Smrt pravosnažno osuđenog Ratka Mladića ponovo je otvorila duboke podjele u Bosni i Hercegovini, ali i pokrenula niz reakcija političara iz Republike Srpske koje su izazvale oštre osude. Dok pravosnažne presude međunarodnih sudova ostaju nepromijenjene, pojedini politički zvaničnici svojim porukama Mladića predstavljaju kao heroja, a dio njih zbog takvih istupa mogao bi se suočiti i sa krivičnim prijavama.
Pravosnažne presude
Ratko Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Proglašen je krivim za genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine, kada je ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka.
Njegova odgovornost utvrđena je i za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje stanovništva.
Sud je Mladića proglasio krivim i za kampanju terorisanja stanovništva Sarajeva, koja je obuhvatala snajpersko djelovanje i granatiranje civila tokom višegodišnje opsade grada.
Pored toga, osuđen je i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce, s ciljem sprečavanja novih NATO zračnih udara na vojne ciljeve Vojske Republike Srpske.
Žalbeno vijeće je 2021. godine potvrdilo doživotnu kaznu zatvora i ključne zaključke prvostepene presude.
Uprkos tome, nakon Mladićeve smrti uslijedile su brojne poruke političara kojima se njegova ratna uloga predstavlja potpuno drugačije od onoga što je utvrđeno pravosnažnim sudskim presudama.
Dodik govori o “ubistvu”
Među najglasnijima je bio Milorad Dodik.
On je Mladićevu smrt predstavio kao svojevrsno “ubistvo” za koje odgovornost pripisuje Haškom mehanizmu, tvrdeći da bivši komandant VRS-a nije dobio odgovarajuću medicinsku pomoć.
Dodik je istovremeno poručivao da se Mladićeva uloga neće izbrisati iz sjećanja srpskog naroda.
Njegove poruke izazvale su posebno snažne reakcije zbog činjenice da je Mladić do smrti ostao pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu.
Dodik je i ranije više puta iznosio stavove kojima je relativizirao ili osporavao sudski utvrđene činjenice povezane sa genocidom u Srebrenici, zbog čega se i njegovi najnoviji istupi posmatraju u širem političkom kontekstu.
Trivić otišla dalje
Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, takođe se oglasila nakon Mladićeve smrti.
Ona ga je u svojoj poruci smjestila uz neke od najznačajnijih ličnosti srpske historijske i nacionalne mitologije.
Prema njenim riječima, Mladić sada stoji “rame uz rame s knezom Lazarom, Milošem Obilićem i Gavrilom Principom”.
Takva poruka izazvala je brojne reakcije jer Mladića ne predstavlja samo kao bivšeg komandanta VRS-a, već ga simbolički postavlja među nacionalne heroje.
Upravo takvo veličanje pravosnažno osuđenih osoba predstavlja jedno od najosjetljivijih pitanja u kontekstu Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.
Ulica po Mladiću
Posebnu pažnju izazvala je najava gradonačelnika Laktaša Miroslava Bojića.
On je najavio da će na jednoj od narednih sjednica gradske skupštine predložiti da novoizgrađena ulica u centru Laktaša ponese ime Ratka Mladića.
Ukoliko prijedlog bude realizovan, to bi značilo da bi javna površina u jednom gradu u Bosni i Hercegovini bila nazvana po osobi pravosnažno osuđenoj za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Takva inicijativa mogla bi postati ozbiljan test za domaće pravosuđe.
Pitanje više nije samo političko, već i pravno, jer postoje zakonske odredbe koje zabranjuju veličanje osoba pravosnažno osuđenih za ratne zločine.
Stanivukovićeva poruka
Oglasio se i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković.
U svojoj reakciji govorio je o Mladiću kao čovjeku koji je, prema njegovom mišljenju, podnio žrtvu za svoj narod i ostavio trag u historiji.
Takva formulacija naišla je na kritike jer se u njoj ne spominju pravosnažne presude niti odgovornost za genocid i druge zločine.
Stanivuković se time našao među političarima čiji se javni istupi nakon Mladićeve smrti analiziraju i sa aspekta mogućeg kršenja zakona.
Stevandić napao Tribunal
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić takođe je uputio telegram saučešća.
U njemu je kritikovao postupanje Haškog mehanizma i govorio o navodnom kršenju prava Mladića kao pacijenta.
Njegov istup izazvao je kritike jer je fokus prebacio sa pravosnažno utvrđene odgovornosti na odnos prema Mladiću tokom posljednjih mjeseci života.
U dijelu javnosti takve poruke se tumače kao pokušaj potiskivanja činjenica utvrđenih pred međunarodnim sudovima.
Košarac zahvaljivao
Staša Košarac takođe se našao među političarima koji su javno reagovali.
On je Mladiću zahvalio na “hrabrosti i odlučnosti”, što je izazvalo dodatne polemike.
