Može li odavanje počasti pravosnažno osuđenom ratnom zločincu ostati samo pitanje komemoracije ili takav potez šalje mnogo ozbiljniju političku poruku? Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez žestoko je reagovao na komemoraciju Ratku Mladiću u Domu Vojske Srbije, ocijenivši da odnos prema njegovoj ratnoj ulozi pokazuje da se u Srbiji nije dogodio suštinski raskid s politikom iz devedesetih godina.
Oštra reakcija
Ratko Mladić, bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Najava komemoracije u Domu Vojske Srbije izazvala je reakciju Heleza, koji je ovaj događaj povezao sa odnosom zvaničnog Beograda prema ratnim zločinima i njihovim počiniocima.
Helez je posebno problematizirao činjenicu da se komemoracija održava upravo u objektu Vojske Srbije. Prema njegovom stavu, to ovom događaju daje mnogo ozbiljniju političku dimenziju nego što bi je imalo privatno okupljanje porodice ili poštovalaca Ratka Mladića.
Ministar odbrane Bosne i Hercegovine iznio je i tešku optužbu, tvrdeći da je Mladić svoja naređenja dobijao iz Srbije.
Ratko Mladić, kako je naveo Helez, dobija komemoraciju u Domu Vojske Srbije, odnosno instituciji države za koju tvrdi da je bila povezana s njegovim djelovanjem tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Glorifikacija zločinaca
Helez je poručio da se godinama očekuje da u Srbiji dođe do jasnog suočavanja s ratnim zločinima i distanciranja od pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
Umjesto toga, prema njegovoj ocjeni, događa se upravo suprotno. Helez smatra da se osuđeni ratni zločinci nastavljaju glorifikovati, dok njihove žrtve i zločini zbog kojih su osuđeni ostaju u drugom planu.
Njegova reakcija posebno je usmjerena na simboliku odavanja počasti Mladiću u vojnoj instituciji. Helez je upravo na toj činjenici zasnovao jednu od najoštrijih tvrdnji u svom obraćanju.
– Odavanje počasti Mladiću je najveći dokaz učešća Srbije u genocidu u Srebrenici. Je li normalno veličati čovjeka koji je pravosnažno osuđen za genocid, ubistva, progone, teror nad civilima i uzimanje talaca? Nije. – rekao je Zukan Helez.
Ovom porukom ministar odbrane BiH nije ostavio prostor za drugačije tumačenje svog stava. Za njega veličanje čovjeka koji je pravosnažno osuđen za najteže zločine predstavlja politički i moralni problem koji prevazilazi pitanje samog odnosa prema jednoj osobi.
Presuda Mladiću
Ratko Mladić pravosnažno je osuđen pred međunarodnim pravosuđem na doživotnu kaznu zatvora. Među zločinima za koje je utvrđena njegova odgovornost nalazi se genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995. godine.
Presudom je utvrđena i njegova odgovornost za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.
Zbog toga odnos prema Mladiću i njegovo javno veličanje godinama izazivaju snažne reakcije u Bosni i Hercegovini, posebno među preživjelim žrtvama i porodicama ubijenih.
Za njih Ratko Mladić nije samo ličnost iz ratne prošlosti, već čovjek čija je krivična odgovornost za najteže zločine utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog suda.
Upravo zbog toga komemoracija u instituciji povezanoj s vojskom za Heleza predstavlja mnogo više od ceremonijalnog događaja.
Poruka Beogradu
Helez je svoju kritiku zatim proširio na politički odnos Srbije prema ratnoj prošlosti. Napravio je direktno poređenje između Srbije u vrijeme Slobodana Miloševića i Srbije pod vlašću Aleksandra Vučića.
Prema njegovoj ocjeni, političke okolnosti i vlasti jesu se promijenile, ali odnos prema osuđenim ratnim zločincima nije doživio suštinsku promjenu.
Posebno je ukazao na činjenicu da je Srbija tokom Miloševićevog perioda bila suočena s međunarodnim sankcijama. Na tom primjeru zasnovao je upozorenje da bi i sadašnja politika glorifikovanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca trebala imati međunarodne političke posljedice.
