Teške riječi i optužbe ponovo su dospjele u središte političkih sukoba u Bosni i Hercegovini, a ovog puta na meti se našao Ćamil Duraković. Lider Liste za pravdu i red i zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojša Vukanović objavio je tekst u kojem je iznio niz izrazito oštrih tvrdnji na račun potpredsjednika Republike Srpske.
Oštar napad
Vukanović je u svojoj objavi prvo govorio o političkoj atmosferi i javnom prostoru u Bosni i Hercegovini, optužujući pojedine medije iz Federacije BiH za ono što naziva “antisrpskom histerijom”. Njegove kritike ubrzo su prerasle u direktan i veoma ličan napad na Durakovića, kojem je uputio neke od najtežih mogućih kvalifikacija.
Umjesto da se zadrži isključivo na njihovim političkim razlikama i aktuelnim pitanjima, Vukanović je u cijelu priču uključio ratne teme, historijske događaje, ali i porodičnu prošlost Ćamila Durakovića. Posebno je govorio o Durakovićevom djedu, iznoseći tvrdnje o njegovom djelovanju tokom Drugog svjetskog rata.
U tekstu su spomenuti i Sakib Mahmuljin i Naser Orić, dok Vukanović svoje tvrdnje povezuje sa širim odnosom prema ratnim zločinima i političkim sukobima u Bosni i Hercegovini. Sve navode koje je iznio treba posmatrati kao njegove tvrdnje i stavove.
Vukanovićeve tvrdnje
Vukanović na početku objave tvrdi da je ranije pozivao političare, javne ličnosti i medije da se uzdrže od jezika mržnje, ali smatra da se situacija dodatno pogoršala.
– Iako sam apelirao na političare, medije i javne ličnosti da se suzdrže od jezika mržnje, nažalost, situacija je mnogo gora nego što sam očekivao. Posebno je odvratan jezik mržnje i antisrpska histerija pojedinih bošnjačkih medija iz Federacije, koji se utrkuju ko će više udariti po Srbima i etiketirati svakog poznatijeg Srbina – bilo da je političar, sportista ili profesor – misleći da je autošovinista Dragan Bursać mjerilo i uzor za „dobrog“ Srbina. – rekao je Vukanović.
Potom se osvrnuo na slučaj Sakiba Mahmuljina, postavljajući pitanje njegovog boravka nakon pravosnažne presude Suda Bosne i Hercegovine.
– Svi glume legaliste, ali niko od tih velikih legalista u proteklih pet godina nije postavio pitanje gdje se krije general Sakib Mahmuljin, ratni komandant Četvrtog korpusa Armije RBiH, kojeg je Sud BiH 2021. godine pravosnažno osudio kao ratnog zločinca jer su pripadnici odreda El Mudžahid, koji se nalazio pod njegovom komandom, izmasakrirali 55 srpskih zarobljenika sa Ozrena, te za druge stravične ratne zločine? – rekao je Vukanović.
Napad na Durakovića
Nakon toga Vukanović je fokus prebacio na Ćamila Durakovića. Potpredsjednika Republike Srpske optužio je za širenje, kako tvrdi, antisrpske histerije, a spomenuo je i krivične prijave, kao i njegov odnos sa Naserom Orićem.
– Bošnjački mediji, a posebno političari, utrkuju se u antisrpskoj histeriji, gledajući da uzmu koji politički poen. Među najodvratnijima je Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske. On glumi moralnog čistunca, podnosi krivične prijave, čak i protiv mene, što mi predstavlja čast i zadovoljstvo, kao i tužbe njegovog prijatelja Nasera Orića, s kojim se druži i pozira, slaveći ga kao heroja uprkos brojnim zločinima koje je počinio nad Srbima, ali i Bošnjacima. O tome su javno svjedočili oficiri Armije RBiH Huso Salihović, Ibran Mustafić, Hakija Meholjić… – rekao je Vukanović.
Vukanović se, međutim, nije zaustavio na kritici Durakovićevog političkog djelovanja. U nastavku je iznio izuzetno teške lične kvalifikacije, nakon čega je otvorio pitanje porodične prošlosti potpredsjednika Republike Srpske.
