
Kontrola procesa
Da i dalje ima snažan politički uticaj pokazalo se kroz više situacija u kojima su prijedlozi zakona ili političke inicijative povučeni nakon njegovih javnih reakcija.
Takvi primjeri koriste se kao argument da lider SNSD-a, bez obzira na formalne funkcije, i dalje ima odlučujuću riječ u ključnim političkim procesima u Republici Srpskoj.
Upravo zbog toga dio javnosti smatra da dogovor sa Washingtonom nije ispunio jedan od osnovnih ciljeva, odnosno smanjenje političkog uticaja koji je Dodik godinama gradio kroz institucije Republike Srpske.
Ista retorika
Još jedna tačka koja izaziva polemike odnosi se na političku retoriku.
Kritičari navode da nakon ukidanja sankcija nije došlo do značajnije promjene u javnim nastupima lidera SNSD-a. I dalje se mogu čuti poruke o „mirnom razlazu“, osporavanju pojedinih državnih institucija i kritikama međunarodne zajednice.
Zbog toga se postavlja pitanje da li je cilj smanjenja političkih tenzija zaista ostvaren ili je riječ samo o formalnom dogovoru bez konkretnih rezultata na terenu.
Povlačenje zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske često se navodi kao jedan od primjera ustupaka koje je Dodik napravio, ali kritičari podsjećaju da je dio tih odluka već bio poništen odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Američka računica
Pojedini politički komentatori smatraju da je administracija predsjednika Trumpa napravila pogrešnu procjenu vjerujući da će kroz političku trgovinu postići dugoročnu stabilizaciju prilika u Bosni i Hercegovini.
Prema tim ocjenama, Washington je dao značajne ustupke bez dovoljno čvrstih garancija da će druga strana ispuniti preuzete obaveze.
Posebno se ističe činjenica da nisu riješena neka od ključnih pitanja koja godinama opterećuju politički sistem Bosne i Hercegovine.
Neiskorištena prilika
Kao jedan od primjera navodi se blokada izbora sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, zbog čega ova institucija već duže vrijeme radi u nepotpunom sastavu.
Također, često se spominju i blokade rada pojedinih državnih institucija, uključujući Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Brojni zakoni i reformski procesi zbog toga mjesecima čekaju na usvajanje, što direktno utiče na funkcionisanje države i evropski put Bosne i Hercegovine.
Kritičari smatraju da je Washington upravo na tim pitanjima mogao insistirati kao dijelu političkog dogovora.
Nove spekulacije
Dodatne rasprave izazvale su informacije koje je objavio srbijanski sedmičnik Nedeljnik, navodeći da postoji još jedan dio navodnog dogovora koji do sada nije realizovan.
Prema tim tvrdnjama, riječ je o mogućem ukidanju određenih odluka koje su donosili visoki predstavnici Christian Schmidt i Valentin Inzko, a koje godinama izazivaju protivljenje vlasti Republike Srpske.
Za sada nema zvanične potvrde da će do takvog poteza zaista doći, ali same spekulacije dodatno su pojačale interesovanje javnosti za sadržaj i posljedice navodnog dogovora između Washingtona i Dodika.
Otvoreno pitanje
Kako vrijeme prolazi, ostaje otvoreno pitanje da li je američka administracija ostvarila ciljeve koje je postavila ulaskom u politički dogovor sa liderom SNSD-a.
Dok jedni smatraju da je riječ o pokušaju smirivanja političkih prilika kroz pragmatičan pristup, drugi vjeruju da je Dodik iz cijelog procesa izašao kao najveći pobjednik, zadržavajući politički uticaj i ostvarujući ciljeve koje je godinama zagovarao.
Naredni period mogao bi dati jasniji odgovor na pitanje da li je riječ o uspješnoj političkoj strategiji ili o potezu čije će posljedice tek postati vidljive.