Emotivan oproštaj imama Hasana efendije Bošnjaka od pravoslavnog sveštenika Miraša Bogavca na sahrani održanoj 14. novembra u Bijelom Polju izazvao je snažne emocije među prisutnima, a snimak njegovog govora ubrzo se proširio društvenim mrežama. Priča o prijateljstvu koje je trajalo više od pola stoljeća, bez obzira na vjerske i nacionalne razlike, postala je simbol međusobnog poštovanja i ljudskosti.
Oproštaj koji je dirnuo mnoge
Na posljednjem ispraćaju protojereja Miraša Bogavca posebno emotivan trenutak bio je govor njegovog dugogodišnjeg prijatelja, imama Hasana efendije Bošnjaka.
Pred okupljenim članovima porodice, prijateljima i građanima Bijelog Polja, imam se prisjetio čovjeka kojeg je poznavao više od 50 godina. Njegove riječi nisu bile samo oproštaj od pravoslavnog sveštenika, nego i svjedočanstvo o prijateljstvu koje se gradilo kroz svakodnevne susrete, razgovore i međusobno povjerenje.
Iako su pripadali različitim vjerskim zajednicama, njihovo prijateljstvo nije bilo opterećeno razlikama. Naprotiv, kako je Hasan efendija objasnio, tokom svih godina druženja među njima nije bilo nijedne gorke riječi.
Zajedno su popili mnogo kafa i čajeva, razgovarali o životu i dijelili iskustva, a upravo su ti jednostavni trenuci ostali među najdragocjenijim uspomenama.
Ni Vlah ni Turčin
Govoreći o svom prijatelju, Hasan efendija posebno je naglasio da ga nikada nije posmatrao kroz njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost.
Za njega je Miraš Bogavac prije svega bio dobar čovjek, osoba čiji su karakter i odnos prema drugima bili važniji od bilo kakvih podjela.
– Znam ga kao dobrog čovjeka, ni Vlah ni Turčin, nego pravi čovjek, braćo draga, od kojeg nikada nisam primio jednu riječ da nešto ne valja. A bio je siroče, kao i ja. Ostao bez majke, a ja i bez babe i bez majke – rekao je Hasan ef. Bošnjak.
Ove riječi bile su posebno emotivne jer je imam, osim dugogodišnjeg prijateljstva, podsjetio i na teško djetinjstvo koje su obojica imali.
Zajedničko iskustvo odrastanja bez roditeljske podrške predstavljalo je još jednu poveznicu između dvojice ljudi koji su kasnije svoj život posvetili vjerskoj službi.
Njihova bliskost, prema imamovom svjedočenju, nije bila zasnovana samo na profesionalnom poštovanju, nego i na dubokom razumijevanju životnih iskušenja kroz koja su prošli.
Pola stoljeća prijateljstva
Više od pet decenija druženja ostavilo je snažan trag u životima Hasana efendije i protojereja Bogavca.
Tokom tog vremena izgradili su odnos u kojem su međusobno povjerenje i iskrenost imali posebno mjesto. Imam je naglasio da je svog prijatelja poznavao kao čovjeka kojem je mogao povjeriti sve, bez bojazni da će njegovo povjerenje biti iznevjereno.
Opisao ga je riječima koje su na jednostavan način pokazale koliko ga je cijenio.
– Takav karakter, takav čovjek, takav insan – kazao je Hasan efendija.
Njegov govor pokazao je da se vrijednost jednog prijateljstva ne mjeri samo godinama njegovog trajanja, nego i načinom na koji se ljudi odnose jedni prema drugima.
Posebno je značajno što je riječ o dvojici vjerskih službenika koji su, uprkos različitim tradicijama, uspjeli izgraditi odnos zasnovan na iskrenom poštovanju.
Takva prijateljstva imaju dodatnu simboličnu vrijednost u društvima u kojima vjerske i nacionalne razlike često postaju predmet političkih i društvenih rasprava.
Vjera i ljudskost
Hasan efendija tokom oproštaja nije govorio o razlikama između islama i pravoslavlja, nego o vrijednostima koje je prepoznavao u svom prijatelju.
Njegove riječi bile su usmjerene na dobrotu, poštenje, povjerenje i dostojanstvo, osobine koje je, prema vlastitom svjedočenju, protojerej Bogavac pokazivao tokom cijelog njihovog poznanstva.
Upravo je takav pristup ostavio snažan utisak na prisutne.
Umjesto da govori o vjerskim granicama, imam je podsjetio da se ljudi mogu međusobno poštovati i voljeti bez obzira na različite običaje i uvjerenja.
Njegov oproštaj pokazao je koliko lična iskustva i dugogodišnja prijateljstva mogu biti snažna poruka o zajedničkom životu.
Vjera je za obojicu bila važan dio njihovog identiteta, ali ih nije spriječila da izgrade blizak i trajan odnos.
