Hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu Stephen Bartulica izazvao je pažnju javnosti izjavama u kojima je pohvalio način na koji Milorad Dodik i rukovodstvo Republike Srpske ostvaruju političke kontakte u Washingtonu, uprkos antizapadnoj retorici koju koriste u domaćoj javnosti. Gostujući na RTV Herceg-Bosne, Bartulica je upozorio da u Bruxellesu postoji ozbiljna zabrinutost zbog političkog djelovanja vlasti u Banjoj Luci, ali je istovremeno ocijenio da njihova međunarodna strategija pokazuje visok stepen pragmatizma.
Zabrinutost u Bruxellesu
Govoreći o aktuelnim geopolitičkim odnosima, Bartulica je istakao da evropski politički krugovi s posebnom pažnjom prate situaciju u Bosni i Hercegovini, naročito djelovanje rukovodstva Republike Srpske i njegove odnose s Rusijom.
Prema njegovim riječima, Dodikova politička retorika često je usmjerena protiv zapadnih institucija, dok vlasti u Banjoj Luci istovremeno pokušavaju ostvariti što snažniji utjecaj u američkim političkim krugovima. Upravo tu razliku između javnih nastupa i diplomatskih aktivnosti Bartulica smatra jednim od najzanimljivijih elemenata Dodikove međunarodne politike.
Hrvatski europarlamentarac naglasio je da se iza političkih poruka koje dolaze iz Republike Srpske odvijaju intenzivne lobističke aktivnosti, posebno prema administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Dodikovi kontakti
Bartulica je posebno izdvojio angažovanje američkih lobista koji imaju veze s utjecajnim osobama u Washingtonu. Smatra da je rukovodstvo Republike Srpske prepoznalo značaj takvih kontakata i iskoristilo ih za predstavljanje vlastitih političkih interesa.
– Uz antizapadnu retoriku, Dodik istovremeno vješto lobira u Washingtonu. Republika Srpska je uspjela angažirati lobiste koji su bili usko povezani sa Susie Wiles, koja je vodila ured američkog predsjednika – kazao je Bartulica.
Njegova ocjena ukazuje na politički paradoks u kojem Dodik, uprkos dugogodišnjoj kritici zapadnih politika i bliskim odnosima s Moskvom, nastoji izgraditi utjecaj među predstavnicima američke administracije.
Bartulica takav pristup opisuje kao primjer političkog pragmatizma, odnosno spremnosti da se diplomatski kontakti prilagođavaju konkretnim interesima, bez obzira na ranije javne poruke.
Ipak, angažovanje lobista i uspostavljanje političkih kontakata ne znači automatski da američka administracija prihvata sve političke zahtjeve rukovodstva Republike Srpske.
Pouka za hrvatsku politiku
Posebnu pažnju privukao je dio Bartuličinog obraćanja u kojem je poručio da bi hrvatski politički predstavnici trebali pažljivije analizirati način na koji srpska diplomatija djeluje na međunarodnoj sceni.
Prema njegovoj ocjeni, srpski politički predstavnici često uspješnije prepoznaju prilike koje nastaju zbog promjena međunarodnih odnosa i različitih interesa unutar zapadnih političkih centara.
– Moramo biti svjesni da je u mnogim geopolitičkim igrama srpska diplomacija općenito često ispred krivulje i iskorištava razne pukotine i prilike bolje nego mi. Oni koji odlučuju u Washingtonu imaju puno više informacija od srpskih lobista nego od naših – poručio je hrvatski europarlamentarac.
Bartulica smatra da hrvatska politika treba posvetiti više pažnje direktnim kontaktima s američkim donosiocima odluka, posebno u okolnostima kada različite političke strukture iz regije pokušavaju osigurati podršku za vlastite interese.
Njegove izjave predstavljaju neuobičajeno otvoreno priznanje političke efikasnosti rukovodstva Republike Srpske, naročito imajući u vidu zabrinutost koju je istovremeno izrazio zbog Dodikovog odnosa prema Rusiji.
Dvostruka politička strategija
Iz Bartuličinih ocjena proizlazi da rukovodstvo Republike Srpske koristi različite političke poruke zavisno od publike kojoj se obraća. Dok se u domaćim nastupima naglašavaju kritike zapadnih institucija, u Washingtonu se nastoje uspostaviti odnosi s utjecajnim pojedincima bliskim američkoj administraciji.