Porodična prošlost
Najkontroverzniji dio objave odnosi se upravo na tvrdnje o Ćamilu Durakoviću i njegovom djedu. Vukanović tvrdi da postoje historijski dokumenti koji govore o njegovoj ulozi tokom Drugog svjetskog rata.
– Ćamil Duraković je osvjedočeni šovinista i srbomrzac koji svoju mržnju ne može prikriti, a očito s ponosom nosi ime svog djeda ustaše i zločinca Ćamila Durakovića. On je bio pripadnik Crne legije i ustaških jedinica Ante Pavelića, te je učestvovao u napadu na srpska sela Zalazje i Vitlovac u okolini Srebrenice 1943. godine, o čemu u arhivama postoje dokumenti i komande sačuvane u arhivi Nezavisne Države Hrvatske. – rekao je Vukanović.
Kao argument za svoje tvrdnje Vukanović se zatim pozvao na knjigu u kojoj se, prema njegovim riječima, nalazi ime Ćamila Durakovića.
– U knjizi stoji da, pored mnoštva hrvatskih imena ustaša koji su to izvršili, možete vidjeti i jedan broj muslimanskih. Među njima je svakako najvrjedniji pažnje muslimanski mladić pod imenom Ćamil Duraković (str. 256, red. br. 38), koji se vodi na spisku onih koji su išli na Zalazje i Vitlovce, mjesta u kojima je preživio samo onaj ko taj dan nije bio u selu. Svi stanovnici sela su pobijeni na najsuroviji način, a selo je popaljeno i opljačkano. – rekao je Vukanović.
Historija i politika
U završnom dijelu Vukanović pokušava napraviti vezu između porodične prošlosti o kojoj govori i današnjeg političkog djelovanja Ćamila Durakovića. Istovremeno navodi da Duraković ne može biti odgovoran za postupke svog djeda, ali mu zamjera što se, prema njegovim tvrdnjama, od njih nije javno ogradio.
– Taj Ćamil Duraković je, da još jednom podsjetimo, djed Ćamila Durakovića, današnjeg istaknutog bošnjačkog političara i nekadašnjeg načelnika općine Srebrenica. Ćamil ne može nositi krimen svog djeda i sve ovo, naravno, ne bi bio problem da se Ćamil Duraković mlađi ikada odrekao zlodjela svog djeda i da nije prvi u redu kada treba pričati o genocidnosti srpskog naroda. Svakim svojim potezom i izjavom, ne samo da se ne odriče svog djeda ustaše, već se čini da širenjem antisrpske histerije to nastavlja. – rekao je Vukanović.
Teške kvalifikacije
Vukanovićeva objava tako je od političkog neslaganja prerasla u otvoreni lični obračun u kojem su se našle i izrazito osjetljive teme iz prošlosti. Posebnu težinu imaju kvalifikacije koje je uputio Durakoviću, ali i pokušaj povezivanja njegovog sadašnjeg političkog djelovanja sa postupcima koji se pripisuju njegovom djedu.
Odgovornost za postupke predaka ne može se automatski prenositi na njihove potomke, zbog čega ovakvo korištenje porodične historije u savremenim političkim sukobima dodatno zaoštrava javnu raspravu. Sam Vukanović priznaje da Duraković ne može snositi krivicu za djela svog djeda, ali istovremeno upravo tu porodičnu vezu koristi kao jedan od centralnih elemenata svog napada.
Nova politička tenzija
Cijeli slučaj još jednom pokazuje koliko brzo politička polemika u Bosni i Hercegovini može prerasti u raspravu o ratu, nacionalnim odnosima i događajima iz prošlosti. Umjesto sukoba argumenata o aktuelnim političkim pitanjima, u prvi plan ponovo dolaze historijske podjele i međusobne optužbe.
Vukanović je svojim tekstom otišao mnogo dalje od uobičajene političke kritike Ćamila Durakovića. Teške riječi poput “šovinista” i “srbomrzac”, zajedno sa tvrdnjama o njegovoj porodici, predstavljaju retoriku koja teško može doprinijeti smirivanju odnosa i ozbiljnoj političkoj raspravi u zemlji.