Jedna stara fotografija iz sarajevske Sloge vratila je sjećanja na vrijeme kada je muzika u opkoljenom gradu predstavljala mnogo više od obične zabave. Slaven Kovačević, kandidat za člana Predsjedništva BiH, objavio je kadar iz ratnog Sarajeva i prisjetio se dana u kojima je, kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, učestvovao u odbrani zemlje, ali i bio dio kulturnog otpora.
Fotografija iz Sloge
Kovačević je na društvenim mrežama podijelio fotografiju na kojoj svira gitaru, otkrivajući da je riječ o kadru koji se pojavljuje u filmu “Scream For Me Sarajevo”.
Fotografija je nastala u sarajevskoj Slozi, a za Kovačevića predstavlja ličnu uspomenu na jedan od najtežih perioda u historiji glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Tokom opsade Sarajeva svakodnevni život odvijao se u gotovo nezamislivim okolnostima. Ipak, uprkos ratnoj svakodnevici, kulturni život nije potpuno nestao.
Organizovani su koncerti, predstave i različiti kulturni događaji, a umjetnost je za mnoge predstavljala način da se sačuva osjećaj normalnog života i pokaže da grad nije pokoren.
Kovačević je upravo iz tog ugla opisao svoju fotografiju, podsjećajući da je uz oružani postojao i kulturni otpor.
– Kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine učestvovao sam u oružanom otporu agresiji na našu zemlju. Pored toga, otpor je bio i kulturne prirode – napisao je Slaven Kovačević.
Muzika tokom opsade
Fotografija koju je objavio povezana je sa pričom koja je mnogo godina kasnije kroz dokumentarni film obišla svijet.
“Scream For Me Sarajevo” govori o dolasku Brucea Dickinsona, pjevača grupe Iron Maiden, u opkoljeno Sarajevo i koncertu održanom 1994. godine.
Taj događaj ostao je upamćen kao jedan od neobičnijih i snažnijih trenutaka kulturnog života tokom opsade. Dolazak svjetski poznatog muzičara u grad u kojem su ljudi svakodnevno živjeli u ratnim okolnostima imao je snažnu simboliku.
Kovačević je objasnio da je fotografija koju je podijelio zapravo kadar upravo iz tog filma.
– Ova moja slika predstavlja, zapravo, kadar iz filma “Scream For Me Sarajevo” o kultnom koncertu Bruce Dickinsona koji je 1994. godine održan u Sarajevu – napisao je Slaven Kovačević.
Za stanovnike Sarajeva takvi događaji nisu predstavljali samo priliku da nekoliko sati slušaju muziku. U okolnostima u kojima je svakodnevica bila obilježena ratom, kulturni događaji imali su potpuno drugačiju težinu.
Bili su način održavanja duha grada i poruka da život, uprkos svemu, nije prestao.
Koncert za pamćenje
Kovačević se prisjetio i značaja koji je Dickinsonov dolazak imao za ljude u Sarajevu.
Koncert je kasnije dobio međunarodnu pažnju, a priča o njegovom održavanju postala je tema dokumentarnog filma. Za ljude koji su događaj doživjeli iz neposredne blizine, međutim, uspomene su mnogo ličnije.
Kovačević je uz objavljeni kadar otkrio i ko je zajedno s njim svirao u sarajevskoj Slozi.
– Koncert je imao svjetski odjek i predstavljao je ohrabrenje za sve nas u gradu pod opsadom. Sa osjećajem ponosa često se prisjetim tih dana i noći. Bas gitara moj brat Nenad, bubnjevi Edo i za gitarom moja malenkost negdje u sarajevskoj Slozi – napisao je Slaven Kovačević.
Njegova objava tako otkriva i manje poznat dio njegove biografije. Osim ratnog iskustva kao pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, Kovačević je bio povezan i sa muzičkom scenom koja je opstajala tokom opsade.
