Da li će vlast u Beogradu stati iza određene političke opcije na predstojećim izborima u Republici Srpskoj i BiH ili će ostati po strani? Analitičari i poznavaoci političkih odnosa s obje strane Drine smatraju da Srbija ovog puta nema izrazitog favorita, iako odnos Aleksandra Vučića i Milorada Dodika ostaje jedan od važnih faktora u procjeni političkih prilika.
Utjecaj Beograda
Podrška vlasti Srbije i predsjednika Aleksandra Vučića pojedinim političkim opcijama godinama se u dijelu javnosti Republike Srpske posmatra kao važan faktor koji može utjecati na izborni rezultat. Istovremeno, bliski odnosi s Beogradom predstavljaju pitanje kojem gotovo sve značajnije političke stranke u Republici Srpskoj pridaju veliki značaj.
Pred opće izbore u Republici Srpskoj i BiH zakazane za 4. oktobar, međutim, pojavljuju se procjene da aktuelna vlast Srbije nema posebno izraženu želju da otvoreno podrži jednu stranu.
Stručnjak za međunarodne odnose i bivši karijerni diplomata iz Beograda Srećko Đukić smatra da za vlast u Srbiji praktično nema velike razlike između pozicije i opozicije u Republici Srpskoj. Prema njegovoj procjeni, Beograd bi mogao sarađivati s bilo kojom političkom opcijom koja nakon izbora preuzme vlast.
– Možda bih čak rekao da bi u interesu Beograda bilo više to da pobijedi opozicija nego Dodik, koji se „otrgao“ kontroli i vodi nezavisnu spoljnu politiku, putuje po svijetu, pravi aranžmane bez saglasnosti sa Srbijom, dok, na kraju, ispostavlja finansijske i političke račune Beogradu – kaže Đukić.
Problem za Srbiju
Đukić smatra da se odnos Beograda prema političkim prilikama u Republici Srpskoj ne može svesti samo na tradicionalnu podršku aktuelnoj vlasti. Prema njegovom tumačenju, u Srbiji postoji i mišljenje da bi promjena vlasti u Republici Srpskoj mogla odgovarati Beogradu.
Kao razlog navodi procjenu da se Dodik tokom godina politički osamostalio i počeo voditi vlastitu vanjsku politiku, što ponekad nije u potpunosti usklađeno s interesima vlasti Srbije.
Đukić smatra da upravo takva politička samostalnost može predstavljati opterećenje za Beograd, posebno kada potezi rukovodstva Republike Srpske proizvode političke, finansijske ili diplomatske posljedice koje se indirektno odražavaju i na Srbiju.
– Zbog toga Dodik za Srbiju predstavlja problem. Srbija mora da namiruje račune koje Dodik napravi bilo u politici, finansijama, ekonomiji ili odnosima sa Bošnjacima u FBiH. Srbiji to nije u interesu jer ima veliku bošnjačku populaciju u Raškoj oblasti i ima snažan intres da sa Bošnjacima njeguje najbolje moguće odnose. Dodik ima mnogo hipoteka i u odnosima s međunarodnom zajednicom, tako da bi za Srbiju predstavljalo olakšanje da izgubi vlast – tvrdi Đukić.
Prema ovoj analizi, eventualna promjena vlasti u Republici Srpskoj ne bi automatski značila pogoršavanje odnosa sa Beogradom. Naprotiv, Đukić smatra da bi Srbija mogla pronaći zajednički jezik i s opozicionim strankama ukoliko one preuzmu vlast.
Dugogodišnja strategija
Politički analitičar i direktor PR agencije Pragma iz Beograda Cvijetin Milivojević također smatra da odnos Vučićeve vlasti prema Dodiku nije jednostavan. On podsjeća da se još od općih izbora 2014. godine može primijetiti sličan obrazac ponašanja Beograda.
– Ta priča se svodi na to da Srbija nema ništa protiv pobjede Dodika, ali ga ne želi jakog – kaže Milivojević.
Prema njegovom mišljenju, Beogradu odgovara situacija u kojoj zadržava dobre odnose s vlastima Republike Srpske, ali istovremeno održava komunikaciju i utjecaj među opozicionim političkim strukturama.
