Smrt Ratka Mladića izazvala je brojne reakcije u Republici Srpskoj, a među političarima koji su se oglasili našao se i poslanik u Narodnoj skupštini RS-a Nebojša Vukanović. U opširnoj objavi govorio je o nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, njegovoj ratnoj ulozi i odnosu sa vojnicima, ali se značajan dio njegovog osvrta odnosio i na Nasera Orića.
Reakcija Vukanovića
Vukanović je svoja razmišljanja iznio u tekstu na svom blogu, u kojem se prvenstveno osvrnuo na sudski proces protiv Nasera Orića, ali je veliki prostor posvetio i Ratku Mladiću.
Bivšeg komandanta VRS-a opisao je kao “hrabrog vojnika”, govoreći o njegovoj biografiji i događajima iz perioda rata u Bosni i Hercegovini.
Vukanović je podsjetio i na Mladićevo djetinjstvo, navodeći da je sa svega godinu dana ostao bez oca Neđe, koji je kao partizan poginuo u borbi sa ustašama na Ivan-sedlu.
U nastavku se osvrnuo na vlastitu posjetu Mladićevom rodnom kraju, ali i na priče o njegovom ponašanju tokom ratnih operacija.
Posjeta rodnom selu
Vukanović je podsjetio na posjetu Božanovićima kod Kalinovika u maju 2011. godine.
Riječ je o rodnom selu Ratka Mladića, a Vukanović je taj događaj spomenuo u kontekstu vlastitog ranijeg interesovanja za Mladićev život i ratni put.
Posebno se zadržao na odnosu koji je bivši komandant VRS-a, prema njegovim tvrdnjama, imao sa vojnicima kojima je komandovao.
Vukanović smatra da je Mladić među pripadnicima Vojske Republike Srpske uživao veliki ugled.
Kao jedan od razloga naveo je tvrdnju da je često boravio na prvim linijama fronta, umjesto da najveći dio vremena provodi u komandnim strukturama daleko od neposrednih borbi.
– Imao je veliki ugled među vojnicima jer je bio poznat kao komandant koji je često bio sa vojnicima na prvoj liniji fronta, više nego u Glavnom štabu. Nije se plašio, već je učestvovao u pješadijskim borbama i direktno komandovao jedinicama – napisao je Vukanović.
Takav opis predstavlja Vukanovićev pogled na Mladićev odnos prema vojnicima i njegov način komandovanja.
Priča iz Trnova
Vukanović se osvrnuo i na jednu ratnu epizodu sa područja Trnova.
Prema njegovim navodima, tokom tamošnjih operacija dogodila se situacija u kojoj se Mladić, nakon dolaska helikopterom sa pratnjom, našao na teritoriji koju su kontrolisale protivničke snage.
Vukanović tvrdi da je situacija bila toliko ozbiljna da je tada postojala mogućnost da bivši komandant VRS-a bude zarobljen.
Taj događaj koristio je kao još jedan primjer kojim je pokušao predstaviti Mladića kao komandanta koji se neposredno izlagao opasnostima na ratištu.
Međutim, ratni put Ratka Mladića ne može se posmatrati samo kroz anegdote o njegovom prisustvu na prvim linijama.
Njegova komandna odgovornost bila je predmet višegodišnjeg postupka pred međunarodnim pravosuđem, koji je završen pravosnažnom presudom i doživotnom kaznom zatvora.
Spomenuo Orića
U svojoj objavi Vukanović je značajan prostor posvetio i Naseru Oriću.
Upravo poređenje različitih sudskih procesa i tretmana ratnih komandanata predstavljalo je važan dio njegovog osvrta nakon Mladićeve smrti.
Kada se govori o Oriću i Mladiću, međutim, važno je napraviti jasnu razliku između političkih ocjena i pravosnažnih sudskih odluka.
Naser Orić je u postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine pravosnažno oslobođen optužbi koje su mu stavljene na teret.
Ranije mu je suđeno i pred Haškim tribunalom. Prvostepeno je bio osuđen na dvije godine zatvora zbog propusta da spriječi zločine nad srpskim zarobljenicima, ali je Žalbeno vijeće tu presudu ukinulo i pravosnažno ga oslobodilo.
