Nova politička i pravna konfrontacija otvorena je nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine ocijenio neustavnim odluke Željke Cvijanović i Narodne skupštine Republike Srpske povezane s imenovanjem članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Predsjedavajuća Predsjedništva BiH odgovorila je oštrim optužbama na račun Ustavnog suda, poručujući da je ugrožen ustavni poredak i upozoravajući da Komisija neće biti formirana ukoliko se nastavi dosadašnji način postupanja.
Sporna odluka Suda
U središtu novog institucionalnog sukoba nalazi se odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom su osporeni postupci srpskog člana Predsjedništva BiH i Narodne skupštine Republike Srpske. Riječ je o odlukama povezanim s proglašavanjem imenovanja članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika štetnim po vitalni interes Republike Srpske.
Prema dostupnim informacijama, imenovanja su izvršena bez postizanja konsenzusa među članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Upravo je ta okolnost otvorila pitanje primjene ustavnih mehanizama odlučivanja i zaštite vitalnog entitetskog interesa.
Ustavni sud ocijenio je neustavnim odluke kojima su Cvijanović i Narodna skupština RS nastojale osporiti postupak imenovanja. Takav ishod izazvao je oštru reakciju predsjedavajuće Predsjedništva, koja smatra da Sud svojim postupanjem izlazi iz okvira ustavne uloge.
Sukob se tako ne odnosi samo na konkretna imenovanja, nego i na različita tumačenja nadležnosti državnih institucija. U njegovom središtu nalazi se pitanje odnosa između odlučivanja u Predsjedništvu BiH, zaštite vitalnog interesa i ustavnosudske kontrole.
Cvijanović uzvraća optužbama
Željka Cvijanović ocijenila je da je Ustavni sud BiH svojim djelovanjem izvršio udar na ustavni poredak. Takvu tvrdnju zasniva na uvjerenju da Sud ne poštuje mehanizme koji su predviđeni za zaštitu interesa Republike Srpske.
Prema njenom stavu, institucija čiji je osnovni zadatak zaštita Ustava ne bi smjela donositi odluke koje, kako smatra, dovode u pitanje ustavna prava članova Predsjedništva. Posebno je naglasila značaj mogućnosti obraćanja Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Cvijanović smatra da je taj mehanizam sastavni dio ustavnog sistema Bosne i Hercegovine i da njegovo korištenje ne može biti tretirano kao nedopušten postupak. Zbog toga osporava način na koji je Ustavni sud pristupio ovom predmetu.
Ipak, njena ocjena da je riječ o udaru na ustavni poredak predstavlja političko i pravno tumačenje koje nije istovjetno zaključku Ustavnog suda. Sud je, prema dostupnom izvještaju, upravo postupke Cvijanović i Narodne skupštine RS ocijenio neustavnim.
Zaštita vitalnog interesa
Jedan od najvažnijih dijelova ovog spora odnosi se na mehanizam zaštite vitalnog interesa koji može pokrenuti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ustav predviđa mogućnost da član Predsjedništva određenu odluku proglasi destruktivnom po vitalni interes entiteta iz kojeg je izabran.
U slučaju srpskog člana Predsjedništva, takvo pitanje može biti upućeno Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ukoliko nadležni organ potvrdi osporavanje potrebnom dvotrećinskom većinom, nastupaju ustavom predviđene posljedice za predmetnu odluku.
Cvijanović je upravo na taj mehanizam podsjetila u svojoj reakciji, predstavljajući ga kao važnu garanciju zaštite ustavnih prava Republike Srpske.
– Jedan od tih ustavnih mehanizama zaštite jeste mogućnost srpskog člana Predsjedništva da se obrati Narodnoj skupštini Republike Srpske i da kroz dvotrećinsku podršku anulira neku prethodnu odluku – rekla je Cvijanović.
Njena izjava pokazuje da suštinu spora vidi u pitanju mogućnosti korištenja ovog ustavnog instrumenta. Međutim, samo postojanje mehanizma zaštite vitalnog interesa ne znači da je svaka njegova primjena automatski izvan dometa ustavnosudske kontrole.
Za precizno razumijevanje odluke potrebno je razlikovati pravo na pokretanje postupka od pitanja jesu li u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi ustavni uslovi. Dostavljeni izvještaj ne sadrži potpuno obrazloženje Suda, pa nije moguće detaljno utvrditi sve razloge njegove odluke.
Prijetnja potpunom blokadom
Cvijanović je nakon odluke Ustavnog suda iznijela i upozorenje koje bi moglo imati direktne posljedice po rad Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Poručila je da neće biti njenog formiranja ukoliko se nastavi praksa koju smatra neprihvatljivom.
– Te komisije neće biti ako se nastavi ovako – izjavila je Cvijanović.
Ova poruka predstavlja najkonkretniju najavu mogućeg institucionalnog zastoja u cijelom slučaju. Ukoliko se neslaganja nastave, proces imenovanja članova Komisije mogao bi ostati predmet političkih i pravnih sporova.
Ipak, iz same izjave ne proizlazi da je donesena nova formalna odluka o potpunoj obustavi rada Komisije. Riječ je o najavi predsjedavajuće Predsjedništva, čije će eventualne posljedice zavisiti od narednih institucionalnih koraka.
