Može li kandidatkinja stranke koja godinama učestvuje u vlasti nastupati kao da tek treba rješavati probleme iz oblasti kojima upravljaju upravo kadrovi te stranke? Upravo na toj kontradikciji zasniva se oštra kritika kampanje Darijane Filipović, kandidatkinje HDZ-a BiH za hrvatsku članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Politički put Filipović
Kada je Dragan Čović 13. aprila predstavio Darijanu Filipović kao kandidatkinju HDZ-a BiH za Predsjedništvo BiH, njena kandidatura dobila je jednoglasnu podršku Predsjedništva i Središnjeg odbora stranke.
Filipović iza sebe već ima višegodišnje političko iskustvo. Obavljala je zastupničke funkcije, a djelovala je i unutar stranačke strukture HDZ-a BiH.
Kritičari njenog političkog rada, međutim, tvrde da dosadašnji parlamentarni angažman nije bio naročito prepoznatljiv po velikom broju inicijativa i javnih istupa. Upravo na tome grade argument da je njen politički uspon bio znatno veći od javno vidljivih rezultata koje je ostvarila tokom mandata.
Nakon ranijeg parlamentarnog angažmana Filipović je dobila važniju poziciju na državnom nivou, a sada je HDZ BiH odlučio kandidovati za jednu od tri funkcije u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Njeni politički protivnici upravo taj slijed događaja predstavljaju kao dokaz da unutarstranačko povjerenje Dragana Čovića ima veliki značaj za njen politički uspon. HDZ BiH, s druge strane, Filipović predstavlja kao političarku koja je prošla različite nivoe političkog djelovanja i stekla iskustvo potrebno za kandidaturu.
Poruke iz kampanje
Posebnu pažnju izazvale su poruke koje Filipović šalje biračima tokom kampanje. Među temama koje naglašava nalaze se ravnopravnost Hrvata, zdravstvo, saobraćajna infrastruktura i problemi s kojima se građani svakodnevno suočavaju.
Kritičari, međutim, postavljaju pitanje koliko uvjerljivo HDZ BiH može obećavati promjene u oblastima u kojima njegovi kadrovi već godinama imaju značajne pozicije.
Tu nastaje centralna kontradikcija na kojoj se zasniva kritika njene kampanje. Filipović govori o problemima kao kandidatkinja koja nudi rješenja, dok njeni politički protivnici podsjećaju da njena stranka već učestvuje u vlasti i upravljanju institucijama koje imaju direktnu odgovornost za dio tih oblasti.
Posebno je to vidljivo kada je riječ o cestovnoj infrastrukturi.
HDZ i Autoceste
Na čelu JP Autoceste Federacije BiH nalazi se Denis Lasić, nekadašnji federalni ministar prometa i komunikacija. U Upravi ovog javnog preduzeća nalaze se i Kristijan Milas kao izvršni direktor za ekonomsko-finansijske poslove te Mirko Rogić kao izvršni direktor za upravljanje i održavanje.
Zbog toga kritičari HDZ-a BiH smatraju neobičnim da se problemi cestovne infrastrukture predstavljaju kao nešto što će tek biti rješavano nakon izbora.
Njihov argument je jednostavan: ako stranka već ima značajan politički i kadrovski uticaj u sektoru, onda birači imaju pravo pitati šta je urađeno tokom prethodnih godina i zašto se određena obećanja ponovo pojavljuju u izbornoj kampanji.
Sa druge strane, činjenica da određena stranka ima svoje kadrove u upravi nekog javnog preduzeća sama po sebi ne znači da ima apsolutnu kontrolu nad svim odlukama, jer u upravljanju infrastrukturnim projektima učestvuje više institucija i nivoa vlasti.
Upravo zbog toga odgovornost za stanje cestovne infrastrukture ne može biti pripisana samo jednoj osobi ili političkoj stranci.
Sporna tvrdnja o sestri
U izvornim kritikama kampanje pojavila se i tvrdnja da Filipović indirektno kritikuje vlastitu sestru Andrijanu Filipović, navodno ministricu prometa i komunikacija.
Međutim, taj navod nije tačan. Federalna ministrica prometa i komunikacija je Andrijana Katić, a ne Andrijana Filipović.
Zbog toga se taj dio kritike ne može koristiti kao činjenica niti kao argument protiv Darijane Filipović.
