Kakvu poruku svijetu šalje država kada tijelo pravosnažno osuđenog ratnog zločinca dočekuju vojska i državne počasti? Direktor Centra za regionalizam i suosnivač Igmanske inicijative Aleksandar Popov smatra da odnos prema Ratku Mladiću predstavlja vrhunac dugogodišnje politike koja ne pokazuje namjeru da se raskrsti s prošlošću, upozoravajući istovremeno na posljedice koje takav odnos ostavlja na nove generacije i cijeli region.
Poruka iz Srbije
Državni doček tijela Ratka Mladića, nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske pravosnažno osuđenog na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, izazvao je brojne reakcije.
Posebnu pažnju privukle su vojne i državne počasti, kao i pitanje kakvu poruku takav odnos šalje građanima Srbije, susjednim državama i međunarodnoj javnosti.
Popov smatra da ovaj događaj ne predstavlja izolovan slučaj. Prema njegovom mišljenju, riječ je o nastavku odnosa vlasti prema osobama koje su pred Haškim tribunalom osuđene za ratne zločine.
– Ovo je samo vrhunac onoga što je ova vlast činila, odnosno što je ovaj režim učinio otkako je došao na vlast. Generali i drugi ratni zločinci koji su osuđeni u Haagu imali su doček na visokom nivou, a po neke od njih išao je i državni avion. Mnogi od njih su kasnije čak predavali na Vojnoj akademiji, imali otvoren pristup medijima, promovisali knjige itd. Ratko Mladić je i pre nego što je umro ovde veličan na zidovima naših gradova kroz murale sa njegovim likom ili ispisane poruke da je on heroj. Tako da je ovo samo vrhunac svega toga. Ovo je loša poruka i domaćoj i stranoj javnosti. Domaćoj javnosti šalje se poruka koja ohrabruje nacionalističke, desne snage koje oživljavaju duh devedesetih godina i pozivaju da se vratimo u to vreme kroz „srpski svet“ i na druge načine. S druge strane, poruka međunarodnoj zajednici pokazuje da ne postoji nikakva namera da se raskrsti sa prošlošću i da se sa svojim susedima uspostave najbolji mogući odnosi, kakvi su bili početkom ovog veka, kada su pala prva izvinjenja i kada je sve delovalo ohrabrujuće – rekao je Popov.
Povratak nacionalizma
Popov podsjeća i na period kada je Igmanska inicijativa pokušavala doprinijeti normalizaciji odnosa u regionu.
Kao primjer navodi susrete četiri predsjednika organizovane u Strasbourgu, nakon kojih je usvojeno i zajedničko saopćenje o evropskom putu.
Međutim, prema njegovoj ocjeni, pozitivni procesi koji su svojevremeno postojali postepeno su zaustavljeni dolaskom novih političkih struktura na vlast.
Kao posebno problematično vidi jačanje nacionalističkih i desnih političkih opcija u državama regiona.
Situaciju dodatno otežava činjenica da reakcije evropskih institucija, prema njegovoj procjeni, uglavnom ostaju na nivou upozorenja.
Popov smatra da vlasti dobro znaju da ozbiljnije posljedice najčešće neće uslijediti, zbog čega politička upozorenja iz evropskih centara imaju sve manju težinu.
Posebno ukazuje na političke promjene unutar same Evropske unije i sve snažniji utjecaj desnih političkih opcija.
Sredstva koja države Zapadnog Balkana dobijaju kroz evropske programe, uprkos političkim problemima, prema njegovom mišljenju dodatno pokazuju ograničenost evropskog odgovora.
Mladi na ulicama
Jedno od pitanja koje je posebno zabrinulo Popova jeste veliki broj mladih ljudi koji su u različitim gradovima Republike Srpske izašli na ulice kako bi odali počast Ratku Mladiću.
Okupljanja su zabilježena u više mjesta, uključujući Bratunac, Banju Luku, Zvornik i Višegrad.
Popov smatra da odgovornost za odnos mladih prema događajima iz devedesetih ne može biti posmatrana odvojeno od političkih poruka i informacija kojima su godinama izloženi.
– Oni nemaju dovoljno političkog ni životnog iskustva. Prvo, oni i ne znaju pravu istinu jer kroz izjave političara i kroz medije nisu ni imali šansu da saznaju šta se zapravo dešavalo devedesetih godina. Na taj način se ponovo šire mržnja i netrpeljivost prema drugim nacijama. Zapravo se pravi revizija istorije. Ako se ratni zločinci proglašavaju za heroje, a tvrdi se da su samo naši bili žrtve, dok su svi drugi bili zločinci, šta preostaje mladima sa nedovoljnim političkim i životnim iskustvom nego da prihvate takav narativ? Tako se pripremaju nove generacije da ponove sve ono što se desilo devedesetih. To je jedna tačna i tragična činjenica. To nije slučaj samo u Republici Srpskoj ili u Srbiji, slično je i u Hrvatskoj – rekao je Popov.
Opasnost za generacije
Upravo pitanje mladih Popov vidi kao jedan od najozbiljnijih dugoročnih problema.
Ako generacije koje nisu živjele tokom ratova devedesetih informacije o tom periodu dobijaju kroz politički oblikovane narative, postoji opasnost da se pravosnažno utvrđene činjenice potisnu u drugi plan.
Popov upozorava da se na taj način ne stvara prostor za pomirenje, već za nove podjele.
