Koliko se predizborne poruke o opstanku i povratku Hrvata u Republici Srpskoj podudaraju sa stvarnim stanjem na terenu? Upravo je to pitanje otvoreno nakon skupa HDZ-a BiH u Derventi, gdje je Dragan Čović govorio o zaštiti hrvatskog naroda, dok je kandidat za potpredsjednika Republike Srpske Ivan Begić uzvratio kritikom da se političari u pojedinim povratničkim mjestima pojavljuju uglavnom pred izbore.
Poruke iz Dervente
Na predizbornom skupu HDZ-a BiH u Derventi govorilo se o položaju hrvatskog stanovništva na području Republike Srpske, povratku, obnovi infrastrukture i potrebi snažnijeg institucionalnog zastupanja.
Dragan Čović poručio je da politički predstavnici hrvatskog naroda moraju imati partnere unutar Bosne i Hercegovine, ali i nastaviti saradnju s institucijama Republike Hrvatske.
Naglasio je da podršku Hrvatske treba pretvoriti u konkretnu pomoć ljudima koji žive u Bosni i Hercegovini, posebno u sredinama u kojima se hrvatsko stanovništvo suočava s demografskim i ekonomskim problemima.
– Bosna i Hercegovina je domovina svih nas i moramo razumjeti da je naše poslanje služiti svom narodu, a za to nam trebaju znanje, rad, vjerodostojnost i međusobna umreženost. Ne možemo ništa promijeniti, ako nemamo partnere u Bosni i Hercegovini. Možemo imati i najveću potporu vlastitog naroda, ali bez partnera i sposobnosti da svoje interese ugradimo u odnose s drugima, nema stvarnog utjecaja. Dobre odnose gradimo sa svakom institucijom Republike Hrvatske. Da nemamo tako dobre odnose, ne bi se napravio most u Svilaju, niti bi se realizirali brojni drugi projekti koji povezuju Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku. Teško bismo mi bez Republike Hrvatske imali Sveučilište na hrvatskom jeziku, bolnice, domove zdravlja, zdravstvenu infrastrukturu i sve ono što čuva našu kulturu, koja je osnova našeg identiteta. Imamo sreću da imamo i Republiku Hrvatsku, ali tu potporu moramo pretvarati u konkretnu snagu za Bosnu i Hercegovinu i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini – kazao je Čović.
Govoreći o kampanji, Čović je insistirao i na pozitivnom pristupu te potrebi dugoročnog planiranja.
– U ime hrvatskog naroda, u ime hrvatske Vlade, to vam jamčim, dat ćemo maksimalnu potporu Franji i svima koji nose odgovornost za hrvatski narod u Republici Srpskoj. Naša kampanja mora biti krajnje pozitivna, jer to je naša uljuđenost, naša vjera i ono čemu nas uči naša Crkva. Nećemo koristiti nijednu ružnu riječ prema bilo kome, nego ćemo govoriti o onome što želimo napraviti i za što preuzimamo odgovornost. Moramo razmišljati deset godina unaprijed, jer se ovaj svijet prebrzo mijenja. Trebat će nam mladi ljudi koji će biti spremni biti na terenu, otvoriti svoja vrata za svakoga i ljudima vratiti vjeru da ovdje ima smisla živjeti, raditi i graditi budućnost – kazao je Čović.
Teška demografska slika
Upravo stanje hrvatskog stanovništva na području Republike Srpske predstavlja jedan od najvećih izazova za političke poruke o povratku i opstanku.
Derventa je jedan od najupečatljivijih primjera velikih demografskih promjena koje su se dogodile tokom i nakon rata.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području tadašnje općine Derventa živjelo je gotovo 22.000 Hrvata, koji su predstavljali nešto više od 40 posto ukupnog stanovništva. Srba je bilo nešto manje od 23.000, pa je razlika između dvije zajednice bila manja od hiljadu stanovnika.
Rat, progoni i poslijeratna demografska kretanja potpuno su promijenili tu sliku. Broj Hrvata na području Dervente danas je višestruko manji nego prije rata.
