Može li se govoriti o smrti presuđenog ratnog zločinca, a zanemariti sudbina hiljada ljudi čiji su životi uništeni tokom rata? Upravo je to pitanje otvoreno nakon istupa Darka Mladića, sina Ratka Mladića, na čije je tvrdnje žestoko reagovao saborski zastupnik Dario Zurovec.
Oštra reakcija
Istup sina presuđenog ratnog zločinca izazvao je snažne reakcije zbog tvrdnji kojima je doveo u pitanje način na koji je njegov otac liječen u pritvorskoj jedinici u Haagu. Darko Mladić iznio je ozbiljne optužbe, tvrdeći da porodica smatra kako smrt Ratka Mladića nije bila posljedica uobičajenog razvoja njegovog zdravstvenog stanja.
U svojoj izjavi otišao je korak dalje, direktno govoreći o navodnom ubistvu i tvrdeći da je njegovom ocu nesavjesnim liječenjem i davanjem opijata prouzrokovana smrt.
– Želim pred javnošću izjaviti da je za mene najmučnije razdoblje bilo posljednja dva mjeseca, kad je na moje oči ubijen moj otac. Stav porodice i mene lično je da je izvršeno ubistvo generala Mladića u Haškom tribunalu nesavjesnim liječenjem i namjernim davanjem prijekih opijata koji su ga na kraju doveli do smrti. – rekao je Darko Mladić.
Na ove navode reagovao je Dario Zurovec, koji je pažnju usmjerio na žrtve i porodice koje su tokom rata ostale bez svojih najbližih. Njegov odgovor bio je izuzetno oštar, a u prvi plan stavio je posljedice zločina zbog kojih je Ratko Mladić pravosnažno osuđen.
Teške riječi
Zurovec nije birao blage riječi odgovarajući na tvrdnje Darka Mladića. Poručio mu je da bi, prije govora o tome kako izgleda gledati smrt vlastitog oca, trebalo poslušati svjedočanstva ljudi iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji su tokom rata ostajali bez roditelja i drugih članova porodice.
Posebno je ukazao na ljude koji su u vrijeme ratnih dešavanja bili djeca, a koji decenijama kasnije nose uspomene na gubitak svojih najbližih. Upravo na njihovim iskustvima zasnovao je najoštriji dio odgovora.
– Mislim da je ispravnije reći da mu je krepao pred očima. A što se tiče ubijanja, neka prođe malo Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom te posluša svjedočanstva nekoliko desetina hiljada, tada djece, a danas ljudi, o tome kako to zaista izgleda kada im pred očima oca ubiju, po komandi ratnog zločinca Mladića. – rekao je Dario Zurovec.
Njegova reakcija tako nije ostala samo na osporavanju tvrdnji koje je iznio Darko Mladić. Zurovec je otvorio i pitanje odnosa prema prošlosti, kao i načina na koji se u javnosti govori o ljudima koji su pravosnažno osuđeni za najteže ratne zločine.
Krvavi trag
Ratko Mladić bio je komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske tokom rata u Bosni i Hercegovini, a Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove pravosnažno ga je osudio na doživotni zatvor. Presuda je obuhvatila genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Zbog toga javne rasprave o njegovoj ulozi i odgovornosti neizbježno ponovo otvaraju bolne teme za porodice žrtava. Iza sudskih presuda nalaze se stvarne ljudske sudbine, porodice koje su ostale bez svojih članova i ljudi koji posljedice rata nose čitav život.
Upravo na taj dio priče Zurovec je pokušao skrenuti pažnju nakon izjave Darka Mladića. Njegova poruka bila je da se patnja porodice osuđenog ratnog zločinca ne može posmatrati odvojeno od patnje ljudi koji su izgubili svoje najbliže.
Lično iskustvo
Zurovec je u nastavku reakcije otkrio da njegov stav nije zasnovan samo na presudama i javno poznatim činjenicama. Pozvao se i na iskustva članova vlastite porodice, navodeći da su mu pričali kroz šta su prolazili tokom rata.
