Da li Milorad Dodik unaprijed priprema teren za osporavanje rezultata izbora koji će biti održani 4. oktobra? Na takvu mogućnost upozorava Semir Džebo, postdoktorski istraživač u Centru za društveno-pravne studije Univerziteta Oxford, koji smatra da napadi lidera SNSD-a na nove izborne tehnologije mogu poslužiti za stvaranje sumnje u rezultate prije nego što oni uopće budu poznati.
Izbor o državi
Džebo je govorio o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, nacionalizmu, secesionizmu i značaju predstojećih izbora, ocjenjujući da borba koja se vodi nije samo pitanje toga ko će formirati vlast.
Prema njegovom mišljenju, sastav buduće koalicije može značajno utjecati na politički pravac Bosne i Hercegovine, zbog čega izbori imaju težinu koja prevazilazi uobičajeno stranačko nadmetanje.
– Koja god koalicija bude formirana nakon izbora 4. oktobra, to je na neki način i izbor o samoj državi. Pomalo je poput de facto referenduma o tome kakvu ćemo koalicionu strukturu imati nakon izbora – rekao je Džebo.
U Bosni i Hercegovini pitanja formiranja vlasti, odnosa između različitih nivoa i pogleda na budućnost države ostaju međusobno snažno povezana. Zbog toga teme koje možda nisu među svakodnevnim prioritetima građana ponovo postaju sastavni dio izborne kampanje.
– To nije nužno ono što zanima obične birače, ali je na neki način sveprisutno, pa su gotovo prisiljeni razmišljati o tim pitanjima – ocijenio je Džebo.
Dodik posijao sjeme
Posebno upozorenje Džebo je uputio kada je riječ o novim izbornim tehnologijama i načinu na koji ih Milorad Dodik predstavlja javnosti.
Prema njegovoj analizi, ono što bi trebalo služiti kao tehnički mehanizam zaštite izbornog procesa Dodik pokušava predstaviti kao sredstvo međunarodne zajednice kojim bi se moglo djelovati protiv njega i SNSD-a.
Džebo smatra da takva retorika nije bez političkih posljedica, jer se na taj način među dijelom birača unaprijed može stvoriti nepovjerenje prema rezultatima.
– Dodik je već posijao sjeme svojim komentarima o novoj tehnologiji, da međunarodna zajednica to radi kako bi prevarila SNSD i njega i da je to zapadno sredstvo prevare, kako ga naziva – rekao je Džebo.
Upravo u tome vidi mogućnost da se eventualno nezadovoljstvo rezultatima kasnije usmjeri prema samom izbornom procesu.
Džebo upozorava da se teren za odbacivanje rezultata može pripremati i prije glasanja, tako da se svaki nepovoljan ishod kasnije može predstavljati kao posljedica manipulacije.
– Opasnost je da će kroz medije koje je SNSD stavio pod svoj utjecaj doći do odbacivanja rezultata, ili da se dio toga događa već unaprijed, kakvi god rezultati bili – rekao je Džebo.
Problem dezinformacija
Bosnu i Hercegovinu Džebo smatra posebno osjetljivom na dezinformacije zbog specifične strukture medijskog prostora.
Pored domaćih medija koji su podijeljeni po različitim političkim i nacionalnim linijama, značajan utjecaj imaju i mediji iz Srbije i Hrvatske. Istovremeno, veliki broj građana informacije dobija preko društvenih mreža, među kojima Facebook ima posebno veliki domet.
Džebo, međutim, ne smatra da će dezinformacije nekoga ko nema nacionalističke stavove automatski pretvoriti u nacionalistu. Mnogo veću opasnost vidi u njihovoj sposobnosti da dodatno pojačaju već postojeće podjele i strahove.
– Ne mislim da postoji opasnost da će ljude koji nisu bili nacionalisti pretvoriti u nacionaliste, ali postoji opasnost da će pojačati nacionalističke osjećaje kod onih koji su im već bili skloni – kazao je Džebo.