– Nema tu suštinske razlike između Miloševićeve Srbije i Vučićeve Srbije. Mijenjaju se vlasti i parole, ali odnos prema ratnim zločincima ostaje isti. Ako je Miloševićeva Srbija zbog svoje politike bila pod sankcijama, onda i današnja Srbija mora znati da glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca ne može proći bez međunarodne političke cijene – rekao je Zukan Helez.
Time je pitanje komemoracije povezao i s međunarodnim položajem Srbije. Njegova poruka nije bila usmjerena samo prema vlastima u Beogradu, već posredno i prema međunarodnim partnerima koji sa Srbijom održavaju političke odnose.
Međunarodna cijena
Helez smatra da odnos prema pravosnažno osuđenim ratnim zločincima ne bi smio ostati bez reakcije međunarodne zajednice. Njegovo pozivanje na “međunarodnu političku cijenu” predstavlja zahtjev da se takvi potezi posmatraju i kroz odnos Srbije sa evropskim i drugim međunarodnim partnerima.
Srbija je država kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, zbog čega pitanja vladavine prava, regionalne saradnje, pomirenja i odnosa prema ratnoj prošlosti imaju politički značaj i izvan granica regiona.
Helezova poruka dolazi upravo u kontekstu rasprava o tome može li država istovremeno govoriti o evropskim integracijama i odavati počast osobama pravosnažno osuđenim za najteže ratne zločine.
Za ministra odbrane Bosne i Hercegovine odgovor je očigledno jasan. On smatra da glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca mora imati posljedice i na način na koji međunarodni partneri posmatraju politiku zvaničnog Beograda.
Teško naslijeđe
Genocid u Srebrenici ostaje jedna od najbolnijih tema u Bosni i Hercegovini, a odnos prema pravosnažnim presudama međunarodnih sudova već godinama izaziva političke sukobe u regionu.
Posebno snažne reakcije izazivaju veličanje osuđenih ratnih zločinaca, murali, javna okupljanja i druge aktivnosti kojima se oni predstavljaju kao heroji.
Za preživjele i porodice žrtava takve pojave nisu samo političke provokacije. One predstavljaju ponovno suočavanje sa zločinima čije posljedice osjećaju decenijama nakon rata.
Zbog toga Helez insistira na jasnom razlikovanju privatnog odnosa porodice prema preminuloj osobi od institucionalnog odavanja počasti pravosnažno osuđenom ratnom zločincu.
Politička odgovornost
Posebnu težinu njegovoj reakciji daje činjenica da dolazi od ministra odbrane Bosne i Hercegovine. Helez pitanje komemoracije nije posmatrao samo kroz prošlost, nego i kroz sadašnje odnose Bosne i Hercegovine i Srbije.
Dobrosusjedski odnosi dvije države imaju veliki značaj za stabilnost cijelog regiona, ali neriješena pitanja iz ratnog perioda i različiti odnosi prema presudama međunarodnih sudova nastavljaju stvarati političke tenzije.
Helez smatra da bez jasnog suočavanja s prošlošću nije moguće graditi odnos zasnovan na povjerenju i međusobnom poštovanju.
Njegova poruka zato ide dalje od osude jednog događaja. Ona predstavlja otvorenu kritiku politike za koju smatra da nije napravila dovoljan otklon od odnosa prema ratnim zločincima kakav je postojao tokom prethodnih decenija.
Jasna poruka
Komemoracija Ratku Mladiću tako je ponovo otvorila pitanje odnosa Srbije prema ratnoj prošlosti, ali i širu raspravu o tome gdje prestaje privatno odavanje počasti, a počinje institucionalna glorifikacija pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
Za Heleza dileme nema. Činjenicu da se počast Mladiću odaje u Domu Vojske Srbije vidi kao posebno problematičnu i kao događaj koji zahtijeva jasnu političku reakciju.
Njegove riječi istovremeno predstavljaju upozorenje Beogradu da se odnos prema ratnim zločinima, prema njegovom mišljenju, ne može odvojiti od evropskih ambicija Srbije i njenog međunarodnog položaja.
Poruka ministra odbrane BiH na kraju se svodi na zahtjev za jasnim suočavanjem s prošlošću i prestankom veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca. Helez smatra da bez takvog otklona nema ni suštinske promjene politike koju poredi s periodom Slobodana Miloševića.