Izborni poraz Aleksandra Vučića mogao bi imati značajne političke posljedice izvan granica Srbije, posebno za Milorada Dodika, njegovog sina Igora i rukovodstvo SNSD-a, smatra politikolog i politički konsultant Aleksandar Musić. Analizirajući pobjedu Studentske liste, Musić je ocijenio da bi promjena vlasti u Beogradu mogla smanjiti političke pritiske na Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, ali i otvoriti pitanje odgovornosti onih koji su godinama podržavali Vučićev politički model.
Poraz šireg sistema
Aleksandar Musić smatra da pobjeda Studentske liste predstavlja generacijski događaj za Srbiju, čiji značaj prevazilazi smjenu jedne političke garniture. Prema njegovom tumačenju, studentski pokret okupio je širok krug građana oko ideje temeljitih institucionalnih promjena i reforme sistema koji je godinama oblikovan pod Vučićevom vlašću.
Musić naglašava da će nova parlamentarna većina imati ograničeno vrijeme da pokaže prve konkretne rezultate. Posebno izdvaja pravosuđe, policiju i medije kao oblasti u kojima očekuje najvažnije promjene, dok smatra da će se tek na narednim izborima jasnije profilisati političke i ideološke razlike među akterima.
– Radi se o generacijskom događaju za Srbiju. Studentska lista se od početka gradila kao najšira moguća koalicija za resetiranje trulog sustava – jasno im je da imaju povijesnu priliku korjenito mijenjati ključne stvari, ono što je propušteno 6. oktobra 2000., jasno im je da po preuzimanju vlasti nemaju puno vremena za isporučiti prve rezultate čišćenja u pravosuđu, policiji i medijima te da će tek prvi sljedeći izbori biti izbori na kojima će se glasati o kandidatima, ideologijama, detaljima. Ovo nije samo poraz Vučićevog trulog sustava, ovo je poraz i svih onih koji su mu držali ljestve ili svojom nesposobnošću pomagali održanju mu na vlasti – poraz društvenog-političkog tumora zvanog SPS, poraz oronule lijevoliberalne opcije Đilas-Tepić-Ponoš i poraz lažne desnice, rezerve režima (Miloš Jovanović, Aleksandar Pavić, Vladimir Gajić itd.).
Ovakvom ocjenom Musić odgovornost za dugogodišnje političko stanje u Srbiji ne pripisuje isključivo Vučiću. Smatra da su i pojedine stranke, opozicioni akteri i političke organizacije svojim djelovanjem ili nedjelovanjem doprinijeli opstanku dosadašnjeg sistema.
Dodikova politička računica
Govoreći o Bosni i Hercegovini, Musić je posebno izdvojio Milorada Dodika i njegovu bezrezervnu podršku Aleksandru Vučiću tokom izborne kampanje. Prema njegovoj ocjeni, lider SNSD-a politički se kompromitovao otvorenim svrstavanjem uz stranu koja je na izborima doživjela poraz.
Musić smatra da posljedice takvog opredjeljenja ne bi mogle biti ograničene samo na Dodika. U svojoj analizi spomenuo je njegovog sina Igora Dodika, Stašu Košarca i cjelokupnu stranačku strukturu SNSD-a, ocjenjujući da su se previše vezali za političku budućnost dosadašnjeg rukovodstva Srbije.
Posebno je ukazao na Dodikove poruke na društvenim mrežama tokom izbornog dana. Prema Musićevom tumačenju, lider SNSD-a počeo je ublažavati dotadašnju političku retoriku i slati neutralnije poruke još prije konačnog raspleta izbora.
– Vučićeva politika u BiH bila je maligna, a Milorad Dodik se osramotio bezrezervnom podrškom Vučiću na ovim izborima. Osramotio se on, njegov sin Igor Dodik, uliznički kadrovi poput Staše Košarca i cjelokupni SNSD. Iako je već sredinom izbornog dana Dodik krenuo lavirati na društvenim mrežama i slati “neutralne” poruke, odium građana Srbije prema njegovoj ulozi na ovim izborima velik je, što se vidjelo po stotinama antidodikovskih izjava s beogradskih ulica u nedjelju navečer. Ne očekujem ikakvu destabilizaciju BiH nakon ovih izbora u Srbiji, naprotiv. Nova vlast će surađivati s Europom u mnoštvu pitanja, tako i u pitanju BiH.
Musićeva ocjena o nezadovoljstvu građana Srbije zasniva se na reakcijama koje je povezao s izbornom večeri. Ipak, pojedinačne izjave i javne reakcije ne predstavljaju pouzdan pokazatelj raspoloženja cjelokupnog biračkog tijela.
