Pismo Elmedina Konakovića stiglo je direktno na dvije važne adrese u Washingtonu, uz zahtjev da Sjedinjene Američke Države ozbiljno razmotre posljedice državnog i vojnog tretmana koji je u Srbiji ukazan Ratku Mladiću. Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine zatražio je snažnu političku reakciju i razmatranje najstrožijih dostupnih sankcija Srbiji i pojedincima koji su učestvovali u veličanju pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.
Konaković je pismo uputio predsjedniku Podkomiteta za Evropu Predstavničkog doma Kongresa SAD-a Keithu Selfu i državnom sekretaru Marcu Rubiju.
Već na početku obraćanja upozorio je na, kako je naveo, sve otvoreniju normalizaciju negiranja genocida, etničke mržnje i prijetnji ponovnim nasiljem u Srbiji i Republici Srpskoj.
Pismo Washingtonu
Konaković je u svom obraćanju naglasio da Ratko Mladić ne može biti tretiran kao osoba pogodna za legitimno nacionalno slavljenje ili državno odavanje počasti.
Podsjetio je da je pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, te ocijenio da je način na koji su vlasti Srbije organizovale njegovu sahranu otišao daleko izvan privatnog oproštaja.
– Pišem vam kako bih vam skrenuo hitnu pažnju na događaje u vezi sa sahranom i javnim veličanjem Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca i jednog od glavnih arhitekata genocida u Srebrenici, kao i na sve otvoreniju normalizaciju negiranja genocida, etničke mržnje i prijetnji ponovnim nasiljem u Republici Srbiji i Republici Srpskoj – navodi Konaković na početku pisma.
U nastavku je dodatno obrazložio zbog čega smatra da je međunarodna reakcija nužna.
– Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Mehanizam za međunarodne krivične sudove osudili su ga za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Ipak, vlasti Srbije odlučile su ga uzdići u status nacionalnog heroja, uključujući sahranu uz državne i vojne počasti, dok su istaknute ličnosti unutar političkog establišmenta javno učestvovale u veličanju njegovih zločina ili ih podržavale – napisao je Konaković.
Upozorenje zbog poruka
Poseban dio pisma odnosi se na skupove, povorke i poruke koje su se pojavljivale u gradovima sa većinskim srpskim stanovništvom u Srbiji i Republici Srpskoj.
Konaković tvrdi da su pojedine poruke išle dalje od historijskog revizionizma i prelazile u otvoreno prizivanje nastavka ratnih projekata i nasilja.
– Takva retorika ne može se odbaciti kao historijski revizionizam ili politička provokacija. Kada se pozivi na ubijanje ili protjerivanje jedne etničke grupe javno tolerišu ili slave, oni predstavljaju direktnu prijetnju miru i sigurnosti. Civilizirani svijet ne može ostati nijem dok se osuđeni počinioci genocida veličaju, njihovi zločini negiraju, a njihovo naslijeđe pretvara u simbol nacionalnog ponosa – dodao je Konaković.
Prema njegovoj ocjeni, upravo takve poruke stvaraju osjećaj straha i nesigurnosti među građanima Bosne i Hercegovine.
Odgovor BiH
Konaković je u pismu posebno istakao da su reakcije Bošnjaka i institucija Bosne i Hercegovine, prema njegovom stavu, ostale u okvirima zakona, ustavnih nadležnosti i institucija.
Međutim, upozorio je da izostanak snažne međunarodne reakcije može ostaviti mnogo ozbiljnije posljedice.
– Javno veličanje osuđenih ratnih zločinaca, negiranje genocida i pozivi na ponovna ubistva i protjerivanja stvaraju strah i nesigurnost među građanima. U nedostatku adekvatnog i pravovremenog odgovora međunarodne zajednice, kontinuirano nekažnjavanje ovakvog ponašanja rizikuje dalje narušavanje povjerenja javnosti u međunarodni poredak i podrivanje stabilnosti u Bosni i Hercegovini i cijeloj Jugoistočnoj Evropi – navodi Konaković.
Time je pitanje sahrane Ratka Mladića predstavio kao problem koji, prema njegovom mišljenju, više nije samo regionalna tema.
Pozvao se na UN
Konaković se u obraćanju američkim zvaničnicima pozvao na Rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 78/282 od 23. maja 2024. godine.
Podsjetio je da je ta rezolucija usvojena uz podršku brojnih država, uključujući Sjedinjene Američke Države.
