Javni zvaničnici koji sahranu Ratka Mladića iskoriste za njegovo političko ili institucionalno veličanje trebali bi se suočiti s konkretnim posljedicama, smatra predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić. On je institucijama Evropske unije i državama članicama uputio poziv da takvim funkcionerima zabrane ulazak u EU u trajanju od pet godina.
Jasan zahtjev
Radončić je svoj prijedlog usmjerio prema javnim zvaničnicima koji bi prisustvo na sahrani pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića iskoristili za političko, javno ili institucionalno odavanje počasti.
Pri tome je napravio jasnu razliku između privatnog prisustva ukopu i dolaska predstavnika vlasti u službenom svojstvu.
Prema njegovom stavu, cilj takve mjere ne bi bio kažnjavanje porodice niti ljudi koji na sahranu dolaze iz privatnih razloga. Problem vidi u mogućnosti da se sahrana pretvori u politički događaj kojim bi se veličao Mladić i relativizovale pravosnažne presude međunarodnih sudova.
– Privatna ljudska žalost jedno je, a pretvaranje sahrane u državnu ceremoniju slavljenja ratnog zločinca nešto sasvim drugo – poručio je Radončić.
On smatra da granica između te dvije situacije mora biti jasno postavljena kako sankcije ne bi obuhvatile obične građane ili članove porodice.
Ko bi bio sankcionisan?
Radončić je precizirao i ponašanja koja bi, prema njegovom prijedlogu, trebala predstavljati osnov za petogodišnju zabranu ulaska na teritoriju Evropske unije.
To bi se odnosilo na funkcionere koji na sahranu dolaze u ime državnih, entitetskih ili lokalnih institucija, kao i one koji za odlazak koriste službena vozila, zvanične delegacije ili budžetski novac.
Istom mjerom, prema njegovoj inicijativi, trebali bi biti obuhvaćeni zvaničnici koji polažu vijence, drže govore ili na drugi način odaju počast Mladiću u ime institucija koje predstavljaju.
Radončić predlaže sankcionisanje i onih koji Mladića javno nazivaju herojem, nose obilježja s njegovim likom ili učestvuju u organizovanju vojnih počasti.
Posebno je izdvojio eventualno korištenje sahrane za negiranje genocida u Srebrenici i osporavanje presuda međunarodnih sudova.
Pozivanje na zakon
Predsjednik SBB-a svoj zahtjev nije obrazložio samo političkim razlozima. Pozvao se i na postojeći pravni okvir u Bosni i Hercegovini.
Podsjetio je na odredbe Krivičnog zakona BiH koje se odnose na veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i dodjeljivanje priznanja, nagrada ili drugih oblika počasti takvim osobama.
Prema Radončićevom stavu, ako je određeno ponašanje dovoljno ozbiljno da može dovesti do krivičnih posljedica u Bosni i Hercegovini, onda bi trebalo imati i odgovarajuće političke posljedice na evropskom nivou.
– Ako je takvo ponašanje dovoljno ozbiljno da bude krivično sankcionisano u BiH, onda mora biti dovoljno ozbiljno i da povuče političke posljedice u Evropi. Evropska komisija je poručila da veličanju ratnih zločinaca nema mjesta u EU, a sada je vrijeme da iza tih riječi stane konkretna mjera – naglasio je.
Radončić tako od evropskih institucija traži da deklarativne osude veličanja ratnih zločinaca budu praćene konkretnim mjerama prema političarima koji u tome učestvuju.
Bez kolektivnih sankcija
Posebno je naglasio da njegov prijedlog ne podrazumijeva kolektivno kažnjavanje stanovništva Srbije niti ponovno uvođenje viza njenim građanima.
Prema njegovom stavu, obični ljudi ne bi trebali snositi posljedice zbog odluka političara i javnih funkcionera.
Zbog toga bi eventualne mjere bile individualne i odnosile bi se isključivo na osobe koje svojim postupcima pokažu da sahranu koriste za veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.