Njegova ključna pretpostavka jeste da bi nova vlast u Srbiji mogla uspostaviti drugačiji odnos prema političkim akterima u Bosni i Hercegovini. Takav razvoj događaja mogao bi utjecati na dosadašnje političke veze između Beograda i Banje Luke, ali konkretne posljedice zavisit će od budućih odluka srbijanskih institucija.
Šta čeka SNSD?
Musić smatra da je SNSD tokom prethodnog perioda političke nade vezao i za međunarodne okolnosti, posebno za kontakte s predstavnicima Republikanske stranke u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, prema njegovoj analizi, nekoliko političkih događaja moglo bi ograničiti očekivanja rukovodstva ove stranke.
Među njima spominje kontroverze povezane s američkim konsultantima u Republici Srpskoj, odnose unutar američke administracije i moguće promjene nakon izbora u Sjedinjenim Državama. Posebno naglašava značaj eventualno drugačije vanjske politike Srbije nakon pobjede Studentske liste.
Njegova procjena jeste da bi takav razvoj događaja mogao smanjiti prostor za separatističke političke projekte, ali i za pokušaje radikalne centralizacije Bosne i Hercegovine. Musić smatra da bi se time stvorili uslovi za nešto stabilnije političke odnose.
Ipak, riječ je o njegovim očekivanjima, a ne o već potvrđenim promjenama međunarodne politike. Budući odnosi Srbije, Sjedinjenih Američkih Država i Bosne i Hercegovine zavisit će od konkretnih odluka njihovih institucija.
Musić ne očekuje potpuno rješenje političkih problema u Bosni i Hercegovini, ali smatra da bi smanjenje regionalnih napetosti predstavljalo pozitivan pomak. Prema njegovom mišljenju, stabilnije okolnosti mogle bi omogućiti više prostora za institucionalno djelovanje i manje političkih sukoba.
Predah za Crnu Goru
Značajan dio Musićeve analize odnosi se na Crnu Goru, za koju smatra da bi nakon promjene vlasti u Srbiji mogla dobiti određeni politički i medijski predah. Međutim, upozorava da takva prilika neće imati dugoročnu vrijednost ukoliko crnogorske institucije ne iskoriste nove okolnosti.
Prema njegovom mišljenju, Podgorica bi trebala ojačati vlastitu nacionalnu sigurnost, institucionalnu samostalnost i političku stabilnost. Posebno upozorava na opasnost ponavljanja propuštenih prilika iz perioda od 2006. do 2020. godine.
Musić je kritikovao političare koji su nakon Vučićevog poraza počeli čestitati studentskom pokretu, iako su ranije, prema njegovim tvrdnjama, izbjegavali sukob s politikom Beograda. Takvo ponašanje opisuje kao pokušaj prilagođavanja novim političkim okolnostima.
Posebno je izdvojio Pokret Evropa sad, Demokrate i pojedine političke analitičare, smatrajući da nisu dovoljno reagovali na ranije postupke Vučićeve vlasti prema Crnoj Gori. Njegove kritike odnose se na političke događaje u Nikšiću, Budvi i Podgorici, kao i na medijske kampanje protiv Cetinja.
Andrija Mandić u fokusu
Jedan od političara kojem je Musić posvetio posebnu pažnju jeste Andrija Mandić. Smatra da predsjednik Skupštine Crne Gore pokušava promijeniti način predstavljanja vlastitih odnosa s Aleksandrom Vučićem.
Prema Musićevom tumačenju, Mandić se nakon pojedinih medijskih napada iz Srbije nastoji prikazati kao politička žrtva dosadašnjeg srbijanskog rukovodstva. Musić, međutim, podsjeća na njihovu dugogodišnju saradnju i smatra da se takvi odnosi ne mogu zanemariti.
U svojoj analizi spomenuo je i Milana Kneževića te Vladislava Dajkovića, upozoravajući da odgovornost za politički utjecaj Beograda ne bi trebalo svoditi samo na njih. Smatra da bi ozbiljnija rasprava morala obuhvatiti znatno širi krug političkih aktera.
Musić je kritikovao i Ljubišu Ostojića, kojeg povezuje s podrškom dosadašnjoj srbijanskoj vlasti. Njegove ocjene predstavljaju političke stavove o ulozi pojedinaca, dok bi za utvrđivanje konkretne odgovornosti bili potrebni provjerljivi postupci i činjenice.
Odnosi Srbije i Crne Gore
Govoreći o budućnosti srbijansko-crnogorskih odnosa, Musić upozorava da promjena vlasti u Beogradu ne znači automatski nestanak političkih neslaganja. Prema njegovom mišljenju, postoje dublji historijski, identitetski i institucionalni faktori koji će nastaviti oblikovati odnose dvije države.
Smatra da će prisustvo Srpske pravoslavne crkve i značajan broj građana Crne Gore koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi ostati važni elementi srbijanske politike prema toj državi. Međutim, naglašava da bi budući odnosi trebali počivati na ravnopravnosti i poštovanju državnog suvereniteta.