– Dodatni i veoma značajan osnov je Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 78/282 od 23. maja 2024. godine, koju su sponzorisale Njemačka i Ruanda, a kosponzorisalo više od 30 država, uključujući Sjedinjene Američke Države. U operativnom paragrafu 3, Generalna skupština bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju one koji su pred međunarodnim sudovima osuđeni za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, uključujući i one odgovorne za genocid u Srebrenici. Stav Kongresa Sjedinjenih Američkih Država je podjednako jasan i izuzetno dosljedan kroz različite administracije i političke stranke – rekao je Konaković.
Upravo američku dugogodišnju politiku prema genocidu u Srebrenici koristi kao jedan od glavnih argumenata za zahtjev da Washington sada reaguje.
Američke rezolucije
Konaković je podsjetio i na ranije rezolucije američkog Kongresa kojima su zločini u Srebrenici priznati kao genocid.
Posebno se osvrnuo na odluke iz 2005. godine.
– Uoči desete godišnjice genocida u Srebrenici, u junu 2005. godine, i Predstavnički dom i Senat SAD usvojili su ogromnom dvostranačkom većinom rezolucije koje se odnose na zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Rezolucija Predstavničkog doma 199, koju je sponzorisalo 27 članova Kongresa na čelu sa zastupnikom Christopherom Smithom, eksplicitno je navela da politike agresije i etničkog čišćenja koje su provodile srpske snage u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine odgovaraju definiciji genocida prema međunarodnom pravu. Senat je usvojio paralelnu rezoluciju, S. Res. 134 – naglasio je Konaković.
Podsjetio je i na rezoluciju usvojenu deset godina kasnije.
– Rezolucija je osudila pokušaje negiranja ili minimiziranja genocida i prepoznala odgovornost onih koji su planirali i sproveli zločine. Njeno jednoglasno usvajanje, istog dana kada je Rusija uložila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o obilježavanju genocida u Srebrenici, bilo je snažna potvrda američke posvećenosti historijskoj istini i odgovornosti – napisao je Konaković.
Upozorenje Joea Wilsona
Ministar vanjskih poslova BiH podsjetio je Washington i na nedavnu reakciju američkog kongresmena Joea Wilsona.
Wilson je, prema navodima iz pisma, unaprijed kritikovao plan da Ratko Mladić bude sahranjen uz državne počasti u Srbiji.
– Dana 31. augusta 2026. godine, zastupnik Joe Wilson je osudio najavljene planove za državnu sahranu Ratka Mladića, izjavivši da je nesavjesno da Vučić planira sahraniti ratnog zločinca Mladića uz počasti i da je to kao da Njemačka odaje državne počasti Hitleru – naglasio je Konaković.
Ovakve ranije poruke američkih zvaničnika Konaković koristi kao dokaz da sadašnji zahtjev Sarajeva nije u suprotnosti sa ranije izraženim američkim stavovima.
Historijska paralela
Konaković je u pismu napravio i poređenje sa odnosom prema nacističkim ratnim zločincima nakon Drugog svjetskog rata.
Kao primjer naveo je Adolfa Eichmanna.
– U ovom kontekstu, treba razmotriti kako bi svijet reagovao kada bi posmrtni ostaci osuđenog nacističkog ratnog zločinca Adolfa Eichmanna, koji je osuđen na smrt i pogubljen u Izraelu, bili vraćeni u Njemačku i sahranjeni uz pune državne počasti. Takav čin bi se s pravom smatrao nepodnošljivim veličanjem počinioca genocida. Isti princip se mora primijeniti na Ratka Mladića: osuđen za genocid i druge ratne zločine, on nikada ne bi trebao biti slavljen od strane države kojoj je služio, već pamćen po zločinima za koje je proglašen odgovornim – napisao je Konaković.
Njegova poruka je da međunarodni standardi prema osobama osuđenim za genocid ne mogu zavisiti od toga u kojem dijelu Evrope se takvo veličanje događa.
Američko upozorenje ignorisano
Konaković je podsjetio i na zajedničku poruku američkih zakonodavaca koji su prije sahrane pozvali vlasti Srbije i Republike Srpske da ne daju zvanični legitimitet tom događaju.
U pismu je detaljno naveo ko je stajao iza tog upozorenja.