Time Radončić pokušava napraviti razliku između slobode pojedinca da privatno prisustvuje sahrani i političkog djelovanja osobe koja predstavlja neku instituciju.
Poruka političarima
Njegova inicijativa posebno je usmjerena prema političarima koji istovremeno govore o evropskoj budućnosti svojih zemalja, a učestvuju u veličanju osoba pravosnažno osuđenih za najteže ratne zločine.
Radončić smatra da između te dvije politike postoji očigledna suprotnost.
Prema njegovom viđenju, političari ne mogu u svojim državama učestvovati u institucionalnom odavanju počasti Ratku Mladiću, a zatim od Evropske unije očekivati da takvo ponašanje nema nikakve posljedice.
– Ne možete se u Banjoj Luci ili Beogradu klanjati Ratku Mladiću, a zatim u Briselu govoriti o pomirenju. Ne možete odavati državne počasti čovjeku osuđenom za genocid, a istovremeno uživati privilegije slobodnog kretanja kroz Evropu – zaključio je Radončić.
Presude ostaju činjenica
Ratko Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Među zločinima za koje je proglašen krivim nalazi se genocid u Srebrenici, kao i zločini protiv čovječnosti i ratni zločini počinjeni tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Upravo zbog toga njegova sahrana dobija i snažnu političku dimenziju, naročito ukoliko joj budu prisustvovali visoki funkcioneri ili ako pojedine institucije odluče učestvovati u organizaciji i odavanju počasti.
Radončićeva inicijativa polazi od stava da privatna sahrana ne treba biti predmet političkog sankcionisanja, ali da bi institucionalno veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca trebalo proizvesti posljedice.
Pritisak na Brisel
Za provođenje takve inicijative bila bi potrebna reakcija evropskih institucija i država članica.
Radončić upravo zato svoj poziv usmjerava prema Evropskoj uniji, tražeći da se prema svakom zvaničniku procjenjuje njegovo konkretno ponašanje.
Njegov prijedlog predstavlja pokušaj da se pitanje veličanja ratnih zločinaca poveže s privilegijama koje političari iz država Zapadnog Balkana imaju prilikom putovanja i saradnje sa zemljama Evropske unije.
Poruka je da evropske vrijednosti, ukoliko se na njih političari pozivaju, moraju imati i praktične posljedice kada ih neko otvoreno krši.
Pet godina zabrane
Predloženi period od pet godina predstavljao bi ozbiljnu političku sankciju za svakog aktivnog zvaničnika.
Takva osoba ne bi mogla putovati u države Evropske unije, što bi moglo značajno ograničiti njeno međunarodno političko djelovanje i kontakte s evropskim institucijama.
Radončić insistira da mjera bude individualna, odnosno da se ne odnosi na građane država iz kojih sankcionisani političari dolaze.
Na taj način pokušava izbjeći mogućnost da posljedice političkog veličanja Mladića osjete ljudi koji s takvim postupcima nemaju nikakve veze.
Evropski test
Njegov zahtjev sada otvara pitanje da li bi Evropska unija bila spremna razmotriti takvu vrstu individualnih mjera.
Radončić smatra da sama osuda veličanja ratnih zločinaca više nije dovoljna i da političari koji svjesno učestvuju u takvim događajima moraju znati da postoje konkretne posljedice.
Suština njegove poruke jeste da niko ne treba biti kažnjen zato što privatno prisustvuje sahrani, ali da se potpuno drugačije mora posmatrati funkcioner koji događaju daje službeni karakter ili ga koristi za veličanje Mladića.
Prema njegovom prijedlogu, izbor bi tako bio na samim političarima.
Oni koji odluče da kao predstavnici institucija odaju počast Ratku Mladiću i njegovu sahranu pretvore u politički događaj morali bi, smatra Radončić, biti spremni da zbog takve odluke najmanje pet godina ne mogu ući u Evropsku uniju.