Tek što je u javnosti predstavljen prijedlog potpuno drugačijeg ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, uslijedile su burne i međusobno suprotstavljene reakcije. Plan Günthera Fehlingera predviđa ukidanje sadašnjih etničkih entiteta i stvaranje evropske federacije od deset saveznih država, dok bi Sarajevo bilo sjedište snažne federalne vlasti.
Mapa izazvala reakcije
Predsjednik Austrijskog komiteta za proširenje NATO-a Günther Fehlinger iznio je prijedlog ustavne reforme Bosne i Hercegovine koji bi, ukoliko bi ikada bio prihvaćen, iz temelja promijenio sadašnju unutrašnju strukturu zemlje.
Njegova ideja zasniva se na ukidanju postojećih entiteta i uspostavljanju deset novih federalnih jedinica. Prema dostupnim informacijama, Fehlingerov prijedlog upućen je relevantnim međunarodnim institucijama, uključujući ključna tijela Evropske unije i NATO saveza, s namjerom pokretanja šire rasprave.
Informacija o prijedlogu brzo je privukla pažnju javnosti, a posebno je odjeknula njegova karta budućeg unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine.
Navodi se i da je prijedlog već stigao u Bruxelles. To, međutim, ne znači da su Evropska unija ili NATO prihvatili Fehlingerov model kao vlastiti plan za Bosnu i Hercegovinu.
Ko je Fehlinger
Fehlinger je austrijski ekonomista, politički analitičar i dugogodišnji zagovornik proširenja Evropske unije i NATO-a.
Bio je generalni sekretar Unije malih i srednjih preduzeća pri Evropskoj narodnoj partiji, a poznat je po izrazito proatlantskim stavovima.
Zalagao se i za ukidanje neutralnosti Austrije, kao i za brže uključivanje zemalja Zapadnog Balkana u evropske i transatlantske integracije.
Njegovi raniji prijedlozi koji su se odnosili na političke probleme Balkana često su izazivali snažne reakcije u regionu, pa ni najnovija inicijativa o Bosni i Hercegovini nije prošla bez polemika.
Nova arhitektura
Fehlinger smatra da je Bosni i Hercegovini potrebna potpuno nova ustavna arhitektura koju opisuje kao federalnu, demokratsku, multietničku i evropsku.
Prema njegovom konceptu, time bi se pokušalo prevazići ono što naziva dugogodišnjom “Dejtonskom paralizom”.
Važan element njegovog plana jeste isključivanje mogućnosti secesije ili podjele Bosne i Hercegovine.
Nove federalne jedinice, prema toj zamisli, ne bi imale pravo na otcjepljenje, već bi funkcionisale unutar jedinstvene države. Fehlinger svoj model zasniva na jednakom građanstvu i regionalnoj demokratiji.
Deset saveznih država
Prema predstavljenom prijedlogu, sadašnja Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko distrikt bili bi zamijenjeni potpuno novom federalnom strukturom.
Novu Bosnu i Hercegovinu činile bi sljedeće federalne jedinice:
Una–Sana (centar Bihać)
Krajina (centar Banja Luka)
Posavina (centar Brčko, u čiji sastav ulazi distrikt)
Drina (centar Višegrad)
Soli (centar Tuzla)
Centralna Bosna (centar Zenica)
Vrhbosna (centar Sarajevo, koje ostaje i glavni grad federacije)
Tropolje (centar Livno)
Zapadna Hercegovina (centar Mostar)
Istočna Hercegovina (centar Trebinje)
Riječ je, dakle, o deset regionalnih jedinica koje bi dobile vlastite nadležnosti, dok bi najvažnija državna pitanja ostala pod kontrolom federalne vlasti u Sarajevu.
Snažna federalna vlast
Fehlingerov model predviđa snažnu federalnu vladu sa sjedištem u Sarajevu.
Ona bi imala isključive nadležnosti u oblastima koje se odnose na suverenitet, sigurnost i međunarodni položaj Bosne i Hercegovine.
Federalni nivo bio bi nadležan za:
vanjsku politiku
odbranu
NATO integracije
EU integracije
državljanstvo
državne granice
carinu
savezno pravosuđe
nacionalnu infrastrukturu
Time bi strateška pitanja bila koncentrisana na nivou Bosne i Hercegovine, dok federalne jedinice ne bi mogle samostalno voditi vanjsku ili odbrambenu politiku.
Ovlasti pokrajina
Deset saveznih država ipak ne bi bile samo administrativne regije bez stvarne političke moći.
Prema Fehlingerovom prijedlogu, imale bi značajne nadležnosti u oblastima koje neposredno utiču na svakodnevni život stanovništva.
Federalne jedinice bile bi nadležne za:
obrazovanje
zdravstvenu administraciju
regionalni razvoj
kulturu
lokalnu samoupravu
Fehlinger upravo takvu podjelu nadležnosti predstavlja kao istinski federalizam, a ne kao fragmentaciju Bosne i Hercegovine.
Njegova ideja podrazumijeva snažnu državu u strateškim pitanjima i istovremeno visok stepen regionalne autonomije u oblastima koje se mogu uređivati na nižem nivou.
Prema njegovom stavu, takav sistem predstavljao bi put prema funkcionalnijoj Bosni i Hercegovini i njenom punopravnom članstvu u Evropskoj uniji i NATO savezu.
Burne reakcije
Nakon predstavljanja karte pojavila su se potpuno različita mišljenja o predloženom modelu.
Dio komentara u javnosti i na društvenim mrežama pozitivno je dočekao ideju ukidanja sadašnjih entiteta, smatrajući da bi drugačija unutrašnja organizacija mogla doprinijeti funkcionalnijoj državi.
Drugi su, međutim, upozorili na sasvim drugačiji problem.