Milivojević podsjeća da je u ranijim izbornim ciklusima stručnjak za predizborne kampanje povezan s Vučićevim SNS-om radio kampanje i za SNSD i za SDS, koji je u tom periodu predstavljao najjaču opozicionu stranku u Republici Srpskoj.
– To je bio Vučićev poklon i jednoj i drugoj strani. Ništa se nije mnogo promijenilo do danas – tvrdi Milivojević.
Kontrola obje strane
Milivojević smatra da je jedan od ključnih ciljeva Aleksandra Vučića da zadrži politički utjecaj bez obzira na to ko kontroliše vlast u Republici Srpskoj. Prema toj interpretaciji, Beogradu nije nužno potreban jedan apsolutni favorit ukoliko može održavati dobre odnose i s vlastima i s opozicijom.
Takav pristup omogućio bi Srbiji da nakon izbora nastavi saradnju s pobjednikom bez obzira na konačan raspored političkih snaga.
Milivojević tvrdi da Vučić istovremeno želi ograničiti Dodikovu političku moć i zadržati utjecaj na opozicione stranke.
– To Vučiću, prema mom mišljenju, i uspijeva. Uzmite samo ove nesrećne građane Srpske koji su natjerani da glasaju na izborima u Srbiji, a oni su 100 odsto glasačko tijelo Aleksandra Vučića, pod zajedničkim pozivom Dodika i Vučića, ali i drugih stranaka iz Srpske – kaže Milivojević.
U takvom odnosu politička podrška nije nužno bezuslovna. Beograd, prema njegovoj analizi, pokušava zadržati dovoljno snažne veze s različitim političkim akterima kako promjena vlasti u Banjoj Luci ne bi značila gubitak njegovog utjecaja.
Dodikova vanjska politika
Posebno pitanje u odnosima Dodika i Vučića predstavlja vanjskopolitičko djelovanje rukovodstva Republike Srpske. Milivojević smatra da Dodikovi kontakti sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom izazivaju određenu nelagodu kod predsjednika Srbije.
Prema njegovom tumačenju, Dodik je uspio značajno promijeniti vlastitu međunarodnu poziciju i razviti veze koje mogu utjecati i na njegov odnos s Beogradom.
– Dodik je iz pozicije već prežaljenog i lica sa američke crne liste došao u situaciju da je američki i izraelski igrač. To Vučiću ne uspijeva već 14 godina. Zbog toga je Vučić sumnjičav prema Dodiku jer misli da bi mu on mogao ugroziti vladavinu – smatra Milivojević.
Upravo ova procjena pokazuje koliko su odnosi političkih rukovodstava Srbije i Republike Srpske složeniji od slike bezuslovnog savezništva koja se često predstavlja javnosti.
Iako Vučić i Dodik godinama demonstriraju bliske odnose i pojavljuju se zajedno na brojnim političkim i državnim događajima, analitičari ukazuju da između njih postoje i različiti interesi, kao i određena doza političkog rivalstva.
Bez jasnog favorita
Iz stavova Đukića i Milivojevića proizlazi sličan zaključak, Beogradu možda nije presudno ko će pobijediti na izborima sve dok Srbija zadržava snažan politički utjecaj i mogućnost saradnje s budućom vlašću Republike Srpske.
To ne znači da su sve političke opcije za vlast Srbije potpuno jednake niti da Beograd nema vlastite interese. Međutim, prema njihovim procjenama, ovog puta ne postoji izrazit favorit čija bi pobjeda predstavljala jedini prihvatljiv rezultat za Aleksandra Vučića.
Za Srbiju je posebno važno da nakon izbora zadrži stabilne veze sa Republikom Srpskom, bez obzira na to ko bude imao većinu i kontrolisao ključne institucije.
Istovremeno, odnos Vučića i Dodika ostaje važan dio cijele priče. Njihova dugogodišnja politička saradnja ne isključuje različite interese, posebno kada su u pitanju međunarodni odnosi, politički utjecaj i pitanje ko ima snažniju poziciju među Srbima s obje strane Drine.
Zbog toga bi predstojeći izbori mogli pokazati ne samo raspoloženje birača u Republici Srpskoj nego i koliko je Beograd spreman ostati neutralan u borbi između vlasti i opozicije. Bez obzira na pobjednika, kvalitetna saradnja sa Srbijom gotovo sigurno će ostati jedan od prioriteta političkih aktera u Republici Srpskoj.