Ratko Mladić, sa druge strane, pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Zbog toga se pravni ishodi njihovih postupaka ne mogu poistovjećivati bez obzira na političke stavove koji postoje u Bosni i Hercegovini.
Poziv protiv politizacije
Vukanović je na kraju svog osvrta pozvao da se Mladićeva smrt ne pretvara u povod za nove političke obračune i podizanje tenzija.
Njegova poruka dolazi u trenutku kada je smrt bivšeg komandanta VRS-a ponovo otvorila stare političke i društvene podjele u Bosni i Hercegovini.
Reakcije su potpuno različite.
Dok dio političara iz Republike Srpske Mladića predstavlja kroz njegovu vojnu ulogu i odnos prema srpskom narodu, porodice žrtava i preživjeli podsjećaju na pravosnažne presude i zločine za koje je utvrđena njegova individualna krivična odgovornost.
Vukanović je istovremeno dio svoje objave iskoristio za kritiku politike Milorada Dodika.
Time je i njegov poziv da se Mladićeva smrt ne politizuje dobio širi politički kontekst, posebno zbog dugogodišnjih sukoba Vukanovića i Dodika na političkoj sceni Republike Srpske.
Pravosnažna presuda
Ratko Mladić bio je komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske tokom najvećeg dijela rata u Bosni i Hercegovini.
Nakon dugogodišnjeg skrivanja uhapšen je 2011. godine u Srbiji, nakon čega je izručen u Hag.
Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju vođen je višegodišnji postupak zbog nekih od najtežih zločina počinjenih tokom rata.
Prvostepenom presudom iz 2017. godine osuđen je na doživotni zatvor.
Žalbeno vijeće je 2021. godine potvrdilo ključne dijelove presude i kaznu doživotnog zatvora, čime je postupak pravosnažno okončan.
Mladić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, kao i za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje.
Njegova odgovornost utvrđena je i za kampanju terorisanja stanovništva Sarajeva snajperskim djelovanjem i granatiranjem, kao i za uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.
Sudski utvrđene činjenice
Zbog toga Vukanovićev opis Mladića kao “hrabrog vojnika” predstavlja njegov lični i politički pogled, dok je Mladićeva krivična odgovornost zasebno pitanje koje je pravosnažno utvrđeno pred međunarodnim sudom.
Jedno ne može izbrisati drugo.
Priče o njegovom boravku na prvim linijama, odnosu sa vojnicima ili situacijama u kojima je i sam bio izložen opasnosti mogu predstavljati dio njegove biografije, ali ne mijenjaju činjenice utvrđene pravosnažnom presudom.
Upravo ta razlika često nestaje iz političkih rasprava koje se vode nakon Mladićeve smrti.
Dok jedni govore gotovo isključivo o njegovoj ulozi komandanta Vojske Republike Srpske, drugi u prvi plan stavljaju žrtve i sudski utvrđenu odgovornost.
Duboke podjele
Smrt Ratka Mladića tako je još jednom pokazala koliko su ratne teme i više od tri decenije kasnije duboko prisutne u političkom životu Bosne i Hercegovine.
Vukanovićeva reakcija razlikuje se od pojedinih drugih istupa po tome što je, uz osvrt na Mladića, otvorio i pitanje Nasera Orića te pozvao da se smrt bivšeg komandanta VRS-a ne koristi za nove političke sukobe.
Ipak, svako poređenje ratnih komandanata mora uzeti u obzir različite ishode sudskih postupaka.
U slučaju Mladića postoji pravosnažna presuda kojom je osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Njegova smrt tu presudu ne mijenja.
Vukanović je, s druge strane, odlučio da se u svom osvrtu prisjeti Mladićevog životnog i ratnog puta, njegovog odnosa sa vojnicima i vlastite posjete njegovom rodnom selu, istovremeno pozivajući da smrt ne postane još jedan povod za političke obračune.
U zemlji u kojoj se događaji iz rata i dalje potpuno različito tumače, upravo će odnos prema Mladiću i njegovoj pravosnažnoj presudi ostati jedno od pitanja oko kojih postoje duboke i teško pomirljive razlike.