Nove karte mogućeg teritorijalnog preuređenja Bosne i Hercegovine izazvale su raspravu na društvenim mrežama u trenutku kada Milorad Dodik ponovo govori o separatističkim ciljevima, a pojedini politički krugovi zagovaraju uspostavljanje treće federalne jedinice sa hrvatskom većinom. Objavljeni prikazi otvorili su pitanje koliko se izborni rezultati i nacionalna struktura stanovništva mogu koristiti kao argumenti za promjenu unutrašnjih granica države.
Rasprava je posebno intenzivirana nakon što je „Slobodna Bosna“ izdvojila dvije karte koje su se pojavile na društvenim mrežama. Jedna prikazuje prijedlog teritorijalnog uređenja s trećom federalnom jedinicom, dok druga predstavlja izborne rezultate i stranačku zastupljenost u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine.
Poređenje je izazvalo različite reakcije, od podrške novom federalnom uređenju do upozorenja da se politički rezultati ne mogu poistovjećivati s pravom na određenu teritoriju.
Karte izazvale polemiku
Objavljivanje dvije karte ponovo je otvorilo pitanje odnosa između političke zastupljenosti i teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine. Posebnu pažnju privukle su sličnosti koje su pojedini korisnici društvenih mreža uočili između područja s određenom stranačkom podrškom i zamišljenih granica treće federalne jedinice.
Autor objave ironično je sugerisao da je svaka sličnost između prikazanih karata slučajna. Time je otvorena rasprava o tome mogu li političke ambicije pojedinih stranaka utjecati na prijedloge budućeg teritorijalnog uređenja.
Međutim, važno je naglasiti da karte koje kruže društvenim mrežama ne predstavljaju usvojeni institucionalni prijedlog niti dokaz da je pokrenut postupak promjene granica. Riječ je o prikazima i političkim idejama čiji sadržaj izaziva različita tumačenja.
Izbori nisu pravo na teritoriju
Među komentarima posebno se izdvojilo upozorenje da izborne jedinice za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine ne odgovaraju nužno područjima koja pojedini zagovornici novog federalnog uređenja žele uključiti u treću jedinicu.
Drugi učesnici rasprave osporili su mogućnost da se rezultati izbora ili nacionalna većina u određenoj općini koriste kao osnov za teritorijalne zahtjeve.
– Po toj logici, svaka stranka koja osvoji općinu dobije pravo na vlastitu državu. Izborni rezultat je mandat za upravljanje, a ne vlasnički list nad teritorijom – glasi jedan od komentara.
Ovakav stav otvorio je širu polemiku o tome ko bi trebao odlučivati o eventualnim promjenama ustavnog uređenja. Dok jedni ističu potrebu dogovora predstavnika tri konstitutivna naroda, drugi smatraju da bi takav pristup mogao zanemariti interese građana koji ne pripadaju politički dominantnim nacionalnim grupama.
Izborni rezultati određuju raspodjelu mandata prema važećim pravilima, ali sami po sebi ne mijenjaju ustavni status općina, gradova ili entiteta.
Sporne zamišljene granice
Rasprava se nije zadržala samo na načelnom pitanju treće federalne jedinice. Pojedini korisnici počeli su iznositi prijedloge o konkretnim gradovima i općinama koje bi, prema njihovim zamislima, trebale biti obuhvaćene novim teritorijalnim uređenjem.
Spominjana su područja Srednje Bosne, Mostar, Konjic i Jablanica, dok su se u širim polemikama pojavljivali i Vitez, Žepče i Kiseljak. Različita mišljenja o njihovom mogućem statusu pokazala su koliko bi svaka rasprava o novim granicama bila politički i društveno osjetljiva.
Naime, teritorijalno preuređenje ne bi se odnosilo samo na političke institucije. Takve promjene otvorile bi i pitanja lokalne samouprave, ekonomskih veza, imovinskih prava, povratnika i položaja stanovništva koje ne pripada većinskoj nacionalnoj zajednici.
Upravo zbog toga prijedlozi o novim federalnim jedinicama zahtijevaju mnogo više od crtanja granica na karti. Njihova eventualna realizacija podrazumijevala bi složene ustavne i političke procedure.
Rasprava o Brčkom
U komentarima se pojavilo i pitanje statusa Brčko distrikta, uz tvrdnje pojedinih korisnika da ovo područje prema Dejtonskom sporazumu pripada Republici Srpskoj.
Međutim, takvo pojednostavljeno tumačenje ne odgovara važećem pravnom statusu Distrikta. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine predstavlja posebnu administrativnu jedinicu pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, s vlastitim institucijama i statusom utvrđenim konačnom arbitražnom odlukom.