Musić ne očekuje da će nova srbijanska vlast imati mnogo vremena za intenzivno bavljenje Crnom Gorom. Kao glavne prioritete u Srbiji vidi reformu institucija, suzbijanje organizovanog kriminala i preispitivanje odnosa između politike i krupnog kapitala.
Upravo zbog tih unutrašnjih izazova smatra da bi politički i medijski pritisak na Crnu Goru mogao oslabiti. Ipak, upozorava da Podgorica ne bi trebala graditi svoju strategiju isključivo na očekivanju promjena u susjednoj državi.
SPC i politički utjecaj
Musić je iznio i ocjenu da promjena vlasti u Srbiji neće nužno utjecati na djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Prema njegovom tumačenju, SPC ima vlastite dugoročne institucionalne i društvene ciljeve koji nisu vezani za političku sudbinu jednog lidera.
Posebno je spomenuo patrijarha Porfirija, kao i crkvene velikodostojnike Joanikija i Metodija. Musić smatra da bi se njihove političke i društvene aktivnosti mogle nastaviti kroz saradnju s postojećim strukturama u Crnoj Gori.
U tom kontekstu ponovo je izdvojio Andriju Mandića, za kojeg smatra da će ostati važan politički partner dijela crkvenih struktura. Njegova analiza polazi od pretpostavke da bi se određeni politički akteri mogli snažnije predstavljati kao zagovornici evropskih integracija, bez nužne promjene svih svojih unutrašnjih političkih ciljeva.
Ipak, riječ je o Musićevom tumačenju političkih i crkvenih odnosa. Konkretne namjere crkvenih velikodostojnika i političkih predstavnika ne mogu se pouzdano utvrditi samo na osnovu takvih procjena.
Evropski put regiona
Musić smatra da pobjeda Studentske liste otvara mogućnost drugačijeg odnosa Srbije prema Evropskoj uniji. Prema njegovoj ocjeni, eventualni zaokret Beograda prema evropskim integracijama mogao bi pozitivno utjecati na širi prostor Zapadnog Balkana.
Međutim, posebno upozorava da evropski put Crne Gore ne bi trebalo uslovljavati napretkom Srbije. Smatra da Podgorica mora nastaviti vlastiti proces pristupanja Evropskoj uniji, bez povezivanja s rokovima i političkim okolnostima u drugim državama.
Musić je izrazio zabrinutost da bi se tokom evropskog izbornog ciklusa 2027. godine mogle pojaviti diplomatske ideje o zajedničkom posmatranju pristupanja Srbije i Crne Gore. Takav pristup smatra nepovoljnim za državu koja je već ostvarila određeni napredak u pregovorima.
Njegov stav jeste da evropske integracije trebaju zavisiti od pojedinačnih rezultata i ispunjavanja uslova. U tom smislu podržava približavanje Srbije Evropskoj uniji, ali ne i usporavanje Crne Gore zbog eventualnih regionalnih političkih kombinacija.
Odnosi sa Hrvatskom
Govoreći o mogućim posljedicama promjena u Srbiji za odnose s Hrvatskom, Musić ne očekuje velike političke zaokrete. Smatra da su dvije države tokom prethodnih decenija razvile različite institucionalne i geopolitičke pozicije.
Hrvatska je članica Evropske unije i NATO-a, dok Srbija nije dio tih organizacija. Musić smatra da će ta razlika i dalje predstavljati važan faktor u njihovim odnosima.
Kao jednu od mogućih promjena spominje smanjenje negativnih medijskih kampanja prema Hrvatskoj. Prema njegovoj ocjeni, dosadašnje srbijanske vlasti često su koristile historijske sukobe i nacionalne teme za unutrašnju političku mobilizaciju.
Ipak, ne očekuje da će nova vlast u Srbiji brzo riješiti otvorena pitanja povezana s ratnim naslijeđem. Smatra da će Hrvatska nastaviti insistirati na njihovom rješavanju, dok će politički stavovi budućeg rukovodstva Srbije ostati važan faktor.
Otvorena pitanja Podgorice
Musić je posebno naglasio potrebu da Crna Gora riješi otvorena pitanja s Hrvatskom, uključujući status školskog broda „Jadran“, pitanje Morinja i sudbinu nestalih osoba. Prema njegovom mišljenju, odgađanje rješavanja tih problema može negativno utjecati na evropski put Crne Gore.
Kritikovao je crnogorsku vladajuću strukturu, tvrdeći da je tokom prethodne tri godine izgubila dragocjeno vrijeme pokušavajući izbjeći ozbiljne političke odluke. Smatra da je Podgorica potcijenila utjecaj hrvatskog premijera Andreja Plenkovića unutar evropskih institucija.
