Jedno pitanje Slavena Kovačevića otvorilo je temu odnosa prema pravosnažno osuđenim ratnim zločincima u Srbiji i Hrvatskoj. Kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda prozvao je svoje političke konkurente Zdenka Lučića i Darijanu Filipović, tražeći od njih da jasno kažu kako gledaju na Slobodana Praljka.
Kovačević smatra da Hrvatska nema moralno pravo kritikovati Srbiju zbog državnog tretmana prema Ratku Mladiću, a istovremeno zanemarivati vlastiti odnos prema Praljku, koji je također pravosnažno osuđen za ratne zločine.
Pitanje konkurentima
U centru Kovačevićeve poruke našli su se Zdenko Lučić i Darijana Filipović, od kojih traži konkretan odgovor bez političkog izbjegavanja teme.
Kovačević je podsjetio na događaje iz 2017. godine i odnos tadašnjih najviših hrvatskih zvaničnika prema Slobodanu Praljku nakon njegove smrti.
Posebno je ukazao na činjenicu da je hrvatski premijer Andrej Plenković prisustvovao komemoraciji Praljku zajedno sa visokim predstavnicima Vlade Hrvatske i rukovodstva Hrvatskog sabora.
Upravo zbog toga smatra da bi kandidati za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda trebali jasno iznijeti vlastiti stav.
– Zato pitam Zdenka Lučića i Darijanu Filipović – šta je njima Slobodan Praljak, ratni zločinac ili heroj – kazao je Kovačević.
Kovačević je ovim pitanjem pokušao otvoriti raspravu koja prevazilazi samu predizbornu kampanju. Njegov argument zasniva se na zahtjevu da se isti kriteriji primjenjuju na sve pravosnažno osuđene ratne zločince, bez obzira na njihovu nacionalnost ili državu iz koje dolaze.
Isti standard za sve
Kovačević je podsjetio da je Praljak pravosnažno osuđen u predmetu “Prlić i drugi”. Na toj činjenici zasniva i svoj zahtjev da odnos prema presudama međunarodnih sudova ne smije zavisiti od toga o kojoj državi ili političkoj strani je riječ.
U trenutku kada se vode žestoke političke rasprave o odnosu Srbije prema Ratku Mladiću, Kovačević smatra da se ne može zanemariti pitanje odnosa Hrvatske prema Praljku.
– Ako se od Srbije traži suočavanje s veličanjem osuđenih ratnih zločinaca, onda isti standard mora važiti i za Hrvatsku – kazao je Kovačević.
Upravo insistiranje na jednakom standardu predstavlja osnovu njegove poruke. Prema Kovačevićevom stavu, nije dovoljno kritikovati poteze susjedne države ukoliko se istovremeno izbjegava suočavanje sa sličnim pitanjima u vlastitom političkom prostoru.
Pravosnažna presuda
Slobodan Praljak bio je jedan od optuženih u predmetu “Prlić i drugi” pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu.
Pravosnažna presuda izrečena je 29. novembra 2017. godine, kada je Žalbeno vijeće potvrdilo prvostepenu presudu iz 2013. godine kojom je Praljak osuđen na 20 godina zatvora.
Praljak je osuđen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene nad bošnjačkim stanovništvom tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Presudom je, između ostalog, utvrđena njegova odgovornost u okviru udruženog zločinačkog poduhvata. Pravosnažna odluka Žalbenog vijeća predstavljala je završetak višegodišnjeg sudskog postupka.
Dramatičan trenutak u sudnici uslijedio je neposredno nakon potvrđivanja presude.
Praljak je izjavio da odbacuje presudu, nakon čega je u sudnici popio otrov. Prebačen je u bolnicu u Haagu, gdje je ubrzo preminuo.
Njegov postupak nije promijenio pravni status presude. Proces izricanja pravosnažne odluke bio je završen, pa je presuda ostala konačna.
Odnos Hrvatske
Upravo odnos hrvatskog političkog vrha prema Praljku Kovačević sada vraća u fokus javnosti.
Podsjećanjem na komemoraciju kojoj je prisustvovao Andrej Plenković, zajedno sa drugim visokim hrvatskim zvaničnicima, pokušava napraviti paralelu sa aktuelnim kritikama upućenim Srbiji zbog odnosa prema Ratku Mladiću.
Kovačevićev argument nije da Srbija zbog toga treba biti oslobođena kritike. Naprotiv, njegova poruka zasniva se na tome da se kriterij koji se primjenjuje prema Srbiji mora primijeniti i prema Hrvatskoj.
Takav stav pokušava predstaviti kao pitanje principa i jednakog odnosa prema pravosnažnim presudama međunarodnih sudova.
Upravo zato odgovor traži i od svojih konkurenata u izbornoj utrci.
Pritisak na Lučića
Zdenko Lučić je jedan od kandidata u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda. Kovačević mu je direktnim pitanjem praktično postavio zahtjev da se izjasni o temi koja može biti politički osjetljiva među dijelom hrvatskog biračkog tijela.
Umjesto općeg pitanja o ratnim zločinima, Kovačević je tražio konkretan odgovor: smatra li Lučić Slobodana Praljka ratnim zločincem ili herojem.
Na isti način prozvao je i Darijanu Filipović.
Time je pitanje odnosa prema pravosnažnim presudama postalo i dio predizbornog političkog nadmetanja između kandidata koji se bore za mjesto u Predsjedništvu BiH.
Pitanje za Filipović
Darijana Filipović također se našla direktno prozvana Kovačevićevom porukom. Od nje traži isti odgovor kao i od Lučića, čime pokušava spriječiti da se rasprava zadrži samo na općim političkim formulacijama.
Kovačević ovim potezom pokušava nametnuti temu na kojoj će njegovi konkurenti morati zauzeti jasan stav.
Pitanje je posebno osjetljivo zbog političkih odnosa Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i činjenice da presude u predmetu “Prlić i drugi” već godinama izazivaju različite političke reakcije.
Za Kovačevića, međutim, polazna tačka ostaje pravosnažna sudska presuda.
Dvostruki standardi
Kovačevićeva poruka dolazi u periodu pojačanih regionalnih tenzija i rasprava o odnosu prema pravosnažno osuđenim ratnim zločincima.
Nakon državnog tretmana koji je u Srbiji ukazan Ratku Mladiću, iz Bosne i Hercegovine i dijela evropske političke javnosti stigle su brojne kritike.
Kovačević sada pokušava proširiti tu raspravu i na Hrvatsku. Njegova poruka je da vjerodostojnost kritike zavisi i od spremnosti da se isti principi primjenjuju kada se govori o vlastitoj strani.
Drugim riječima, ako je veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca neprihvatljivo u Srbiji, prema njegovom stavu ono mora biti jednako neprihvatljivo i u Hrvatskoj.
Čeka se odgovor
Direktno pitanje Zdenku Lučiću i Darijani Filipović sada je postalo dio političke utrke za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Kovačević je svojim konkurentima ostavio vrlo malo prostora za neodređen odgovor jer je pitanje formulisao kroz izbor između dvije potpuno suprotstavljene ocjene Praljka.
Istovremeno je otvorio širu temu odnosa regionalnih država prema presudama međunarodnih sudova i političkog tretmana osoba koje su tim presudama proglašene odgovornim za ratne zločine.
Njegova ključna poruka ostaje zahtjev za jednakim standardom. Kovačević smatra da odnos prema pravosnažnim presudama ne može zavisiti od nacionalne ili političke pripadnosti osuđenog, a sada od Lučića i Filipović javno traži da pokažu dijele li takav stav.