Posebno problematičnim smatra predstavljanje vlastitog naroda isključivo kao žrtve, dok se pripadnici drugih naroda predstavljaju isključivo kao zločinci.
Takav pristup, prema njegovoj ocjeni, dugoročno održava atmosferu nepovjerenja i netrpeljivosti.
Globalna nestabilnost
Situaciju na Balkanu Popov povezuje i sa širim međunarodnim okolnostima.
Svijet i Evropa prolaze kroz period ozbiljnih političkih i sigurnosnih previranja, uz aktivne ratove i promjene u odnosima velikih sila.
Popov ukazuje na rat u Ukrajini, situaciju u Gazi, ali i promjene u transatlantskim odnosima između Sjedinjenih Američkih Država i Evrope.
U takvom okruženju, smatra, ponovno jačanje nacionalizma na Balkanu predstavlja dodatni rizik.
Region je kroz historiju često opisivan kao „bure baruta“, a Popov upozorava da aktuelni događaji pokazuju koliko su stare političke podjele i dalje prisutne.
Strah od novog sukoba
Na pitanje postoji li opasnost od novog rata u regionu, Popov nije prognozirao skoru eskalaciju, ali je upozorio da problem predstavlja stalna prisutnost politika koje mogu proizvoditi nove sukobe.
– Vidite, problem je u tome što bi se ovo lako rešilo da je reč o izolovanom problemu na Balkanu i da imamo ozbiljnost međunarodne zajednice. Čak bi se i pitanje Kosova rešilo za tren oka. Mislim da ovaj režim ne bi već 14 godina svima držao lekcije i sprovodio svoju volju. Umesto toga, mi zapravo dobijamo samo neka blaža upozorenja i ukore, što pokazuje da je sve to jedno veliko licemerje. Pogledajte reakcije na ovo što se dešava u Republici Srpskoj, da ne govorimo o Hrvatskoj gde se ozbiljno revidira ne samo istorija, nego se i rehabilituje ono što je radio Ante Pavelić. To je opasna situacija koja može da izmakne kontroli. Devedesete godine su bile drugačije. Imali smo stabilniju situaciju i u svetu i u Evropi, pa je opet rat na ovim prostorima potrajao četiri godine. U ovoj haotičnoj situaciji i previranjima, čovek ne može da prognozira šta će se desiti za par meseci, a kamoli za par godina. Ne verujem da će situacija da eskalira u nekoj skorijoj budućnosti, ali sama činjenica da je to zlo stalno prisutno, to je ono što najviše brine – rekao je Popov.
Odgovornost međunarodne zajednice
Popov smatra da međunarodna zajednica snosi dio odgovornosti zbog nedovoljno odlučnog odgovora na političke procese u regionu.
Prema njegovom mišljenju, upozorenja bez konkretnih posljedica ne mogu ozbiljno utjecati na vlasti koje godinama provode istu politiku.
Problem dodatno vidi u činjenici da se Zapadni Balkan više ne nalazi u međunarodnom okruženju kakvo je postojalo početkom ovog stoljeća.
Evropa se suočava s vlastitim političkim problemima, dok globalni sukobi i rivalstva odvlače pažnju s Balkana.
U takvoj situaciji lokalne nacionalističke politike dobijaju više prostora za djelovanje.
Balkan kao upozorenje
Popov se osvrnuo i na negativno značenje koje je pojam „Balkan“ tokom godina dobio u međunarodnom političkom govoru.
Za njega je posebno poražavajuće kada se izraz „balkanizacija“ koristi kao sinonim za podjele, sukobe i nestabilnost.
– Moja generacija je prošla i devedesete i sve druge krize, mi smo svoje proživeli. Međutim, pitanje je šta ostavljamo u nasleđe našoj unučadi i novim generacijama na celom ovom prostoru. Ponižavajuće je za ceo Zapadni Balkan kada neki evropski ili međunarodni funkcioner ode, na primer, u Aziju pa kaže kako „neće dozvoliti balkanizaciju“ nekih tamošnjih prostora. Pojam „Balkan“ postao je takav jedan pežorativan izraz, sinonim za mesto gde su mržnja i sukobi stalni način komunikacije među susedima, umesto dobrosusedstva i normalnih odnosa među narodima koji ovde žive – rekao je Popov.
Najteža ocjena
Za Popova se zato pitanje državnog dočeka tijela Ratka Mladića ne završava na protokolu, vojnom prisustvu ili načinu organizovanja sahrane.
On u tome vidi mnogo širu političku poruku.
Ratko Mladić pravosnažno je osuđen za genocid u Srebrenici i druge teške zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Zbog toga državno učešće u njegovom ispraćaju Popov tumači kao odnos vlasti prema onome što je Mladić predstavljao i za šta je osuđen.
Njegova završna ocjena ujedno je i najteža poruka cijelog razgovora.
– Na kraju, ovakav državni doček tela Ratka Mladića govori da ovaj režim punim kapacitetom stoji iza svega što je učinio Mladić, pa i Srebrenice – rekao je Popov.
Upravo ta poruka sažima njegovu zabrinutost zbog pravca u kojem se kreću politički i društveni odnosi u regionu.
Za Popova najveći problem više nije samo odnos prema prošlosti, već ono što takav odnos može ostaviti budućim generacijama. Ako se pravosnažno osuđeni ratni zločinci predstavljaju kao heroji, a mladi odrastaju uz takve poruke, upozorava da se prostor za pomirenje dodatno smanjuje, dok stare podjele ostaju prisutne i decenijama nakon završetka rata.