Njegovo područje nalazi se u kondominiju entiteta, ali institucije Distrikta vrše vlast u skladu s posebnim pravnim uređenjem. Zbog toga se ne može jednostrano tretirati kao teritorija kojom jedan entitet samostalno upravlja.
Rasprave o Brčkom dodatno pokazuju koliko je važno razlikovati političke zahtjeve od postojećih ustavnih rješenja.
Treći entitet i ravnopravnost
Zagovornici treće federalne jedinice s hrvatskom većinom svoje zahtjeve uglavnom obrazlažu potrebom osiguravanja političke ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Posebno naglašavaju pitanje izbora političkih predstavnika i koncept takozvanog legitimnog predstavljanja.
S druge strane, protivnici takvog modela upozoravaju da bi teritorijalno razgraničenje prema nacionalnoj strukturi moglo dodatno produbiti etničke podjele. Prema njihovom stavu, institucionalnu ravnopravnost potrebno je osiguravati bez stvaranja novih teritorijalnih podjela zasnovanih prvenstveno na nacionalnoj pripadnosti.
Dodatne polemike izazivaju i izborni rezultati, posebno kada se raspravlja o podršci koju kandidati za državne funkcije dobijaju od birača različitih nacionalnosti.
U izvornom izvještaju spominju se Darijana Filipović i Zdenko Lučić u kontekstu rasprava o legitimnom predstavljanju. Međutim, tvrdnje o konkretnim izbornim rezultatima i podršci birača potrebno je posmatrati na osnovu službenih podataka Centralne izborne komisije BiH, a ne samo političkih interpretacija.
Dodikove separatističke najave
Pojavljivanje novih karata događa se u političkom ambijentu u kojem Milorad Dodik nastavlja iznositi stavove o budućem statusu Republike Srpske. Njegove najave o mogućim promjenama entitetskog ustava i drugačijem institucionalnom položaju RS-a dodatno su podstakle rasprave o teritorijalnoj organizaciji Bosne i Hercegovine.
Među ranije spominjanim inicijativama nalazi se i proglašenje Banje Luke glavnim gradom Republike Srpske kroz promjene entitetskog ustavnog uređenja.
Ipak, potrebno je razlikovati takve najave od pravno provedenih promjena. Politička izjava ili prijedlog ustavnih izmjena ne znači da je određena promjena već stupila na snagu.
Jednako tako, zahtjevi za nezavisnost Republike Srpske i prijedlozi o trećoj federalnoj jedinici predstavljaju različite političke projekte, iako oba otvaraju pitanja postojećeg ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine.
Ustavne prepreke
Bosna i Hercegovina prema važećem Ustavu nastavlja svoje pravno postojanje kao međunarodno priznata država, a njeno unutrašnje uređenje zasnovano je na dva entiteta i posebnom statusu Brčko distrikta.
Eventualne promjene tog uređenja zahtijevale bi provođenje odgovarajućih ustavnih procedura. Jednostrane odluke političkih stranaka, entitetskih institucija ili lokalnih vlasti ne mogu same po sebi promijeniti međunarodno priznate granice Bosne i Hercegovine.
Svaka reforma morala bi uzeti u obzir i prava svih građana, uključujući pripadnike konstitutivnih naroda i Ostale. Posebno bi bilo važno spriječiti da eventualne promjene institucionalnog sistema proizvedu nove oblike diskriminacije.
Zbog toga se pitanje budućeg uređenja ne može svesti isključivo na raspodjelu teritorije između političkih predstavnika pojedinih naroda.
Političke poruke na kartama
Karte koje se šire društvenim mrežama nemaju snagu službenih dokumenata, ali pokazuju da rasprava o mogućem teritorijalnom preuređenju Bosne i Hercegovine i dalje izaziva snažne reakcije.
Njihovo poređenje s izbornim rezultatima otvara pitanje u kojoj mjeri se politička podrška određenim strankama pokušava predstaviti kao argument za promjenu teritorijalne organizacije države.
Istovremeno, polemike pokazuju da među učesnicima rasprave ne postoji jedinstveno viđenje načina na koji bi trebalo osigurati ravnopravnost konstitutivnih naroda i svih građana.
Dok jedni smatraju da bi dodatna federalizacija mogla doprinijeti rješavanju političkih sporova, drugi upozoravaju na mogućnost novih podjela i institucionalnih komplikacija.
U trenutku kada se ponovo govori o separatizmu, trećem entitetu i promjenama ustava, najvažnije ostaje pitanje mogu li politički akteri postići dogovor o reformama koje bi bile u skladu s ustavnim poretkom i pravima svih stanovnika Bosne i Hercegovine.
Do tada, nove karte ostaju dio javne i političke rasprave, a ne dokaz da je teritorijalno preuređenje države dogovoreno ili da je njegova realizacija započela.