Poslovne veze ljudi koje Nebojša Vukanović povezuje sa vrhom SNSD-a, prema njegovim tvrdnjama, ne završavaju se u Republici Srpskoj. Lider Liste za pravdu i red i zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske iznio je podatke o firmi osnovanoj u Puli, postavljajući pitanje porijekla novca uloženog u poslove i nekretnine u Hrvatskoj.
Firma osnovana u Puli
U središtu Vukanovićevih tvrdnji našao se Goran Maričić, predsjednik Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka i direktor Poreske uprave Republike Srpske. Vukanović navodi da je Maričić sa nekoliko poslovnih partnera osnovao firmu “Padrino invest”, registrovanu u Puli.
Prema podacima koje je iznio, uz Maričića se kao osobe povezane sa firmom pojavljuju Sladomir Đurić, Aleksandar Todorović i Igor Dobrijević.
Đurića Vukanović opisuje kao Maričićevog kuma i tajkuna kojeg povezuje sa slučajem “Autoprevoz” i sporom oko vrijednog gradskog zemljišta stare autobuske stanice u centru Banjaluke.
Kada je riječ o Aleksandru Todoroviću, Vukanović navodi da je riječ o pomoćniku direktora Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske za finansije. Istovremeno ukazuje i na političke veze, tvrdeći da je Todorovićeva supruga druga na izbornoj listi SNSD-a za poslanike, dok je Maričić na istoj listi pod brojem tri.
Firma “Padrino invest”, prema informacijama koje je predstavio Vukanović, bavi se izgradnjom vila i drugih objekata, kao i investicijama u turizam. Upravo činjenicu da se kapital ulaže u Istru i Hrvatsku Vukanović koristi kao osnovu za mnogo širu kritiku ljudi povezanih sa vladajućom strukturom u Republici Srpskoj.
Teške optužbe Vukanovića
Vukanović iznosi tvrdnju da pojedinci povezani sa SNSD-om kapital stečen kroz poslove u Republici Srpskoj ulažu van Bosne i Hercegovine. Kao još jednu destinaciju u kojoj su, prema njegovim riječima, razvijani poslovi spominje Sloveniju.
On iznosi niz ozbiljnih optužbi na račun načina na koji su pojedinci stekli bogatstvo, a njegove navode treba posmatrati kao političke tvrdnje i optužbe koje je javno iznio.
– Činjenica da vrhuška SNSD-a i sa njima povezani tajkuni, koji su bogatstvo stekli korupcionaškim poslovima sa državom, zamjenama, otimanju i preporodaji atraltivnog gradskog građevinskog zemljišta, investira novac u Hrvatsku, poslije unosnog biznisa u Sloveniji, samo je jedan u nizu pokazatelja koliko su se moćnici na vlasti odrodili od naroda i postali oligarhija, a treba se zapitati šta onda radi prva familija i ljudi na vrhu sistema, jer su Maričić i kumovi su tek treći ili četvrti ešalon – poručio je Vukanović.
Ovim navodima Vukanović pokušava otvoriti pitanje ne samo konkretne investicije u Hrvatskoj nego i porijekla kapitala ljudi koji obavljaju visoke javne funkcije ili su, prema njegovim tvrdnjama, bliski vlasti.
Posebno insistira na pitanju da li su sva ulaganja, vlasnički udjeli i imovina uredno prijavljeni nadležnim institucijama.
Poslovi u Srpskoj
Prema Vukanovićevim tvrdnjama, poslovne aktivnosti Gorana Maričića nisu ograničene na Hrvatsku. On navodi da Maričić ima poslovne interese i u Republici Srpskoj, pri čemu posebno izdvaja firmu “Biznis faktoring” D.O.O. Banjaluka.
Vukanović tvrdi da su Maričić i njegov kum Sladomir Đurić suvlasnici ove firme. Upravo zbog Maričićeve javne funkcije na čelu Poreske uprave Republike Srpske otvara pitanje eventualnog sukoba interesa.
Uz to postavlja i pitanje da li je imovina koju Maričić eventualno posjeduje u inostranstvu prijavljena na način predviđen propisima.