Dodik kao elita
Džebo se u svom istraživanju bavio i pitanjem podrške secesionizmu u Republici Srpskoj.
Rezultati do kojih je došao, kako navodi, pokazuju da podrška takvoj politici nije prvenstveno povezana s populističkim stavovima birača. Veću ulogu imaju etnonacionalna identifikacija, odnosi između zajednica i ekonomsko nezadovoljstvo.
– U istraživanju koje sam proveo ustanovio sam da to gotovo nema nikakve veze s populističkim stavovima. Zapravo, oni koji zaista imaju populističke stavove […] imaju manju podršku i Dodikovoj stranci i secesiji – objasnio je Džebo.
Dugogodišnji ostanak SNSD-a na vlasti istovremeno otežava Dodiku da sebe uvjerljivo predstavlja kao političara koji se bori protiv etabliranih elita.
Džebo smatra da građani koji su izrazito nezadovoljni političkim elitama i samog Dodika mogu doživljavati kao njihov dio, dok lider SNSD-a pokušava takvo nezadovoljstvo usmjeriti prema drugim centrima.
– Oni koji su nezadovoljni elitama uglavnom Dodika vide kao elitu, dok Dodik zapravo želi da kao elitu vide Bošnjake u Sarajevu ili međunarodno prisustvo kroz Ured visokog predstavnika – rekao je Džebo.
Druge mete
Prema Džebinoj analizi, takav politički pristup omogućava da se pažnja s dugogodišnjeg vršenja vlasti i problema zbog kojih bi građani mogli biti nezadovoljni prebaci na druge političke protivnike.
U tom kontekstu pojavljuju se Sarajevo, međunarodna zajednica i različiti domaći politički akteri.
– To je pokušaj da se pažnja skrene s njegovog dugogodišnjeg ostanka na vlasti i stvari kojima bi ljudi mogli biti nezadovoljni, prema drugim metama – rekao je Džebo.
Takvu političku strategiju opisuje pojmom “populistički secesionizam”.
U tom modelu politički lider nastoji sebe predstaviti kao autentičnog predstavnika volje naroda, dok politički protivnici dobijaju ulogu korumpiranih, neprijateljskih ili nelegitimnih elita.
Neslaganje postaje izdaja
Džebo u Dodikovom političkom diskursu prepoznaje tri glavne mete – opoziciju u Republici Srpskoj, bošnjačke političke elite u Sarajevu i međunarodnu zajednicu.
Problem, prema njegovom mišljenju, nastaje kada politička pitanja o kojima bi se u demokratskom sistemu trebalo pregovarati prestanu biti obična neslaganja i dobiju potpuno drugačiju dimenziju.
– Neka neslaganja o kojima bi se moglo raspravljati dobijaju moralnu dimenziju koja ih pretvara u izdaju. To gotovo onemogućava bilo kakav kompromis, jer ga vidi kao kapitulaciju pred interesima onih koji žele naštetiti srpskom nacionalnom projektu u Bosni – objasnio je Džebo.
Takav pristup dodatno sužava prostor za politički kompromis, jer svaki dogovor s drugom stranom može biti predstavljen kao popuštanje ili odustajanje od vlastitih interesa.
Šta donosi opozicija
Eventualni slabiji rezultat SNSD-a, prema Džebinoj ocjeni, ne bi automatski značio i veliki pad nacionalizma ili potpuno drugačiji odnos Republike Srpske prema Bosni i Hercegovini.
Opozicione stranke mogu kritikovati Dodika zbog korupcije, vladavine prava i načina na koji koristi političku moć, ali to ne znači da će napraviti veliki zaokret u pitanjima koja se odnose na položaj Republike Srpske.
– Iako su spremni osporavati Dodika zbog korupcije, vladavine prava i korištenja položaja za ličnu korist, neće napraviti veliki zaokret u tome kako vide položaj Republike Srpske prema državi Bosni i Hercegovini – rekao je Džebo.