– Tu izjavu su izdali senatorka Jeanne Shaheen, najviša članica Senatskog odbora za vanjske poslove; senator Chuck Grassley, predsjedavajući Senatskog odbora za pravosuđe; i zastupnik Keith Self, predsjedavajući Pododbora za Evropu u Odboru za vanjske poslove Predstavničkog doma. S pravom su naglasili da je Mladić bio arhitekta genocida u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, i da su njegove snage odgovorne za gotovo četverogodišnju opsadu Sarajeva. “Već je duboko uznemirujuće što je Srbija najavila da će Mladić biti sahranjen uz državne i vojne počasti, te što je Milorad Dodik Mladića pozdravio kao ‘borca za srpsku slobodu'”, izjavili su. Upozorili su da bi tretman Mladića predstavljao test da li su Srbija i Republika Srpska spremne raskinuti s prošlošću i slijediti evropsku i evroatlantsku budućnost. Ta upozorenja nisu samo zanemarena, nego su otvoreno ignorisana – napisao je Konaković.
Time je posebno pokušao pokazati da su američki zvaničnici upozorenje poslali prije samog događaja.
Dugogodišnji stav SAD-a
Konaković je podsjetio i na posjete američkih kongresmena Grega Murphyja i Marca Veaseyja Bosni i Hercegovini, predstavljajući ih kao dio kontinuiteta američke podrške očuvanju činjenica o ratu i sjećanju na žrtve.
– Ove akcije nisu izolovani izrazi. Uzeti zajedno, oni demonstriraju dugogodišnji i dvostranački stav unutar Sjedinjenih Američkih Država: genocid u Srebrenici mora se istinito pamtiti; njegovim žrtvama se mora odati počast; negiranje genocida se mora odbaciti; a oni koji su odgovorni za genocid i druge teške međunarodne zločine nikada ne smiju biti pretvoreni u objekte državnih počasti – naveo je šef bh. diplomatije.
Konaković smatra da se upravo sada provjerava koliko će taj američki politički stav biti pretočen u konkretnu reakciju.
Amerika ponovo na testu
Važan dio pisma odnosi se i na ulogu Sjedinjenih Američkih Država u okončanju rata u Bosni i Hercegovini.
Konaković je podsjetio na američku ulogu u uspostavljanju mira i naglasio da se stanovništvo Bosne i Hercegovine toga i dalje sjeća.
– Sjedinjene Američke Države odigrale su nezamjenjivu ulogu u okončanju rata u Bosni i Hercegovini, uspostavljanju mira i očuvanju principa da se granice i politička budućnost ne mogu određivati kroz genocid i etničko čišćenje. Narod Bosne i Hercegovine nije zaboravio tu posvećenost. Danas je ta posvećenost ponovo na testu, ne na bojnom polju 1990-ih, već kroz normalizaciju ideologije koja ga je proizvela – istakao je Konaković.
Prema njegovom stavu, problem je mnogo veći od same organizacije sahrane.
– Riječ je o tome da li će transatlantska zajednica dozvoliti da se osuđeni počinilac genocida pretvori u simbol državnog legitimiteta; da li će žrtve Srebrenice biti pamćene ili njihove ubice rehabilitovane; i da li će se lekcije iz 1990-ih podržati ili namjerno izbrisati – rekao je Konaković.
Jasan izbor
Konaković je od Sjedinjenih Američkih Država zatražio da ponovo zauzmu čvrst stav prema odgovornosti, historijskim činjenicama i dostojanstvu žrtava.
– Izbor mora biti jasan: genocid se ne može veličati, njegovi počinioci se ne mogu slaviti, a ideologiji koja je proizvela Srebrenicu nikada više ne smije se dozvoliti da se predstavi kao legitiman politički projekat – dodao je Konaković.
Njegov zahtjev Washingtonu tako nije ostao samo na političkoj osudi.
Traži najstrožije sankcije
U završnici pisma Konaković je vlastima i Kongresu SAD-a uputio zahtjev da razmotre konkretne mjere prema Srbiji i pojedincima koje smatra odgovornim za institucionalno veličanje Ratka Mladića.
Pozvao je američke zvaničnike da najoštrije osude vlasti Srbije zbog, kako je naveo, državno sankcionisanog veličanja pravosnažno osuđenog ratnog zločinca i počinioca genocida.
Istovremeno je zatražio razmatranje najoštrijih dostupnih sankcija Srbiji i svim pojedincima koji su učestvovali, omogućili ili na drugi način podržali veličanje genocida i njegovih počinilaca.
Pismo Keithu Selfu i Marcu Rubiju tako predstavlja jedan od najozbiljnijih pokušaja bh. diplomatije da posljednja dešavanja u Srbiji direktno stavi pred američke političke institucije.
Konaković od Washingtona očekuje više od izjave zabrinutosti. Njegov zahtjev je da Sjedinjene Američke Države svoje ranije stavove o genocidu u Srebrenici i protivljenju veličanju ratnih zločinaca potvrde konkretnim političkim i restriktivnim mjerama.