Koliko član Predsjedništva Bosne i Hercegovine zaista može utjecati na vanjsku politiku, diplomatsku mrežu i predstavljanje interesa jednog naroda? Upravo je to pitanje ponovo otvoreno u krugovima bliskim HDZ-u BiH, gdje se upozorava na moguće posljedice ukoliko hrvatski član Predsjedništva ponovo ne bude osoba koja, prema njihovom političkom tumačenju, ima izborni legitimitet većine hrvatskih birača.
U središtu rasprave nalazi se tvrdnja da funkcija člana Predsjedništva BiH nije samo protokolarna. Predsjedništvo je kolektivni šef države i Ustavom Bosne i Hercegovine povjerene su mu značajne nadležnosti, među kojima posebno mjesto zauzimaju vođenje vanjske politike, imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika te određene nadležnosti povezane s odbrambenom politikom.
Uloga Predsjedništva
U prilogu medija bliskog HDZ-u BiH iznesen je stav da je višegodišnji izostanak, kako ga nazivaju, legitimnog hrvatskog člana Predsjedništva nanio ozbiljnu štetu političkom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Poseban naglasak stavljen je na diplomatsku mrežu, jer članovi Predsjedništva u praksi imaju značajan utjecaj na izbor ambasadora i drugih diplomatskih predstavnika.
Istovremeno se problematizira činjenica da Bosna i Hercegovina nema potpuno usaglašenu vanjsku politiku iza koje bi u svakom trenutku stajali svi ključni politički akteri.
Prema iznesenim ocjenama, različiti politički predstavnici kroz Predsjedništvo BiH i Ministarstvo vanjskih poslova često zastupaju prioritete koji odgovaraju njihovim političkim programima i biračkim bazama.
Takva praksa dodatno povećava politički značaj izbora svakog člana Predsjedništva, jer se njegov utjecaj ne završava na sjednicama kolektivnog šefa države.
Diplomatska mreža
Politički analitičar i kolumnista Ivica Granić, koji zastupa stavove bliske politici HDZ-a BiH, ukazuje na način na koji se u praksi dogovaraju diplomatska imenovanja.
Prema njegovom tumačenju, Ustav predviđa zajedničko odlučivanje članova Predsjedništva, ali se tokom godina razvila drugačija politička praksa.
– Međutim, u praksi je nastao jedan nepisani nacionalni ključ i svaki član Predsjedništva predlaže svoju kvotu, ostali se u pravilu ne miješaju, a paket se usvaja ili blokira kao cjelina – navodi Granić.
On dodatni problem vidi u činjenici da Bosna i Hercegovina nema Zakon o vanjskim poslovima koji bi detaljnije regulisao ovu oblast.
Prema njegovoj ocjeni, upravo nedostatak takvog zakonskog okvira ostavlja prostor za političke dogovore koji se postižu od slučaja do slučaja.
Pitanje legitimiteta
Rasprava se ponovo vraća na višegodišnji politički spor oko načina izbora članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH.
HDZ BiH i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora godinama zastupaju stav da hrvatski član Predsjedništva mora imati dominantnu podršku hrvatskog biračkog tijela. Sa druge strane, postojeći ustavni i izborni okvir omogućava građanima Federacije BiH da glasaju za bošnjačkog ili hrvatskog člana Predsjedništva bez etničkog ograničenja birača.
Zbog toga je pitanje političkog legitimiteta već dugo predmet sukoba različitih koncepcija uređenja Bosne i Hercegovine.
Politolog Martin Mikulić, također blizak političkim stavovima HDZ-a BiH, smatra da se posljedice takvog stanja mogu vidjeti i na međunarodnoj sceni.
Kao jedan od primjera naveo je zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, tvrdeći da se na toj međunarodnoj pozornici godinama nije mogao čuti ono što on smatra autentičnim političkim glasom Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
Sporna imenovanja
Mikulić pitanje političkog predstavljanja direktno povezuje sa imenovanjem ambasadora, konzula i drugih diplomatskih predstavnika Bosne i Hercegovine.
– Budući da ne postoji legitimni član Predsjedništva nema ni onoga tko bi na veleposlanička mjesta mogao imenovati autentično hrvatsko ime. Imamo primjer konzulice Višnje Lončar iz Frankfurta koja je otvoreno agitirala kao državna službenica, diplomatkinja za građansku opciju. To je kadar DF-a i Željka Komšića – naveo je Mikulić.
Njegova tvrdnja predstavlja političku ocjenu načina na koji su pojedini kadrovi predstavljali Bosnu i Hercegovinu i interese hrvatskog naroda.
Upravo se na ovom pitanju vidi koliko je diplomatska mreža postala važan dio rasprave o predstojećem izboru članova Predsjedništva.