Vukanović nije iznio samo pitanje vlasništva nad firmama, već traži odgovor o porijeklu novca kojim su finansirane investicije, nekretnine i poslovni poduhvati koje pripisuje Maričiću i njegovim poslovnim partnerima.
Za njegove tvrdnje o nezakonitom porijeklu novca u dostavljenom materijalu nije navedena pravosnažna sudska odluka, zbog čega se one ne mogu predstavljati kao utvrđene činjenice. Vukanović, međutim, smatra da bi upravo nadležne institucije trebalo da provjere način na koji su finansirani poslovi o kojima govori.
Pitanje sukoba interesa
Činjenica da je Maričić direktor Poreske uprave Republike Srpske za Vukanovića predstavlja dodatni razlog zbog kojeg smatra da bi njegovi poslovni odnosi morali biti detaljno razjašnjeni.
Pitanje koje otvara jeste može li osoba koja obavlja tako značajnu funkciju istovremeno imati privatne poslovne interese, te postoje li okolnosti koje bi mogle predstavljati sukob interesa. Samo postojanje privatnog poslovnog udjela, međutim, ne znači automatski da postoji zakonski utvrđen sukob interesa.
Vukanović zato traži odgovore o vlasničkoj strukturi, prijavljivanju imovine i izvorima sredstava korištenih za ulaganja.
Posebnu pažnju usmjerava na investicije u Hrvatskoj, jer smatra da javnost treba znati na koji način visoki funkcioneri i osobe povezane s njima finansiraju poslovne projekte izvan Bosne i Hercegovine.
Pokušao dobiti odgovor
Vukanović navodi da nije ostao samo na javnom iznošenju podataka koje je prikupio, već je pokušao kontaktirati i jednu od osoba koju povezuje sa poslovima u Hrvatskoj.
Riječ je o Sladomiru Đuriću, koji je, prema Vukanovićevim riječima, naveden kao kontakt osoba. Lider Liste za pravdu i red tvrdi da ga je pozvao i pokušao dobiti odgovore o poslovima i investicijama u Hrvatskoj.
Kako navodi, Đurić nije želio razgovarati o tim pitanjima.
– Pozvao sam i postavio pitanja Sladomiru Đuriću, koji je ostavljen kao kontakt osoba, o poslovima kumova u Hrvatskoj ali nije bio raspoložen da odgovori i komentariše poslove i investicije kumova, tajkuna i oligarhije SNSD-a – poručio je Vukanović.
Time je, barem prema informacijama koje je Vukanović iznio, izostao odgovor jedne od osoba koje direktno spominje u svojim tvrdnjama.
Traži provjeru porijekla
Cijeli slučaj Vukanović predstavlja kao primjer koji bi, prema njegovom mišljenju, trebalo da privuče pažnju nadležnih institucija. Njega posebno zanima porijeklo kapitala kojim su finansirani poslovni poduhvati i eventualno sticanje nekretnina.
Njegove tvrdnje istovremeno imaju snažnu političku dimenziju jer poslovne aktivnosti pojedinaca direktno povezuje sa njihovim pozicijama ili vezama sa SNSD-om.
Upravo zbog težine optužbi važno je napraviti razliku između podataka o registraciji i vlasništvu nad firmama, koji se mogu provjeravati kroz službene registre, i Vukanovićevih tvrdnji o načinu sticanja novca, koje bi morale biti dokazane u odgovarajućem postupku da bi se mogle predstavljati kao utvrđene činjenice.
Vukanović, međutim, insistira da slučaj otvara niz pitanja koja zahtijevaju odgovore – od poslovnih veza i ulaganja u Hrvatskoj, preko eventualne imovine u inostranstvu, pa sve do porijekla sredstava uloženih u firme, nekretnine i turističke projekte.
Njegova objava tako je otvorila još jednu političku polemiku o imovini i privatnim poslovima ljudi koji se nalaze na javnim funkcijama ili ih opozicija povezuje sa strukturama vlasti u Republici Srpskoj.
Pogledajte foto:
