Nove informacije o poslovnim aktivnostima bivšeg američkog izaslanika Paola Zampollija otvorile su pitanja o vezama između pojedinih ljudi iz okruženja Donalda Trumpa i vlasti Republike Srpske. Američki istraživački novinar Zev Shalev u svojoj analizi ukazuje na upozorenja State Departmenta, unosne lobističke ugovore i energetske projekte na Balkanu, postavljajući pitanje zašto ranije izražene sumnje nisu dovele do javno poznate istrage.
Upozorenje iz Washingtona
U središtu novih kontroverzi nalazi se elektronska poruka koju je, prema objavljenim informacijama, zamjenik američkog državnog sekretara Christopher Landau poslao 15. novembra 2025. godine. Poruka je bila upućena Paolu Zampolliju, a među primaocima kopije nalazilo se još 15 službenika američke administracije.
Landau je upozorio na Zampollijeve poslovne aktivnosti koje su, prema njegovoj procjeni, mogle biti u suprotnosti s pravilima državne službe. Posebno je problematizirao njegovo uključivanje u komercijalne aranžmane tokom obavljanja javne funkcije.
U poruci su Zampollijevi planirani poslovi opisani kao „neovlašteni i potencijalno nezakoniti poduhvati u komercijalnim i ekonomskim poslovima“. Landau je također upozorio da bi nastavak takvog djelovanja mogao imati ozbiljne profesionalne i pravne posljedice.
Među mogućim sankcijama spomenute su disciplinske mjere, prestanak radnog odnosa i pravna odgovornost. Ipak, prema Shalevljevim navodima, Zampolli je nastavio aktivnosti koje su ranije izazvale zabrinutost njegovih nadređenih.
Posjeta Banjoj Luci
Posebnu pažnju privukla je Zampollijeva posjeta Banjoj Luci u februaru, kada se sastao s premijerom Republike Srpske. Tokom tog susreta razgovaralo se o mogućim ekonomskim projektima, uključujući ulaganja u energetski sektor.
Prema objavljenom izvještaju, Zampolli je tada preuzeo dokument koji je sadržavao veći broj investicionih prijedloga. Među projektima su se nalazile i hidroelektrane, što je otvorilo pitanje njegovog mogućeg uključivanja u poslovne aranžmane povezane s entitetskim vlastima.
Takvi kontakti sami po sebi ne predstavljaju dokaz nezakonitog djelovanja. Međutim, u kontekstu ranijeg upozorenja State Departmenta, postavlja se pitanje jesu li aktivnosti bile u skladu s ograničenjima koja važe za američke državne službenike.
Shalev smatra da je posebno važno utvrditi jesu li eventualni poslovni interesi bili jasno odvojeni od Zampollijeve službene funkcije. Upravo ta razlika nalazi se u središtu kontroverze koja je posljednjih dana privukla pažnju američke javnosti.
Reakcija State Departmenta
Prema informacijama iz američkih izvještaja, javno dostupni podaci ne pokazuju da je nakon Landauovog upozorenja pokrenuta formalna istraga Zampollijevih poslovnih aktivnosti. To, međutim, ne znači nužno da interne provjere nisu postojale, već da njihovo eventualno provođenje nije javno potvrđeno.
Zanimljivo je da se među evidentiranim obraćanjima Uredu generalnog inspektora spominje Zampollijev zahtjev iz juna. On se, prema navodima iz izvještaja, žalio na Landaua zbog navodnog odavanja informacija.
Nakon što su sporni e-mailovi dospjeli u javnost, uslijedila je odluka o prekidu Zampollijevog statusa izaslanika. Američki zvaničnik potvrdio je promjenu njegovog statusa istog dana kada su poruke objavljene.
Zampolli je odbacio tvrdnje da je postupao nezakonito. Njegovo negiranje važno je za razumijevanje slučaja, jer dosad nije predstavljena pravosnažna odluka kojom bi bila utvrđena njegova odgovornost za aktivnosti opisane u izvještajima.
Povratak poslovima
Nakon gubitka statusa izaslanika Zampolli je javno govorio o svojim poslovnim planovima. Pritom se pozvao na razgovor s Donaldom Trumpom, kojeg je predstavio kao osobu koja ga je ranije ohrabrivala da se posveti privatnim poslovima.
Prema Zampollijevom prepričavanju, Trump ga je upitao:
– Zašto želiš raditi u državnoj službi kada možeš sklapati sve te poslove? – citirao je Zampolli američkog predsjednika.
Zampolli je potom poručio da je predsjednik uvijek u pravu i najavio povratak poslovnim aktivnostima. Takva izjava dodatno je privukla pažnju zbog ranijih upozorenja o mogućem sukobu između javne funkcije i privatnih ekonomskih interesa.
Ipak, njegovo prepričavanje razgovora ne predstavlja nezavisnu potvrdu da je Trump učestvovao u konkretnim poslovnim aranžmanima. Za takav zaključak bili bi potrebni dodatni dokumenti ili drugi provjerljivi dokazi.
Lobiranje Republike Srpske
Zampollijev slučaj nije jedina tema koju Shalev povezuje s političkim i poslovnim aktivnostima vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama. U analizi se razmatraju i lobistički ugovori s kompanijama koje imaju kontakte s ljudima bliskim Trumpovoj administraciji.
Posebno se spominje Katie Wiles, kćerka šefice osoblja Bijele kuće, koja je partnerica u lobističkoj firmi povezanoj s ugovorom vrijednim 35.000 dolara mjesečno. Prema navodima iz izvještaja, riječ je o firmi koja pruža usluge Republici Srpskoj.
Wiles je u augustu boravila u Republici Srpskoj tokom dvodnevne posjete. Firma je saopćila da je putovanje organizovano u ime američke kompanije čiji identitet nije objavljen.
Istovremeno se navodi da Katie Wiles nije registrovana kao zastupnica Republike Srpske. Ta okolnost sama po sebi ne dokazuje kršenje propisa, ali otvara pitanja o prirodi njenih kontakata i poslovnom cilju posjete.
Novac i političke veze
U analizi se spominju i Chris LaCivita, jedan od vodećih ljudi Trumpove predsjedničke kampanje, te visoki zvaničnik Bijele kuće koji je, prema objavljenim informacijama, učestvovao u savjetovanju o izbornoj opremi u Bosni i Hercegovini.
Njihov angažman povezuje se s periodom uoči izbora održanih 4. oktobra. Prema navodima iz američkih izvještaja, za određene savjetničke aktivnosti isplaćeni su iznosi od više stotina hiljada dolara preko advokatske kancelarije iz Washingtona koju je angažovala Republika Srpska.
Ovakvi poslovni odnosi privukli su pažnju zbog političkog značaja osoba uključenih u njih. Ipak, postojanje plaćenog savjetničkog ili lobističkog angažmana ne znači automatski da je prekršen američki zakon.
Ključno pitanje odnosi se na transparentnost ugovora, prijavljivanje zastupanja stranih interesa i eventualno preklapanje privatnih poslova s javnim funkcijama. Upravo na tim okolnostima Shalev zasniva zahtjev za detaljnijim ispitivanjem poslovnih veza.
Sankcije i Moskva
Poseban dio izvještaja odnosi se na promjene američke politike prema Miloradu Dodiku. Navodi se da su sankcije lideru SNSD-a ukinute 29. oktobra 2025. godine, neposredno nakon njegovih kontakata s ruskim zvaničnicima.
Shalev ukazuje na vremensku blizinu ukidanja sankcija i Dodikovog sastanka s ruskim ministrom vanjskih poslova. Međutim, sam redoslijed događaja nije dovoljan da se utvrdi uzročno-posljedična veza između tih odluka.
Za razumijevanje američke politike važno je razlikovati zvanične razloge za promjenu sankcionog režima od novinarskih tumačenja političke pozadine. Upravo nedostatak potpunih informacija o pojedinim kontaktima ostavlja prostor za različita pitanja i interpretacije.
Energetski interesi
U širem kontekstu američkih aktivnosti u Evropi spominje se i Kimberly Guilfoyle, koja je, prema izvještaju, napustila ambasadorsku funkciju u Grčkoj na zahtjev Bijele kuće. Njen odlazak povezan je s drugim kontroverzama, ali Shalev posebnu pažnju posvećuje energetskim projektima.