Drugim riječima, promjena vlasti sama po sebi ne mora značiti potpuno drugačiju politiku prema ključnim ustavnim i nacionalnim pitanjima.
Stabilna nestabilnost
Džebo stanje u Bosni i Hercegovini opisuje kao “stabilnu nestabilnost”.
Takav opis odnosi se na državu u kojoj nema aktivnog oružanog sukoba, ali u kojoj političke i međunacionalne tenzije kontinuirano ostaju prisutne.
Posebno se osvrnuo na Dejtonski mirovni sporazum, koji je zaustavio rat, ali je istovremeno postao osnova ustavnog uređenja zemlje.
– To je mirovni sporazum koji bi istovremeno trebao funkcionisati kao demokratski ustav. Prvi zadatak je zaista ostvario. U drugom se nije naročito dobro pokazao – ocijenio je Džebo.
Ipak, Džebo ne očekuje ni skori veliki politički dogovor kojim bi sva otvorena pitanja bila riješena, niti raspad Bosne i Hercegovine.
Kao realniji pravac vidi postepene promjene i reforme.
Put prema Evropi
Jedan od mogućih načina izlaska iz dugotrajnih političkih kriza Džebo vidi u nastavku evropskih integracija.
Umjesto velikih i naglih promjena, smatra da bi Bosna i Hercegovina mogla napredovati kroz niz konkretnih reformskih koraka.
– Najizgledniji put je put postepenih koraka prema članstvu u EU. Provođenje presuda iz Strasbourga bio bi moguć put naprijed. Jačanje kapaciteta države kroz reformsku agendu također bi bilo moguć put naprijed – rekao je Džebo.
Među pitanjima koja smatra važnim nalazi se i ukidanje segregacije u školama.
Također smatra da bi izborni sistem trebalo oblikovati na način koji bi političare više podsticao da podršku traže među građanima iz različitih zajednica, umjesto da se gotovo isključivo oslanjaju na vlastitu nacionalnu bazu.
Ekonomija važan faktor
Posebno zanimljiv rezultat njegovog istraživanja odnosi se na povezanost ekonomskog nezadovoljstva i podrške secesionističkim idejama.
Prema njegovim nalazima, ekonomsko nezadovoljstvo bilo je drugi najsnažniji pokretač secesionističkih stavova, odmah nakon pristrasnosti prema vlastitoj grupi.
To znači da pitanje životnog standarda, zaposlenosti i ekonomske sigurnosti nije odvojeno od političkih i međunacionalnih odnosa.
Poboljšanje ekonomskog položaja građana, prema Džebinoj analizi, moglo bi imati mnogo šire posljedice od samog povećanja standarda.
– Poboljšanje ekonomskih uslova trebalo bi biti prioritet i domaćih političara i međunarodne zajednice. To ima potencijal da proizvede veoma pozitivne učinke na društvenu koheziju i međunacionalne odnose – zaključio je Džebo.
Pogled prema izborima
Uoči izbora 4. oktobra, jedno od ključnih pitanja tako postaje povjerenje građana u izborni proces i prihvatanje rezultata nakon njihovog objavljivanja.
Džebo smatra da su Dodikove izjave o novim izbornim tehnologijama već stvorile osnovu na kojoj bi se kasnije mogao graditi narativ o navodnoj izbornoj prevari.
To ne znači da će do osporavanja rezultata nužno doći, ali njegovo upozorenje odnosi se upravo na činjenicu da se sumnja u proces stvara unaprijed, prije nego što je poznato ko je dobio ili izgubio izbore.
Zbog toga će ponašanje političkih stranaka nakon zatvaranja biračkih mjesta, odnos prema novim tehnologijama i način na koji će javnosti biti predstavljeni rezultati imati veliki značaj.
Džebina poruka je da politički teren za moguće neprihvatanje ishoda ne nastaje tek nakon izbora. Prema njegovoj analizi, dio tog terena već je pripremljen kroz poruke kojima se nove izborne tehnologije unaprijed predstavljaju kao mogući instrument prevare.