Takva situacija dodatno naglašava značaj postizanja pravno održivog rješenja. Bez razjašnjenja spornih pitanja, neslaganja oko imenovanja mogu se nastaviti i otežavati funkcionisanje tijela nadležnog za zaštitu nacionalnih spomenika.
Važnost Komisije
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine ima posebno mjesto u institucionalnom sistemu uspostavljenom Dejtonskim mirovnim sporazumom. Njeno djelovanje povezano je s Aneksom osam, koji uređuje pitanja očuvanja kulturnog i historijskog naslijeđa.
Upravo zbog takve uloge, imenovanje članova Komisije nije isključivo kadrovsko pitanje. Ono ima značaj za kontinuitet institucionalne zaštite nacionalnih spomenika i provođenje obaveza koje proizlaze iz mirovnog sporazuma.
Komisija se bavi pitanjima koja nadilaze dnevne političke odnose i uključuju zaštitu kulturnih dobara važnih za različite zajednice u Bosni i Hercegovini. Zato spor oko njenog sastava može imati šire posljedice od neslaganja među članovima Predsjedništva.
Aktuelni slučaj pokazuje koliko se pitanje imenovanja u državnim institucijama može povezati s različitim tumačenjima ustavnih nadležnosti. Umjesto rasprave o konkretnim zadacima Komisije, pažnja je usmjerena na pravni postupak njenog popunjavanja.
Raniji stavovi Suda
Posebnu dimenziju ovom slučaju daju navodi o ranijem postupanju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetima povezanim s Aneksom osam Dejtonskog sporazuma. Prema dostupnim informacijama, Sud je ranije razmatrao apelacije koje su se odnosile na rad i funkcionisanje Komisije.
U pojedinim takvim postupcima izjašnjavao se da nije nadležan za odlučivanje o pitanjima iz navedenog aneksa. Upravo se ta okolnost sada izdvaja kao jedan od razloga za dodatnu raspravu o dosljednosti ustavnosudske prakse.
Međutim, ranije oglašavanje nenadležnim ne mora automatski značiti da Sud nije mogao odlučivati u novom predmetu. Nadležnost može zavisiti od pravne prirode zahtjeva, njegovog podnosioca i konkretnog ustavnog pitanja koje je postavljeno.
Za pouzdanu usporedbu bilo bi potrebno analizirati ranije odluke i potpuno obrazloženje najnovije odluke. Dostavljene informacije ne omogućavaju zaključak da je Ustavni sud nužno promijenio pravni stav ili postupio protivno vlastitoj praksi.
Institucionalni sukob
Spor između Cvijanović i Ustavnog suda otvara pitanje granica nadležnosti različitih institucija Bosne i Hercegovine. Predsjedništvo ima ustavom određene odgovornosti, dok je Ustavni sud nadležan za odlučivanje o ustavnim pitanjima u okviru svojih ovlaštenja.
Narodna skupština Republike Srpske također ima posebnu ulogu u postupku zaštite vitalnog interesa kada ga pokrene srpski član Predsjedništva. Međutim, odnos tih nadležnosti može postati predmet pravnog spora kada se postavi pitanje pravilnosti konkretne procedure.
Cvijanović insistira na tome da je korištenje ovog mehanizma ustavno zagarantovano pravo. Ustavni sud je, s druge strane, u konkretnom predmetu ocijenio neustavnim odluke povezane s njegovom primjenom.
Takva razlika u tumačenjima pokazuje zbog čega je za razumijevanje slučaja važno potpuno obrazloženje sudske odluke. Političke izjave mogu ukazati na neslaganja, ali same ne predstavljaju konačno tumačenje ustavnih odredbi.
Šta slijedi?
Nakon odluke Ustavnog suda i reakcije Željke Cvijanović, ostaje otvoreno pitanje daljnjeg postupanja institucija uključenih u imenovanje Komisije. Posebno će biti važno hoće li se pronaći način da se proces nastavi bez novih institucionalnih blokada.
Predsjedavajuća Predsjedništva već je jasno poručila da ne prihvata način na koji je Sud postupio. Njena najava da Komisija neće biti formirana ukoliko se takva praksa nastavi predstavlja ozbiljno političko upozorenje.
Istovremeno, odluka Ustavnog suda ne može se posmatrati samo kroz reakciju jednog od učesnika spora. Za njeno provođenje i razumijevanje presudni su pravni zaključci sadržani u samoj odluci, kao i obaveze nadležnih institucija.
U dostavljenim informacijama nije navedeno da je nakon reakcije Cvijanović postignut novi dogovor o imenovanju članova Komisije. Nema ni potvrde o konkretnim narednim koracima kojima bi spor mogao biti prevaziđen.
Zbog toga je izvjesno samo da je otvorena nova ozbiljna konfrontacija između predsjedavajuće Predsjedništva BiH i Ustavnog suda. Hoće li se ona završiti provođenjem odluke, novim političkim pregovorima ili produženim zastojem, zavisit će od postupanja institucija u narednoj fazi.
Slučaj Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika tako je prerastao pitanje pojedinačnih imenovanja i postao još jedan spor o tumačenju ustavnih mehanizama. Dok Cvijanović upozorava na moguću blokadu, odluka Ustavnog suda ostaje centralna pravna činjenica oko koje se razvija nova politička rasprava.