Prema navodima koje prenosi, Guilfoyle je podržavala širenje američkog ukapljenog prirodnog gasa kroz infrastrukturne pravce koji povezuju Grčku s Bugarskom, Rumunijom i Ukrajinom. U tom kontekstu spominje se i grčka građevinska kompanija Aktor.
Dodatne reakcije izazvali su navodi o njenoj izjavi tokom večere u Atini, održane u periodu političke krize u Rumuniji.
– To možemo uraditi bilo kojoj zemlji koju želimo. To možemo uraditi i ovdje – navodno je izjavila Guilfoyle.
Njen advokat osporio je ove navode. Zbog toga se sporna izjava ne može predstavljati kao nesporno utvrđena činjenica, ali je postala dio šire rasprave o političkom i ekonomskom utjecaju američkih aktera u jugoistočnoj Evropi.
Kontakti sa Rusijom
Shalev je u svojoj analizi podsjetio i na ranije objavljenu elektronsku prepisku Paola Zampollija. Prema njegovim navodima, dokumenti iz 2014. godine pokazuju da je Zampolli kontaktirao ruskog ambasadora pri Ujedinjenim nacijama svega nekoliko dana nakon ruske aneksije Krima.
Posebno je izdvojena poruka koja se, prema objavljenom prikazu, sastojala od samo jedne riječi.
– FANTASTIČNO – napisao je Zampolli, prema navodima iz objavljene prepiske.
Shalev tu poruku tumači kao pokazatelj Zampollijevog odnosa prema tadašnjim ruskim potezima. Međutim, bez šireg konteksta prepiske nije moguće sa sigurnošću utvrditi na šta se tačno odnosila njegova reakcija.
U izvještaju se spominju i kontakti povezani s glasanjem jedne karipske države u Ujedinjenim nacijama o pitanju Rusije. Autor smatra da takve informacije zaslužuju dodatnu pažnju zbog mogućih neformalnih političkih veza.
Neodgovorena pitanja
Najvažnije pitanje koje proizlazi iz cijelog slučaja jeste da li su američke institucije dovoljno detaljno ispitale aktivnosti koje su njihovi vlastiti zvaničnici ranije označili kao potencijalno problematične.
Shalev upozorava na razliku između prekida Zampollijevog službenog angažmana i eventualne provjere njegovih poslovnih aranžmana. Prestanak obavljanja javne funkcije ne daje sam po sebi odgovor na pitanje jesu li tokom njenog trajanja poštovana sva pravila.
Prema informacijama navedenim u izvještaju, javnosti nije poznato da je protiv Zampollija pokrenuta krivična istraga u vezi s opisanim poslovima. Također nije predstavljena potvrda da je utvrđeno postojanje krivičnog djela.
Zbog toga se tvrdnje o mogućim nezakonitostima moraju razlikovati od dokazane odgovornosti. Istovremeno, objavljena upozorenja i poslovni kontakti predstavljaju osnov za legitimna pitanja o transparentnosti rada američkih zvaničnika.
Šta slijedi?
Posebna pažnja u narednom periodu mogla bi biti usmjerena na izvještaje koje zastupnici stranih interesa podnose američkim institucijama u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata, poznatim kao FARA.
Ti dokumenti mogu sadržavati informacije o ugovorima, isplatama i aktivnostima osoba ili kompanija koje zastupaju interese stranih klijenata. Njihov sadržaj mogao bi dodatno razjasniti obim lobističkih angažmana povezanih s Republikom Srpskom.
Ipak, buduće prijave ne moraju nužno odgovoriti na sva pitanja o neformalnim kontaktima ili poslovnim odnosima koji ne podliježu istim obavezama prijavljivanja.
Shalev smatra da bi Zampolli, nakon prestanka službene funkcije, mogao nastaviti privatne poslovne aktivnosti povezane s Balkanom. Takva mogućnost dodatno naglašava potrebu za jasnim razgraničenjem javnih ovlaštenja i privatnih ekonomskih interesa.
Slučaj je tako otvorio širu raspravu o odnosima vlasti Republike Srpske s američkim političkim i poslovnim krugovima. Dok se čekaju eventualna dodatna objašnjenja i dokumenti, ostaju pitanja o prirodi pojedinih ugovora, ulozi bivših i sadašnjih zvaničnika te razlozima zbog kojih ranija upozorenja nisu rezultirala javno potvrđenim istražnim postupkom.