Uspostavljanje deset saveznih država moglo bi značiti stvaranje dodatne administracije, novih institucija i ministarstava, zbog čega se postavlja pitanje da li bi takav sistem zaista bio jednostavniji i jeftiniji od postojećeg.
Posebno negativne reakcije ovakve inicijative tradicionalno izazivaju u Republici Srpskoj i Srbiji.
Sporno ukidanje RS
Prijedlozi koji uključuju ukidanje Republike Srpske godinama predstavljaju jednu od politički najosjetljivijih tema u Bosni i Hercegovini.
Takve ideje političari i dio javnosti u RS i Srbiji najčešće opisuju kao napad na Dejtonski mirovni sporazum i pokušaj unitarizacije Bosne i Hercegovine na štetu srpskog naroda.
Fehlingerov prijedlog, međutim, ne predviđa samo ukidanje Republike Srpske.
Prema njegovom modelu nestala bi i Federacija Bosne i Hercegovine, kao i sadašnji status Brčko distrikta, a cijela zemlja bila bi reorganizovana prema novim regionalnim granicama.
Upravo zbog razmjera predložene reforme jasno je da bi njena eventualna realizacija zahtijevala temeljite ustavne promjene i veoma širok politički dogovor.
Dokument u Bruxellesu
Posebnu pažnju izazvala je informacija da je Fehlingerov prijedlog, zajedno sa mapom, stigao na adrese u Bruxellesu.
Prema tvrdnjama izvora upoznatih s ovom inicijativom, o mogućim reformama Bosne i Hercegovine u međunarodnim krugovima razmišlja se zbog nekoliko problema koji već dugo opterećuju funkcionisanje zemlje.
Jedan od njih su česte političke blokade.
Postojeći sistem omogućava veliki broj mehanizama političkog zaustavljanja procesa, što može usporavati donošenje odluka i evropski put Bosne i Hercegovine.
Zbog toga ideje koje pokušavaju ponuditi funkcionalniji sistem zasnovan na drugačijem odnosu državnog i regionalnog nivoa mogu privući pažnju pojedinih diplomata.
Sigurnost Balkana
Drugi važan aspekt jeste sigurnost Zapadnog Balkana.
Budući da Fehlinger zagovara proširenje NATO-a, njegov prijedlog posmatra Bosnu i Hercegovinu i kroz pitanje regionalne stabilnosti, mogućih secesionističkih prijetnji i euroatlantskih integracija.
Prema toj logici, funkcionalnije državne institucije trebale bi smanjiti mogućnost dugotrajnih blokada i političkih kriza.
Ipak, činjenica da određeni prijedlog cirkuliše među međunarodnim institucijama ne znači da je postao njihova službena politika.
Za sada nema govora o tome da je Fehlingerova karta prihvaćena kao zvanični plan Evropske unije ili NATO-a za buduće uređenje Bosne i Hercegovine.
Unutrašnji dogovor
Službeni međunarodni pristup i dalje je vezan za poštivanje teritorijalnog integriteta, suvereniteta i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Eventualne korjenite promjene unutrašnjeg uređenja zemlje morale bi biti rezultat političkog procesa i dogovora kroz nadležne institucije.
To je posebno važno kada je riječ o prijedlogu koji bi ukinuo oba sadašnja entiteta i uveo deset potpuno novih federalnih jedinica.
Bez unutrašnjeg političkog konsenzusa takva reforma teško bi mogla biti provedena samo na osnovu inicijative koja dolazi izvan Bosne i Hercegovine.
Put prema EU
U cijeloj priči značajno mjesto zauzima i buduće proširenje Evropske unije na Zapadni Balkan.
Prema diplomatskim tvrdnjama koje prate ovu inicijativu, nakon eventualnog ulaska Crne Gore u Evropsku uniju veća pažnja mogla bi biti usmjerena prema Bosni i Hercegovini.
To bi istovremeno ponovo otvorilo pitanje funkcionalnosti države i njene sposobnosti da provodi reforme potrebne za članstvo.
Fehlinger upravo tu vidi prostor za svoj prijedlog.
Prema njegovom konceptu, deset saveznih država omogućilo bi regionalnu autonomiju, dok bi snažna federalna vlast u Sarajevu osiguravala jedinstvenu vanjsku politiku, odbranu, kontrolu granica i provođenje evropskih i NATO integracija.
Tek početak rasprave
Nova karta Bosne i Hercegovine tako je otvorila mnogo više pitanja nego što je ponudila odgovora.
Za jedne, ukidanje sadašnjih entiteta predstavlja mogućnost stvaranja funkcionalnije države. Za druge bi deset novih federalnih jedinica donijelo dodatnu birokratiju, dok se u Republici Srpskoj ovakvi prijedlozi doživljavaju kao direktan udar na njen sadašnji ustavni položaj.
Fehlingerov prijedlog za sada ostaje politička inicijativa, a ne usvojeni plan međunarodne zajednice.
Ipak, činjenica da je dokument upućen na međunarodne adrese i da je njegova karta izazvala snažne reakcije pokazuje koliko pitanje budućeg ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine ostaje osjetljivo.
Una–Sana, Krajina, Posavina, Drina, Soli, Centralna Bosna, Vrhbosna, Tropolje, Zapadna Hercegovina i Istočna Hercegovina za sada postoje samo kao dijelovi Fehlingerovog prijedloga.
Hoće li njegova ideja završiti kao još jedan od brojnih prijedloga za reorganizaciju Bosne i Hercegovine ili će poslužiti kao povod za ozbiljniju raspravu o promjeni sadašnjeg sistema, zavisit će prije svega od domaćih političkih aktera, ali i od toga koliko će međunarodne institucije uopće biti zainteresovane za daljnje razmatranje ovakvog modela.