Odluka Ustavnog suda Republike Srpske o simbolima Armije Republike Bosne i Hercegovine ponovo je otvorila pitanje odnosa prema ratnoj prošlosti, ali i kriterija koji se primjenjuju kada se određena vojna obilježja proglašavaju neprihvatljivim. Posebnu pažnju privlači činjenica da se u cijeloj priči gotovo i ne govori o simbolima HVO-a, iako su zločini nad srpskim civilima koje su počinili pojedini pripadnici te formacije dokumentirani.
Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS odlučilo je 19. augusta 2026. godine da izmjenama kojima se zabranjuje i kriminalizira isticanje određenih simbola nije povrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda. Time nije prihvaćen veto Kluba delegata bošnjačkog naroda.
Narodna skupština RS prethodno je usvojila izmjene kojima se predviđaju zatvorske kazne za javno isticanje, promoviranje i veličanje simbola Armije RBiH, kao i simbola NDH i ustaštva.
Za javno isticanje takvih simbola predviđena je kazna zatvora do tri godine, dok je za slučajeve u kojima takvo postupanje dovede do nemira, nasilja ili uznemiravanja javnosti propisana kazna od dvije do pet godina zatvora.
Pitanje HVO-a
Upravo sadržaj ovih izmjena otvara pitanje zbog čega se, kada je riječ o ratnim formacijama i stradanjima stanovništva, iz cijele priče izostavljaju simboli Hrvatskog vijeća obrane.
Ako se kao argument za zabranu određenih obilježja koriste ratna stradanja i zločini, onda se nameće pitanje trebaju li isti kriteriji vrijediti za sve vojne formacije čiji su pojedini pripadnici počinili ratne zločine.
Takva dilema dodatno dobija na političkoj težini kada se posmatra kroz dugogodišnju saradnju predsjednika SNSD-a Milorada Dodika i lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića.
Njih dvojica godinama održavaju političku saradnju i pronalaze zajedničke stavove u nizu pitanja koja se odnose na funkcioniranje Bosne i Hercegovine, položaj entiteta, izborno zakonodavstvo i djelovanje državnih institucija.
Poruka iz Banje Luke
Posebno je ostao zapamćen Čovićev dolazak na posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske u februaru 2022. godine.
Obraćajući se poslanicima, predsjednik HDZ-a BiH tada je izgovorio poruku koja je izazvala brojne reakcije širom Bosne i Hercegovine.
– Čuvajte Republiku Srpsku – poručio je tada Dragan Čović.
Čović je naknadno objašnjavao da je njegova poruka podrazumijevala očuvanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i ustavne pozicije Republike Srpske kao jednog od dva entiteta.
Ipak, upravo ta poruka otvara još jedno pitanje – kakav je odnos politike HDZ-a BiH prema Hrvatima koji su nekada u znatno većem broju živjeli na prostoru današnje Republike Srpske?
Stradanje u Briševu
Posebno težak primjer predstavlja Briševo kod Prijedora, mjesto stradanja hrvatskih civila tokom rata 1992. godine.
Briševo je ostalo jedan od simbola ratnog stradanja Hrvata na području sjeverozapadne Bosne. Upravo zbog toga pitanje odnosa vodećih hrvatskih političara prema ovom mjestu ima dodatnu težinu.
U izvornom tekstu posebno se problematizira činjenica da Dragan Čović, uprkos dugogodišnjoj ulozi vodećeg političkog predstavnika HDZ-a BiH, nije posjetio Briševo kao mjesto stradanja.
U tom kontekstu njegova nekadašnja poruka o čuvanju Republike Srpske dobija potpuno drugačiju političku interpretaciju kod kritičara njegove saradnje s Dodikom.
Selektivni kriteriji
Rasprava o simbolima zbog toga se ne završava samo na pitanju Armije RBiH. Ako se želi uspostaviti princip prema kojem se određena vojna obilježja zabranjuju zbog zločina počinjenih tokom rata, onda je neophodno objasniti po kojim kriterijima se odlučuje koji simbol ulazi u takvu kategoriju.
Armija RBiH, HVO i Vojska Republike Srpske bile su različite vojne formacije u ratu u Bosni i Hercegovini, a za zločine počinjene tokom rata odgovornost je utvrđivana individualno pred domaćim i međunarodnim sudovima.
Upravo zato kolektivno poistovjećivanje cijele vojne formacije sa zločinima pojedinih pripadnika otvara ozbiljna pravna, historijska i politička pitanja.
Zločini u Posavini
Istovremeno, ratni zločini počinjeni nad srpskim civilima na području Posavine također predstavljaju dokumentirani dio ratne prošlosti Bosne i Hercegovine.
Tokom 1992. godine na području Bosanskog Broda, Dervente i drugih dijelova Posavine zabilježeni su slučajevi ubistava, zatočenja, zlostavljanja i progona srpskih civila. U ratnim operacijama na tom području učestvovale su i jedinice HVO-a.
Zbog toga ostaje otvoreno pitanje zašto se, ako se zakonske zabrane obrazlažu stradanjem srpskog stanovništva, isti princip nije primijenio i na simbole HVO-a.
To pitanje ne znači da bi automatski trebalo zabranjivati obilježja bilo koje druge vojne formacije. Naprotiv, ono pokazuje koliko je problematično stvarati zakonske kriterije koji se mogu tumačiti kao selektivni.
Politička saradnja
Kritičari odnosa SNSD-a i HDZ-a BiH upravo u njihovoj dugogodišnjoj saradnji vide moguće političko objašnjenje za različit tretman ratnih simbola.
Ipak, bez konkretnih dokaza ne može se tvrditi da je izostavljanje HVO-a rezultat direktnog dogovora Dodika i Čovića. Ono što se može konstatirati jeste da takva razlika postoji i da zbog političkog savezništva dva lidera otvara prostor za dodatna pitanja.
Istovremeno se ponovo aktualizira položaj Hrvata u Republici Srpskoj, posebno onih zajednica koje su tokom rata pretrpjele velika stradanja i raseljavanje.
Jednaki kriteriji
Odluka Ustavnog suda RS vjerovatno neće zatvoriti političku raspravu o ovom pitanju. Naprotiv, spor oko simbola Armije RBiH sada dodatno otvara temu načina na koji vlasti u Republici Srpskoj tretiraju različite dijelove ratne prošlosti.
Ako se ratni zločini koriste kao kriterij za zakonsko ograničavanje određenih obilježja, onda javnost ima pravo tražiti objašnjenje zbog čega se taj kriterij primjenjuje na jedne, ali ne i na druge.
U suprotnom, umjesto jednakog odnosa prema svim žrtvama i individualnoj odgovornosti za počinjene zločine, otvara se prostor za političko biranje poželjnih i nepoželjnih dijelova prošlosti.
Upravo zbog toga pitanje simbola više nije samo pitanje ratnih zastava i obilježja. Ono postaje pitanje političkog odnosa prema žrtvama, ratnoj prošlosti i savezništvima koja danas oblikuju odnose između Banje Luke i Mostara.