Musić naglašava da se otvorena bilateralna pitanja ne mogu trajno rješavati odgađanjem ili neformalnim diplomatskim dogovorima. Prema njegovoj ocjeni, potrebni su konkretni potezi koji bi omogućili nastavak evropskih integracija bez dodatnih političkih prepreka.
Najavio je i okupljanje u Zagrebu 29. oktobra, na kojem želi povezati osobe koje mogu doprinijeti unapređenju crnogorsko-hrvatskih odnosa. Istakao je da nastoji predstaviti pozitivne strane Crne Gore i podstaći konstruktivan dijalog između dvije države.
Mandićeva politička pozicija
U analizi unutrašnjih odnosa u Crnoj Gori Musić se ponovo osvrnuo na Andriju Mandića, ocjenjujući da predsjednik Skupštine pažljivo prilagođava svoje postupke političkim okolnostima. Kao primjer naveo je njegov raniji odnos prema spomen-ploči u Morinju.
Musić smatra da Mandić izbjegava poteze koji bi mogli ugroziti njegovu poziciju u vladajućoj strukturi ili izazvati ozbiljniji sukob s evropskim zvaničnicima. Prema njegovom tumačenju, takav pristup omogućava mu zadržavanje političkog utjecaja.
Spomenuo je i Mandićevu izjavu saučešća porodici Ratka Mladića, kao i ranije političke napetosti povezane s glasanjem o povjerenju u parlamentu. Te događaje povezuje s nastojanjem da Mandić izbjegne nove kontroverze koje bi mogle ugroziti njegov položaj.
Ipak, Musićev zaključak o motivima Mandićevog ponašanja predstavlja političku procjenu. Stvarni razlozi pojedinih odluka mogu se utvrđivati kroz javne izjave, institucionalne postupke i konkretne političke dogovore.
Bez automatskog domino-efekta
Za razliku od pojedinih analitičara koji očekuju širi regionalni talas političkih promjena, Musić ne smatra da će pobjeda Studentske liste automatski izazvati slične procese u susjednim državama. Prema njegovoj ocjeni, političke okolnosti u Srbiji bile su specifične i ne mogu se jednostavno preslikati na Crnu Goru ili Bosnu i Hercegovinu.
Kao posebne karakteristike dosadašnjeg srbijanskog političkog sistema navodi nerazjašnjene smrti političkih protivnika, probleme u radu sigurnosnih institucija, medijske pritiske i navode o povezanosti političkih i kriminalnih struktura. U tom kontekstu spomenuo je Olivera Ivanovića i Vladimira Cvijana.
Musić smatra da politička situacija u Crnoj Gori ima drugačiju dinamiku. Prema njegovoj procjeni, budući izborni rezultati zavisit će prvenstveno od ekonomskih okolnosti, evropskih integracija i unutrašnjih političkih odnosa.
Posebno je kritikovao opoziciju u Crnoj Gori, smatrajući da tokom prethodnih godina nije iskoristila brojne prilike za jačanje vlastite političke pozicije. Zbog toga ne očekuje da bi promjena vlasti u Srbiji sama po sebi mogla izazvati sličan rasplet u Podgorici.
Prilika za jačanje države
Zaključujući analizu, Musić je poručio da Crna Gora nakon izbornog poraza Aleksandra Vučića dobija priliku da se snažnije posveti vlastitim unutrašnjim problemima. Kao posebno važne oblasti izdvojio je nacionalnu sigurnost, medijski prostor, ekonomski razvoj i jačanje državnih institucija.
Upozorio je na opasnost etnofederalizacije, nezdravih medijskih utjecaja i ekonomskog modela koji smatra nedovoljno održivim. Prema njegovoj ocjeni, Crnoj Gori nedostaje dugoročna razvojna vizija koja bi bila zasnovana na jasnim institucionalnim i društvenim ciljevima.
Musić smatra da bi smanjenje političkih pritisaka iz Beograda moglo omogućiti ozbiljniju raspravu o tim pitanjima. Međutim, naglašava da odgovornost za korištenje takve prilike ostaje na crnogorskim političkim institucijama.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, njegova procjena je da bi promjena vlasti u Srbiji mogla smanjiti prostor za političke napetosti i oslabiti dosadašnje veze pojedinih političkih struktura s Beogradom. Posebno je izdvojio Milorada Dodika, Igora Dodika i SNSD kao aktere čija bi se politička pozicija mogla promijeniti.
Ipak, stvarne posljedice izbornog poraza Aleksandra Vučića zavisit će od odluka buduće vlasti u Srbiji, njenog odnosa prema susjednim državama i spremnosti regionalnih političkih aktera na saradnju. Musićeva analiza zato ukazuje na moguće promjene, ali i na činjenicu da izborni rezultat u jednoj državi ne može samostalno riješiti političke probleme cijelog regiona.