Upravo zbog toga pitanje povratka nije samo politička tema koja se pojavljuje tokom kampanje. Ono podrazumijeva puteve, radna mjesta, obnovljene kuće, zdravstvenu zaštitu, škole i druge osnovne uslove koji ljudima omogućavaju normalan život.
Briševo kao simbol
Posebno mjesto u kritikama upućenim Čoviću zauzima Briševo kod Prijedora.
U tom selu je tokom rata, u julu 1992. godine, ubijeno 67 hrvatskih civila. Briševo je zbog toga ostalo jedno od mjesta koje simbolizira stradanje hrvatskog stanovništva na području prijedorske regije.
Kritičari Dragana Čovića godinama mu zamjeraju odnos prema povratničkim zajednicama i činjenicu da, prema njihovim tvrdnjama, nije posjetio Briševo.
U političkim raspravama često se podsjeća i na Čovićev nastup pred Narodnom skupštinom Republike Srpske 2022. godine, kada je poručio da treba čuvati Republiku Srpsku.
Za njegove političke protivnike upravo ta poruka predstavlja kontradikciju u odnosu na njegove tvrdnje da je jedan od osnovnih ciljeva politike HDZ-a zaštita interesa Hrvata širom Bosne i Hercegovine.
Begić uzvraća
O Čovićevim nastupima u Banjoj Luci i Derventi govorio je Ivan Begić, kandidat za potpredsjednika Republike Srpske.
Begić je rođen u Prijedoru, dok već godinama živi i radi u Banjoj Luci. On ne osporava pravo Čoviću niti bilo kojem drugom političaru da posjeti Banju Luku, Derventu ili druga mjesta.
Njegova kritika usmjerena je prvenstveno na učestalost takvih posjeta i konkretne rezultate politike između izbornih ciklusa.
– Kao čovjek koji je rođen u Prijedoru, a već 11 godina živi i radi u Banjoj Luci, smatram da je svaki čovjek dobrodošao. Mi vodimo potpuno otvorenu kampanju i nemam nikakav problem s tim da bilo koji političar dođe u Banju Luku i iznese svoj program – kazao je Begić.
Nakon toga iznio je znatno oštriju kritiku Čovićevog odnosa prema povratničkim sredinama.
Autobus ne može proći
Begić je kao primjer izdvojio upravo Briševo i stanje putne infrastrukture prema tom selu.
Prema njegovim riječima, problem nije u tome što Čović dolazi u Banju Luku ili Derventu, nego u činjenici da političara između izbornih ciklusa nema dovoljno u sredinama u kojima ljudi svakodnevno žive s posljedicama rata, povratka i nedovoljnog razvoja.
– Međutim, žao mi je što ti političari dolaze svake dvije godine, u zavisnosti od toga koji su izbori u pitanju, dok ih između izbornih ciklusa nikada nema u našim mjestima. Spomenuli ste Briševo, koje je dio mog rodnog kraja. Do tog sela Čovićev autobus danas ne bi mogao ni doći jer su prometnice i putevi do te mjere uništeni da to vozilo, s natpisom Darijane Filipović, ne bi moglo proći – rekao je Begić.
Upravo je ova njegova rečenica privukla posebnu pažnju jer direktno povezuje predizbornu kampanju Darijane Filipović s infrastrukturnim stanjem u povratničkim krajevima.
Filipović je kandidatkinja HDZ-a BiH za hrvatsku članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine i zajedno s Čovićem učestvuje u intenzivnoj kampanji širom zemlje.
Begić tvrdi da bi stvarni test politike prema povratnicima trebao biti vidljiv upravo u mjestima poput Briševa, a ne samo na predizbornim skupovima u većim gradovima.
Spor oko posjećenosti
Begić je iznio i vlastitu ocjenu posjećenosti Čovićevih aktivnosti u Banjoj Luci i Derventi.
Prema njegovim riječima, broj ljudi koji su pratili dolazak delegacije HDZ-a nije odgovarao slici velike političke podrške.