Problem zdravstva
Druga velika tema kampanje jeste zdravstvo, odnosno čekanje pacijenata na ljekarske preglede i nedostatak medicinskog kadra.
Kritičari HDZ-a BiH ponovo ukazuju na kantone u kojima ova stranka duže vrijeme učestvuje u vlasti i ima značajan uticaj na zdravstvenu politiku.
Posebno se spominju Hercegovačko-neretvanski, Zapadnohercegovački i Srednjobosanski kanton, gdje su se zdravstveni radnici prethodnih godina suočavali sa sporovima oko plata, koeficijenata, kolektivnih ugovora i uslova rada.
Zbog toga politički protivnici Filipović smatraju da njena obećanja o boljem zdravstvu moraju biti praćena odgovorom na pitanje šta su kadrovi njene stranke do sada uradili u sredinama u kojima imaju vlast.
Istovremeno, stanje zdravstvenog sistema rezultat je rada većeg broja institucija, vlada i zdravstvenih ustanova, pa se odgovornost ne može automatski pripisati samo HDZ-u BiH.
Ravnopravnost Hrvata
Najvažnija politička tema Filipović ipak ostaje ravnopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
HDZ BiH već godinama insistira na promjenama Izbornog zakona, uz tvrdnju da Hrvati kao konstitutivan narod moraju imati mogućnost izabrati legitimne političke predstavnike. Čović je upravo prilikom predstavljanja Filipović naglasio ravnopravnost hrvatskog naroda kao jedan od ključnih ciljeva njene kandidature.
Kritičari stranke u tome ponovo pronalaze kontradikciju. Pitaju zbog čega se nakon dugogodišnjeg učešća HDZ-a BiH u vlasti ravnopravnost ponovo predstavlja kao cilj koji tek treba ostvariti.
Međutim, stav HDZ-a BiH jeste da taj problem nije moguće riješiti jednostranom odlukom jedne stranke, već izmjenama izbornog zakonodavstva za koje je potrebna šira parlamentarna i politička podrška.
Upravo na tom pitanju već godinama postoji jedan od najvećih političkih sporova u Bosni i Hercegovini.
Kampanja pod lupom
Zbog svega toga kritika kampanje Darijane Filipović prvenstveno se svodi na pitanje političke odgovornosti.
Ako kandidatkinja obećava bolje ceste, funkcionalnije zdravstvo i veću ravnopravnost, njeni protivnici smatraju da mora objasniti i rezultate vlastite stranke u tim oblastima.
HDZ BiH, s druge strane, njenu kandidaturu predstavlja kao nastavak političke borbe za ravnopravnost Hrvata i novu fazu djelovanja stranke.
Tvrdnja da Filipović ili Čović “Hrvate smatraju idiotima” zato nije činjenica koja se može objektivno utvrditi, već izrazito negativna politička ocjena njihovih kritičara.
Ono što se može provjeravati jesu konkretne stvari: koje je funkcije Filipović obavljala, kakav je bio njen parlamentarni rad, koje rezultate su ostvarile institucije kojima upravljaju ili u kojima učestvuju kadrovi HDZ-a BiH i koliko su obećanja iz kampanje u skladu s njihovim dosadašnjim rezultatima.
Pitanje odgovornosti
Upravo će odnos između obećanja i dosadašnjih rezultata biti jedan od elemenata na osnovu kojih birači mogu procjenjivati njenu kandidaturu.
Kritičari će insistirati na tome da HDZ BiH ne može nastupati kao opozicija problemima sistema u kojem godinama učestvuje. Stranka će, s druge strane, pokušati pokazati da njeni kadrovi imaju rezultate i da određene probleme nije moguće riješiti bez saradnje drugih političkih aktera i nivoa vlasti.
Zbog toga se iza provokativne tvrdnje da kampanja “Hrvate smatra idiotima” nalazi ozbiljnije političko pitanje: koliko odgovornosti za postojeće stanje pripada stranci koja obećava da će upravo to stanje mijenjati?
Odgovor na to pitanje ne može se dati uvredljivom etiketom niti političkom parolom. Može se tražiti poređenjem konkretnih obećanja Darijane Filipović s rezultatima institucija i političkih struktura u kojima HDZ BiH već godinama učestvuje.