Nada u ponovni susret
Jedan od najemotivnijih trenutaka govora uslijedio je kada je Hasan efendija govorio o smrti i vlastitoj vjeri da će se jednog dana ponovo susresti sa svojim prijateljem.
Podsjećajući na kur’anske riječi o prolaznosti života i povratku Bogu, imam je izrazio ličnu nadu da njihov rastanak nije konačan.
– Svi smo mi Božiji i Bogu se vraćamo. On se vrati, a brzo ću i ja za njim, pa ćemo se i tamo sastati – poručio je Hasan efendija.
Ovaj dio obraćanja posebno je naglasio dubinu prijateljstva koje je trajalo više od pola stoljeća.
Za imama, smrt dugogodišnjeg prijatelja predstavljala je bolan rastanak, ali i trenutak u kojem je kroz vlastitu vjeru pronašao riječi utjehe.
Njegova poruka nije bila usmjerena samo prema porodici preminulog sveštenika, nego i prema svima koji su prisustvovali posljednjem ispraćaju.
Poruka porodici
Hasan efendija obratio se i članovima porodice protojereja Bogavca, poručivši im da imaju razloga biti ponosni na život i djela svog najbližeg.
Naglasio je da je njihov otac i član porodice svojim ponašanjem ostavio primjer kako se treba odnositi prema drugim ljudima.
U njegovom obraćanju posebno mjesto zauzelo je poštovanje prema načinu na koji je Bogavac živio, a ne samo prema službi koju je obavljao.
Imam je time podsjetio da se čovjekovo naslijeđe ne ogleda isključivo u profesionalnim dostignućima, nego i u odnosima koje je izgradio tokom života.
Porodici je ostavio uspomenu na prijateljstvo koje je trajalo decenijama i koje je, prema njegovim riječima, bilo obilježeno iskrenošću i razumijevanjem.
Život Miraša Bogavca
Protojerej Miraš Bogavac preminuo je u 75. godini života, nakon više od pet decenija svešteničke službe.
Tokom dugogodišnjeg djelovanja u Bijelom Polju ostavio je trag među vjernicima, ali i među građanima drugih vjeroispovijesti koji su ga poznavali.
Njegovo prijateljstvo s imamom Hasanom efendijom Bošnjakom pokazuje da je njegov odnos prema ljudima nadilazio okvire vlastite vjerske zajednice.
Upravo je ta dimenzija njegovog života došla do izražaja tokom posljednjeg ispraćaja.
Govor imama nije bio samo prisjećanje na preminulog sveštenika, nego i svjedočanstvo o čovjeku koji je, prema riječima dugogodišnjeg prijatelja, znao čuvati povjerenje i poštovati druge.
Snimak obišao region
Nakon sahrane, snimak Hasanovog govora počeo se širiti društvenim mrežama, privlačeći pažnju javnosti i izvan Bijelog Polja.
Posebno su se izdvojile njegove riječi kojima je poručio da Miraša Bogavca nije posmatrao kao pripadnika jednog naroda ili vjere, nego kao dobrog čovjeka.
Takva poruka dobila je dodatnu težinu upravo zbog činjenice da je izgovorena na sahrani pravoslavnog sveštenika, iz usta njegovog prijatelja imama.
Njihovo višedecenijsko prijateljstvo predstavlja primjer međusobnog uvažavanja koje se ne zasniva na pripadnosti istoj zajednici, nego na ličnom karakteru i povjerenju.
Oproštaj u Bijelom Polju tako je postao mnogo više od lokalnog događaja.
Poruka koja ostaje
Priča o Hasanu efendiji Bošnjaku i protojereju Mirašu Bogavcu podsjeća na vrijednost međuljudskih odnosa koji opstaju uprkos razlikama.
Njih dvojica nisu dijelili istu vjersku tradiciju, ali su tokom više od 50 godina dijelili prijateljstvo, razgovore i međusobno poštovanje.
Imamove riječi o tome da među njima nikada nije bilo gorke riječi posebno govore o načinu na koji su čuvali taj odnos.
U trenutku posljednjeg oproštaja Hasan efendija nije isticao položaj, titulu ili pripadnost svog prijatelja, nego njegovu dobrotu.
Upravo zbog toga njegov govor ostavio je snažan utisak i na ljude koji nisu poznavali nijednog od njih.
Sahrana protojereja Miraša Bogavca ostat će upamćena i po oproštaju koji je pokazao da različita vjerska uvjerenja ne moraju biti prepreka iskrenom prijateljstvu.
A riječi Hasana efendije Bošnjaka, izgovorene nakon više od pola stoljeća zajedničkih uspomena, ostaju jednostavna i snažna poruka: čovjeka prije svega određuje njegova ljudskost.
Pogledajte PRILOG!