– Naravno, on ima pravo da dođe i u Derventu i u Banju Luku, ali vidjeli smo da je stigao s dvadesetak ljudi, a da ga je tamo dočekalo svega nekoliko mještana. Zbog ovakvog djelovanja HDZ-a u proteklom periodu reagirala je i Biskupska konferencija BiH. Oni su pozvali svećenike Katoličke crkve da na svaki mogući način spriječe zloupotrebu sakralnih objekata i vjerskih obreda u političke svrhe, što je HDZ u Republici Srpskoj ranije predstavljao kao podršku svom radu – kazao je Begić.
Tvrdnja o broju prisutnih predstavlja Begićevu procjenu i političku kritiku, dok je HDZ BiH skupove u Banjoj Luci i Derventi predstavio kao dio kampanje posvećene položaju hrvatskog naroda u Republici Srpskoj.
Stranka je sa skupa u Derventi poručila da hrvatski narod mora imati snažniji institucionalni glas, zastupljenost i perspektivu za budućnost.
Crkva i politika
Begić je otvorio i pitanje korištenja vjerskih događaja i sakralnih objekata tokom političkih aktivnosti.
Njegova kritika zasniva se na stavu da prisustvo političara na vjerskom događaju ne bi trebalo predstavljati kao automatsku političku podršku ljudi koji su došli na misu ili drugi vjerski obred.
– Dakle, neki političar dođe u crkvu, uslika se i onda to predstavi kao da mu je narod, koji se došao moliti Bogu, dao podršku. Nažalost, pojedini političari, poput Dragana Čovića, umislili su da su upravo oni ti kojima se narod treba moliti – kazao je Begić.
Njegove riječi predstavljaju izrazito kritičnu političku ocjenu Čovićevog načina djelovanja, dok HDZ svoje aktivnosti s predstavnicima Katoličke crkve predstavlja kroz razgovore o položaju Hrvata, demografskim problemima, porodici, vjeri i očuvanju identiteta.
Povratak kao test
Iza predizbornog sukoba ipak ostaje mnogo ozbiljnije pitanje: koliko je stvarno urađeno za povratak hrvatskog stanovništva na područja na kojima je prije rata živjelo u velikom broju?
Tri decenije nakon završetka rata, demografski podaci pokazuju da se predratna struktura brojnih područja nije obnovila.
Begić zato upravo infrastrukturu koristi kao jedan od najjednostavnijih pokazatelja uspješnosti politike.
Ako do povratničkog sela ne vodi kvalitetan put, ako nema dovoljno ekonomskih prilika i ako stanovništvo nastavlja odlaziti, političke poruke o povratku teško mogu same promijeniti stanje na terenu.
Sa druge strane, Čović tvrdi da se kroz institucionalno djelovanje i podršku Hrvatske realizuju projekti koji pomažu hrvatskom stanovništvu u BiH.
Dva pogleda
Tako su skupovi u Derventi i Banjoj Luci pokazali dva potpuno različita pogleda na istu temu.
Čović govori o potrebi političkog povezivanja, institucionalnog djelovanja, saradnje s Hrvatskom i dugoročnom planiranju budućnosti hrvatskog naroda.
Begić odgovara da politički predstavnici moraju mnogo češće biti među ljudima koji žive u povratničkim mjestima i pokazati konkretne rezultate između dva izborna ciklusa.
Njegova poruka o autobusu sa natpisom Darijane Filipović zato nije samo doslovna kritika stanja jednog puta. Begić je koristi kao simbol šireg problema i pokušava pokazati razliku između predizborne kampanje i svakodnevnog života stanovništva u povratničkim sredinama.
Konačnu političku ocjenu takvih poruka dat će birači. Ono što ostaje izvan predizbornih prepucavanja jeste činjenica da su Derventa, Briševo i brojne druge sredine doživjele ogromne demografske promjene, a povratak i stvaranje uslova za održiv život i dalje predstavljaju otvoreno pitanje više od tri decenije nakon rata.