Košarac nije jedini državni zvaničnik koji je birao pohvalne formulacije kada je govorio o bivšem komandantu VRS-a.
Međutim, upravo činjenica da se radi o osobi pravosnažno osuđenoj za genocid i druge najteže zločine čini takve poruke posebno problematičnim.
Poziv na svijeće
Radan Ostojić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, pozvao je građane da pale svijeće u znak sjećanja na Mladića.
U svojim porukama otišao je i korak dalje, govoreći o Mladićevom budućem grobu kao mjestu na koje će dolaziti veliki broj pripadnika srpskog naroda.
Takav način predstavljanja bivšeg komandanta VRS-a ponovo otvara pitanje granice između privatnog žalovanja i javnog veličanja osobe osuđene za najteže ratne zločine.
Otkazan koncert
Nedeljko Elek, koji obavlja funkciju počasnog konzula Bjelorusije u Bosni i Hercegovini i povezan je sa rukovodstvom Olimpijskog centra Jahorina, otkazao je koncert na Palama zbog Mladićeve smrti.
Odluku je obrazložio tugom zbog smrti bivšeg komandanta VRS-a.
I taj potez ušao je u širi niz javnih gestova kojima se Mladićeva smrt obilježava na način koji izlazi iz okvira privatnog saučešća.
Najavljene prijave
Zbog ovakvih izjava i poteza uslijedila je i najava konkretnih pravnih koraka.
Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine najavila je podnošenje krivičnih prijava Tužilaštvu BiH protiv Milorada Dodika, Staše Košarca, Nenada Stevandića i Draška Stanivukovića.
Kao osnov navodi se sumnja da su pojedinim izjavama mogli prekršiti član 145.a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.
Ta odredba sankcioniše javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili pokušaj opravdavanja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim presudama.
Zakonom je regulisano i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca u slučajevima kada takvo postupanje ispunjava propisane elemente krivičnog djela.
Za kršenje zakonskih odredbi predviđene su i zatvorske kazne.
Moguće proširenje
Najavljeno je i da prijave neće nužno ostati ograničene samo na prva četiri političara.
Razmatra se mogućnost njihovog proširenja na Jelenu Trivić, Miroslava Bojića i druge zvaničnike ukoliko se procijeni da su njihove poruke prešle granicu političkog stava i ušle u područje kažnjivog veličanja pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.
O tome, međutim, neće odlučivati političke stranke.
Nakon eventualnog podnošenja prijava, na Tužilaštvu BiH je da utvrdi postoje li elementi krivičnog djela i ima li osnova za dalje postupanje.
Upravo zato je važno razlikovati političke ocjene od eventualne krivične odgovornosti, koja može biti utvrđena isključivo kroz zakonom propisan postupak.
Istina ostaje
Iz SDP-a su poručili da Mladićeva smrt ne može promijeniti ono što je utvrđeno pravosnažnim sudskim presudama.
– Zločinac Mladić jeste umro, ali istina o genocidu ne umire. Pravomoćne presude za najgore zločine u Europi nakon Drugog svjetskog rata ne mogu se izbrisati političkim pamfletima – poručili su iz SDP-a.
Istovremeno su pozvali građane da dokumentuju i prijavljuju javne istupe za koje smatraju da predstavljaju kršenje zakona.
Najveći test mogao bi upravo predstavljati eventualni pokušaj da se jedna ulica u Laktašima nazove po Ratku Mladiću.
Ako takva inicijativa bude formalizovana, pitanje će se više teško moći posmatrati samo kao politička provokacija ili stav jednog lokalnog zvaničnika.
Test za institucije
Reakcije nakon Mladićeve smrti ponovo su pokazale dubok jaz između pravosnažno utvrđenih činjenica i dijela političkog diskursa u Republici Srpskoj.
S jedne strane nalaze se međunarodne presude kojima je Mladić osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
S druge strane, dio političara govori o njemu kao heroju, hrabrom vojniku ili simbolu žrtvovanja za srpski narod.
Takva suprotstavljenost sada više nije samo pitanje odnosa prema prošlosti.
Bosna i Hercegovina ima zakonske odredbe koje se odnose na negiranje genocida i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
Zbog toga će reakcija Tužilaštva BiH i drugih nadležnih institucija pokazati koliko su te odredbe zaista primjenjive u praksi.
Mladićeva smrt ne mijenja ni sadržaj presuda ni činjenice utvrđene kroz višegodišnje sudske postupke.
Političke poruke mogu pokušavati stvoriti drugačiju sliku, ali pravosnažne presude ostaju dio pravnog i historijskog naslijeđa rata u Bosni i Hercegovini.
Upravo će način na koji institucije odgovore na najnoviji talas veličanja pokazati hoće li zakon imati konkretnu težinu ili će ostati samo norma koja postoji na papiru.