Njegovo obraćanje zbog toga je dobilo još ličniji ton. Izrazio je nadu da bi suočavanje sa svjedočanstvima ljudi koji su preživjeli ratne strahote možda moglo uticati i na odnos Darka Mladića prema prošlosti.
– Možda se u njemu nešto ipak promijeni pa pronađe zrno ljudskosti. Ja znam što je bilo. Meni su članovi moje porodice ispričali kako izgleda kada jedva spasite glavu pred monstrumom Mladićem. Nažalost, veliki broj porodica u Hrvatskoj i BiH ima slična ili gora iskustva s tim ratnim zločincem. – rekao je Zurovec.
Time je ponovo u središte rasprave stavio iskustva običnih ljudi. Brojne porodice u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj prošle su kroz gubitke i stradanja, zbog čega izjave o pravosnažno osuđenim ratnim zločincima i dalje izazivaju snažne reakcije.
Politička dimenzija
Zurovec se nije zaustavio na polemici s Darkom Mladićem. Njegova reakcija dobila je i političku dimenziju kada se obratio Anji Šimpragi i zatražio da se jasno ogradi od gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića.
U fokus je stavio Stanivukovićeve stavove o takozvanoj Srpskoj Krajini i vojnoj operaciji Oluja, ali i njegovo ranije zajedničko pojavljivanje sa Šimpragom. Posebno se osvrnuo na svetosavsku akademiju u Gračacu, gdje su se njih dvoje zajedno pojavili u javnosti.
Za Zuroveca pitanje odnosa prema ratnoj prošlosti očigledno nije samo historijsko pitanje. Ono, prema njegovoj reakciji, ima i direktnu političku dimenziju, posebno kada je riječ o javnim funkcionerima i njihovom odnosu prema ratnim zločinima i pravosnažnim presudama.
Javni zahtjev
Saborski zastupnik zato je uputio direktnu poruku Anji Šimpragi, povezujući svoj zahtjev za njenim ograđivanjem od Stanivukovića sa širim pitanjem odnosa prema Ratku Mladiću.
– Još jednom, jasno i glasno, pozivam Anju Šimpragu da se ogradi od Draška Stanivukovića i njegovih stavova o tzv. Srpskoj Krajini i Oluji, ali i zbog činjenice da će njen gost sa svetosavske akademije iz Gračaca, s kojim je tada davala zajedničke izjave za medije i aplaudirala na njegov govor, otići na dženazu ovom krvniku i ratnom zločincu Ratku Mladiću. – rekao je Dario Zurovec.
Ovom porukom cijela rasprava izašla je iz okvira reakcije na izjavu Darka Mladića. Zurovec je otvorio pitanje političke odgovornosti i odnosa javnih ličnosti prema događajima iz ratnog perioda, ali i prema pravosnažnim presudama međunarodnih sudova.
Sjećanje na žrtve
Polemika je još jednom pokazala koliko ratna prošlost Bosne i Hercegovine i Hrvatske ostaje osjetljiva tema. Svaki pokušaj drugačijeg predstavljanja uloge pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca ponovo vraća u fokus sudbine ljudi koji su tokom rata izgubili svoje najbliže.
Za porodice žrtava iza političkih rasprava stoje konkretni gubici. Njihova svjedočanstva predstavljaju podsjetnik da rat nije samo dio historijskih knjiga ili sudskih spisa, već iskustvo koje je trajno obilježilo živote velikog broja ljudi.
Upravo zato je Zurovec svoj odgovor Darku Mladiću zasnovao na poređenju njegove lične boli sa iskustvima onih koji su tokom rata gledali kako gube svoje očeve, majke, djecu i druge članove porodice.
Njegova poruka bila je nedvosmislena – kada se govori o sudbini Ratka Mladića, ne može se zanemariti ono zbog čega je pravosnažno osuđen niti patnja ljudi čije su porodice uništene tokom rata.
Presude su donijete, ali rasprave o odnosu prema zločinima i njihovim počiniocima očigledno nisu završene njihovim izricanjem. Svaka nova izjava koja izazove sumnju u utvrđene činjenice ili ponovo otvori pitanje odgovornosti vraća u javni prostor i glasove žrtava, čija svjedočanstva ostaju jedan od najtežih podsjetnika na posljedice rata.