HDZ-u bliski sagovornici smatraju da bez člana Predsjedništva koji uživa podršku većine hrvatskih birača nema ni mogućnosti da se kroz postojeću praksu imenovanja osigura diplomatska zastupljenost kakvu oni smatraju odgovarajućom.
Borba za diplomatiju
Granić posebno naglašava značaj diplomatskih predstavništava za internacionalizaciju političkih pitanja koja određena zajednica smatra važnim.
Prema njegovom mišljenju, bez političkog utjecaja na diplomatsku mrežu znatno je teže predstaviti takve stavove međunarodnim partnerima.
– Ako bude izabran predstavnik koji nije legitiman i legalan predstavnik Hrvata, naravno da ćemo ostati praktično bez jedinog kanala preko kojeg svoja pitanja od nacionalnog interesa možemo internacionalizirati – zaključuje Granić.
Pojmovi legitimnog i legalnog predstavljanja, međutim, nisu isto pitanje. Legalnost izbora određuje postojeći ustavni i izborni okvir, dok se argument o legitimnosti u ovoj raspravi koristi prvenstveno u političkom smislu, odnosno kao zahtjev da hrvatskog člana Predsjedništva presudno biraju hrvatski birači.
Upravo oko te razlike godinama se vode politički sporovi između HDZ-a BiH i njegovih partnera s jedne te stranaka koje zagovaraju postojeći ili građanskiji model izbora s druge strane.
Stratišta hrvatskog naroda
Mikulić je otvorio još jedno osjetljivo pitanje, tvrdeći da se neravnopravnost može vidjeti i kroz odnos institucije Predsjedništva BiH prema mjestima ratnog stradanja.
Prema njegovom mišljenju, članovi Predsjedništva institucionalno obilježavaju mjesta stradanja Bošnjaka i Srba, dok hrvatske žrtve ne dobijaju jednaku pažnju.
– Imate situaciju da članovi Predsjedništva, uz prigodna obilježja i uz prigodnu podršku institucije Predsjedništva BiH, obilježavaju stratišta kako bošnjačkog naroda, tako i srpskog naroda, dok za stratišta hrvatskog naroda nitko puno ne mari kada govorimo iz perspektive institucije Predsjedništva BiH – navodi Mikulić.
I ova tvrdnja dio je šire političke argumentacije kojom se nastoji pokazati da pitanje člana Predsjedništva nije ograničeno samo na formalno sjedenje u državnom vrhu.
Prema takvom viđenju, riječ je o mogućnosti utjecaja na diplomatiju, međunarodno predstavljanje, kulturu sjećanja i niz drugih pitanja koja imaju politički i simbolički značaj.
Stari politički spor
Tema izbora hrvatskog člana Predsjedništva već godinama predstavlja jednu od glavnih tačaka neslaganja u Bosni i Hercegovini.
HDZ BiH insistira na izmjenama izbornog sistema koje bi, prema njihovom obrazloženju, onemogućile da brojniji birači drugog naroda presudno utječu na izbor hrvatskog člana Predsjedništva.
Protivnici takvog pristupa upozoravaju da rješenja ne bi smjela dodatno učvrstiti etničke podjele niti dovesti do različite vrijednosti glasova građana.
Zbog toga rasprava o diplomatskoj mreži zapravo predstavlja samo jedan dio mnogo šire političke borbe oko budućeg modela funkcionisanja države.
U krugovima bliskim Draganu Čoviću sada se posebno naglašava šta bi novi izbor kandidata kojeg oni ne smatraju legitimnim hrvatskim predstavnikom značio za naredni mandat.
Veliki politički ulog
Predsjedništvo BiH ima konkretne ustavne nadležnosti, zbog čega rezultat izbora može imati posljedice i izvan simboličkog predstavljanja konstitutivnih naroda.
Imenovanje ambasadora, vođenje vanjske politike, predstavljanje države u međunarodnim organizacijama i donošenje određenih odluka iz oblasti odbrane samo su neka od pitanja zbog kojih se borba za mjesto u Predsjedništvu vodi s velikim političkim intenzitetom.
Upravo zbog toga HDZ-u bliski analitičari upozoravaju da bi još jedan mandat bez kandidata kojeg smatraju legitimnim predstavnikom Hrvata imao dugoročnije posljedice.
Njihova zabrinutost posebno je usmjerena na diplomatsku mrežu, gdje se tokom godina razvila praksa raspodjele imenovanja između članova Predsjedništva.
Time se predizborna borba za hrvatskog člana Predsjedništva dodatno zaoštrava. Ulog, prema porukama koje stižu iz krugova bliskih Draganu Čoviću, nije samo jedno mjesto u zgradi Predsjedništva, nego i politički utjecaj na međunarodno predstavljanje Bosne i Hercegovine tokom cijelog narednog mandata.