Takva strategija, prema njegovom tumačenju, omogućava Dodiku da istovremeno zadrži prepoznatljivu političku retoriku i traži međunarodne partnere koji bi mogli razumjeti ili podržati određene stavove vlasti u Banjoj Luci.
Bartulica posebno naglašava značaj lobiranja, jer smatra da direktan pristup ljudima koji učestvuju u oblikovanju američke politike može biti važan za predstavljanje političkih interesa.
Međutim, njegov pozitivan osvrt na diplomatsku taktiku ne predstavlja potvrdu da su svi ciljevi Dodikovog lobiranja ostvareni. Riječ je prvenstveno o političkoj procjeni načina na koji Republika Srpska pokušava povećati svoj utjecaj.
Trumpova administracija
O međunarodnom položaju Milorada Dodika govorio je i drugi gost emisije, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Dražen Barbarić.
On je ocijenio da je Dodik uspio privući pažnju Washingtona i administracije Donalda Trumpa, što je, prema njegovom mišljenju, utjecalo na promjenu načina na koji ga pojedini međunarodni politički krugovi posmatraju.
Barbarić smatra da je Dodik ranije imao izrazito negativan imidž u zapadnoj političkoj javnosti, ali da su promjene međunarodnih odnosa otvorile prostor za drugačije kontakte.
Prema njegovoj ocjeni, Dodik je od Washingtona dobio određenu pažnju i politički „blagoslov“, čime je njegova ranija reputacija glavnog negativca na političkoj sceni djelimično oslabila.
Barbarić je takav razvoj događaja opisao kao primjer vještog korištenja promijenjenih geopolitičkih okolnosti.
Ipak, tvrdnja o političkom blagoslovu predstavlja njegovo tumačenje odnosa s američkom administracijom, a ne potvrdu zvanične i bezuslovne podrške Washingtona Dodikovoj politici.
Različite poruke
Izjave Bartulice i Barbarića pokazuju da dio hrvatskih političkih i akademskih predstavnika smatra kako je Dodik uspio prilagoditi svoju međunarodnu strategiju novim okolnostima.
Posebno se izdvaja njihova ocjena da vlasti Republike Srpske uspijevaju održavati kontakte s različitim međunarodnim centrima moći, uprkos političkim razlikama između tih aktera.
Istovremeno, Bartulica upozorava da zabrinutost u Bruxellesu zbog Dodikovih odnosa s Rusijom nije nestala. Upravo zbog toga njegov osvrt na uspješnost lobiranja u Washingtonu dobija dodatnu političku težinu.
Dok evropski politički krugovi, prema Bartuličinim riječima, izražavaju zabrinutost zbog pravca kojim se kreće Republika Srpska, Dodikovo rukovodstvo pokušava osigurati utjecaj među predstavnicima američke administracije.
Takva situacija otvara pitanje koliko se stavovi evropskih i američkih političkih struktura razlikuju kada je riječ o budućnosti Bosne i Hercegovine i djelovanju vlasti u Banjoj Luci.
Političke posljedice
Bartuličine izjave posebno su zanimljive jer dolaze od hrvatskog zastupnika u Evropskom parlamentu, koji je otvoreno poručio da hrvatska diplomatija može učiti iz načina na koji srpski politički predstavnici koriste međunarodne kontakte.
Njegov nastup ne predstavlja samo pohvalu pojedinim Dodikovim potezima, nego i kritički osvrt na efikasnost hrvatskog političkog predstavljanja u Washingtonu.
S druge strane, Barbarićeva ocjena dodatno naglašava uvjerenje da su promjene u američkoj administraciji otvorile prostor za drugačiji međunarodni tretman rukovodstva Republike Srpske.
Ipak, stvarni dometi takvih kontakata mogu se procjenjivati prvenstveno na osnovu konkretnih odluka američkih institucija, a ne samo izjava političkih komentatora.
Za Bosnu i Hercegovinu posebno je važno pitanje hoće li intenzivnije lobiranje vlasti Republike Srpske utjecati na međunarodne stavove o unutrašnjim političkim odnosima i funkcionisanju državnih institucija.
Dok Bartulica govori o zabrinutosti u Bruxellesu, istovremeno priznaje da Dodik i njegovi saradnici aktivno koriste prilike koje se otvaraju u Washingtonu.
Upravo ta razlika između evropske zabrinutosti i političkih kontakata s američkom administracijom predstavlja središnju poruku njegovog nastupa na RTV Herceg-Bosne.