Na fotografiji je zabilježen upravo jedan takav trenutak – muzičari na svojim instrumentima u gradu u kojem je organizovanje svakog kulturnog događaja predstavljalo poseban izazov.
Kulturni otpor Sarajeva
Sarajevska ratna kulturna scena vremenom je postala jedan od simbola otpora grada. Koncerti i predstave održavali su se u okolnostima koje bi u mirnodopskim uslovima bilo teško zamisliti.
Zbog toga Kovačević u svojoj objavi pravi jasnu vezu između vojnog i kulturnog otpora. Kao pripadnik Armije RBiH učestvovao je u odbrani zemlje, dok je kao muzičar bio dio potpuno drugačijeg načina pružanja otpora ratnoj svakodnevici.
Fotografija iz Sloge tako za njega nije samo uspomena na nastup.
Ona predstavlja podsjećanje na generaciju ljudi koja je pokušavala nastaviti živjeti, stvarati i svirati čak i onda kada su okolnosti bile krajnje teške.
Posebno mjesto u toj priči zauzima koncert Brucea Dickinsona, čiji je dolazak u Sarajevo postao poznat daleko izvan granica Bosne i Hercegovine.
Priča ekranizovana
Godinama nakon rata priča o tom događaju pretočena je u dokumentarni film “Scream For Me Sarajevo”, koji je ratnu priču sarajevskih muzičara i Dickinsonovog koncerta približio publici širom svijeta.
Kovačević je u objavi podsjetio i na ljude koji stoje iza filma.
– Režiser filma je Tarik Hodžić, a scenario potpisuju Tarik Hodžić i Jasenko Pašić – napisao je Slaven Kovačević.
Dokumentarac je dodatno sačuvao uspomene učesnika i svjedoka jednog događaja koji je prevazišao granice običnog rock koncerta.
U središtu priče nisu bili samo poznati muzičari koji su odlučili doći u opkoljeni grad, nego i stanovnici Sarajeva koji su pokušavali sačuvati svakodnevni život i vlastiti identitet.
Upravo zato jedan kadar iz filma, koji je Kovačević sada izdvojio, nosi mnogo širu priču od one koju je moguće vidjeti na samoj fotografiji.
Ponos na prošlost
Kovačević ne krije da se tog perioda prisjeća s osjećajem ponosa.
Njegova fotografija prikazuje trenutak iz mladosti, ali istovremeno podsjeća na vrijeme u kojem su se životne uloge brzo mijenjale. Ljudi koji su bili vojnici istovremeno su ostajali muzičari, umjetnici, studenti, radnici i članovi porodica.
U njegovom slučaju spojili su se pripadnost Armiji Republike Bosne i Hercegovine i ljubav prema muzici.
Zbog toga objavljena fotografija nije predstavljena samo kao privatna uspomena, nego i kao svjedočanstvo o kulturnom životu Sarajeva tokom rata.
“Scream For Me Sarajevo” omogućio je da priča o jednom koncertu i ljudima koji su ga doživjeli stigne do međunarodne publike, a upravo je zahvaljujući filmu sačuvan i kadar na kojem se nalazi Kovačević.
Danas, kada se Slaven Kovačević nalazi u potpuno drugačijoj životnoj i političkoj ulozi kao kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, fotografija iz sarajevske Sloge otkriva dio njegove prošlosti koji široj javnosti možda nije bio poznat.
Gitara u njegovim rukama, brat Nenad na basu i Edo za bubnjevima ostali su zabilježeni kao dio jednog vremena u kojem je muzika imala posebnu vrijednost.
Kovačevićevom objavom taj trenutak ponovo je vraćen u javnost, zajedno sa sjećanjem na koncert Brucea Dickinsona i ratno Sarajevo u kojem se, pored borbe za odbranu grada i zemlje, vodila i borba da kultura, muzika i svakodnevni život ne nestanu.
Pogledajte foto:
