Može li jedna politička priča usporiti razvoj cijele države? Upravo to je glavna poruka ovog osvrta, koji tvrdi da je Bosna i Hercegovina više od deset godina potrošila na rasprave o “legitimnom predstavljanju”, dok su ključni infrastrukturni projekti ostajali po strani, a građani svakodnevno osjećali posljedice takve politike.
Semafor u Konjicu godinama je simbol saobraćajnih gužvi i nezadovoljstva vozača, ali autor smatra da on nije pravi problem. Pravi problem je, kako navodi, činjenica da tunel Prenj još nije izgrađen, iako bi njegovo završavanje značajno unaprijedilo saobraćajno povezivanje Bosne i Hercegovine i otvorilo nove mogućnosti za privredni razvoj.
Tunel Prenj
Prema stavu autora, razlozi zbog kojih izgradnja tunela nije započela ne leže samo u administrativnim ili tehničkim preprekama. Smatra da dio odgovornosti snose interesi ljudi bliskih vlastima koji godinama vode borbu oko vrijednih poslova i tendera, dok drugi dio odgovornosti vidi u političkom utjecaju HDZ-a BiH i Dragana Čovića na procese odlučivanja u Federaciji Bosne i Hercegovine i Autocestama Federacije BiH.
Autor tvrdi da HDZ-u nije u interesu izgradnja tunela Prenj jer bi njegovo završavanje dodatno povezalo Mostar sa Sarajevom, Zenicom, razvijenim općinama Zeničko-dobojskog kantona, poput Tešnja, ali i Tuzlom te drugim važnim privrednim centrima u Bosni i Hercegovini.
Po njegovom mišljenju, upravo bi takvo povezivanje doprinijelo snažnijem ekonomskom razvoju države, zbog čega smatra da projekat godinama ostaje bez stvarne realizacije.
Koridor 5c
Autor iznosi i stav da potpuna izgradnja Koridora Vc nije u interesu ni susjedne Hrvatske.
Prema njegovoj ocjeni, završetak ove saobraćajnice značio bi da bi značajan dio srednjoevropskog tranzitnog saobraćaja bio usmjeren kroz Bosnu i Hercegovinu, dok Hrvatska, kako navodi, prioritet daje povezivanju područja koja smatra strateški važnim.
Zbog toga smatra da se autoput ne gradi željenom dinamikom na područjima gdje živi većinsko bošnjačko stanovništvo, a da je tunel Prenj jedan od najočiglednijih primjera takve politike.
Semafor nije problem
Prema mišljenju autora, građani su godinama svoju pažnju usmjeravali na svakodnevne probleme poput saobraćajnih gužvi u Konjicu, dok su zanemarivali suštinsko pitanje, zašto jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata u državi još nije realizovan.
Smatra da semafor nije uzrok problema, nego posljedica činjenice da tunel Prenj nije izgrađen.
Da je projekat završen, veliki dio saobraćaja bio bi izmješten, putovanje bi bilo brže i sigurnije, a višegodišnje gužve u Konjicu bile bi znatno manje.
Legitimno predstavljanje
Autor zatim pravi paralelu između izostanka infrastrukturnog razvoja i višegodišnje političke priče o takozvanom legitimnom predstavljanju.
Prema njegovom mišljenju, Bosna i Hercegovina izgubila je više od deset godina baveći se političkim raspravama koje nisu donosile konkretne koristi građanima.
Umjesto da fokus bude na ekonomiji, investicijama, autoputevima i razvojnim projektima, najveći dio političke energije trošen je na pitanja koja su izazivala nove podjele i blokade.
Sudska odluka
Autor smatra da je Sud Bosne i Hercegovine svojom odlukom jasno potvrdio da princip legitimnog predstavljanja nije sadržan u Ustavu Bosne i Hercegovine.
Po njegovoj ocjeni, time je okončan politički narativ koji je godinama dominirao javnim prostorom i usmjeravao pažnju sa pitanja koja su mnogo važnija za svakodnevni život građana.
Smatra da je upravo zbog takvog političkog fokusa Bosna i Hercegovina izgubila dragocjeno vrijeme koje je mogla iskoristiti za razvoj infrastrukture i jačanje privrede.
Deset izgubljenih godina
Autor navodi da posljedice takve politike ostaju vidljive i nakon sudskih odluka.
Po njegovom mišljenju, izgubljeno je više od deset godina tokom kojih su mogli biti izgrađeni autoputevi, završeni veliki infrastrukturni projekti i stvoreni bolji uslovi za razvoj cijele države.
Umjesto toga, građani i dalje čekaju u kolonama ispred semafora u Konjicu, dok se projekat tunela Prenj i dalje nalazi među nerealizovanim planovima.
Politička poruka
Na kraju autor zaključuje da pravna odluka sama po sebi neće promijeniti stanje ukoliko ne bude praćena političkim promjenama.
Smatra da građani na izborima imaju priliku odlučiti žele li da prioritet budu razvojni projekti, izgradnja autoputeva, jačanje ekonomije i povezivanje svih dijelova Bosne i Hercegovine ili će se nastaviti višegodišnje političke rasprave koje, prema njegovom mišljenju, nisu donijele konkretan napredak.
Poručuje da Bosna i Hercegovina više nema vremena za novo izgubljeno desetljeće te da bi fokus političkih procesa konačno trebao biti usmjeren na projekte koji će građanima donijeti vidljive rezultate, umjesto na teme koje su godinama dominirale političkom scenom bez stvarnih koristi za razvoj države.