Zastupnik Socijaldemokratske partije Njemačke i stručnjak za vanjsku politiku u Bundestagu, Adis Ahmetović, javno je zatražio hitne i konkretne poteze Njemačke povodom postupanja iranskih vlasti prema demonstrantima. Njegov istup dolazi u trenutku pojačanih represivnih mjera u Iranu, ali i sve snažnijih zahtjeva da Evropa prestane sa isključivo deklarativnom podrškom ljudskim pravima.
Hitna obustava deportacija
Gostujući u jutarnjem programu televizije RTL/ntv, Ahmetović je naglasio da Njemačka mora odmah reagirati i prekinuti praksu deportacija državljana Irana. Prema njegovim riječima, slanje ljudi nazad u zemlju u kojoj su izloženi represiji i nasilju predstavlja ozbiljan moralni i politički problem.
– Kao prvo, i to hitno, do daljnjeg treba stopirati deportaciju ljudi u Iran čak i kada nemaju pravo boravka – rekao je Ahmetović.
On je upozorio da formalni pravni status ne smije biti izgovor za ignorisanje stvarne opasnosti po živote ljudi, posebno onih koji su bili uključeni u proteste ili su na bilo koji način prepoznati kao protivnici režima.
Zaštita ugroženih aktivista
Ahmetović je istakao da obustava deportacija mora biti praćena dodatnim mjerama zaštite, naročito za aktiviste koji su zbog svog djelovanja izloženi ozbiljnim prijetnjama. Prema njegovim riječima, Njemačka već ima kanale i mehanizme koje može iskoristiti kako bi pomogla tim ljudima.
– Drugo, što takođe očekujem, ima mnogo aktivista, na primjer iz oblasti sindikata, koji su uspostavili kontakte sa Njemačkim savezom sindikata oko pitanja humanitarnih viza – naglasio je Ahmetović.
Ovim je ukazao na potrebu da se humanitarne vize koriste kao konkretan alat solidarnosti, a ne samo kao teorijska mogućnost koja rijetko zaživi u praksi.
Više od političkih poruka
U svom obraćanju Ahmetović je jasno poručio da solidarnost ne smije ostati na nivou saopćenja, osuda i diplomatskih fraza. Kako je naveo, Njemačka i Evropska unija raspolažu čitavim nizom instrumenata koje mogu aktivirati ako zaista žele poslati jasnu poruku iranskim vlastima.
Naglasio je da postoji veliki broj političkih, ekonomskih i pravnih mehanizama koji do sada nisu iskorišteni u punom kapacitetu, te da je krajnje vrijeme da se pređe sa riječi na djela.
Teroristička lista kao poruka
Poseban dio Ahmetovićevog istupa odnosio se na zahtjev da se Iranska revolucionarna garda u Evropskoj uniji zvanično stavi na listu terorističkih organizacija. On smatra da je svako dalje oklijevanje besmisleno i da su činjenice odavno jasne.
– Suvišno je o tome još raspravljati. To mora da se dogodi. Ta revolucionarna garda je garda ugnjetavanja – rekao je Ahmetović.
Prema njegovom mišljenju, upravo ovakav potez bio bi snažan signal da Evropa ozbiljno shvata kršenja ljudskih prava i da je spremna povući odlučne linije.
Sankcije i jasna granica
Ahmetović se otvoreno založio i za uvođenje sankcija, ističući da osobe koje su direktno ili indirektno uključene u represiju ne bi smjele imati privilegiju slobodnog kretanja i djelovanja unutar evropskog prostora.
– Takvi ljudi … nemaju šta da traže u Europi – dodao je.
Ova poruka, kako ocjenjuju politički analitičari, predstavlja jedan od najoštrijih stavova izrečenih unutar njemačkog parlamenta kada je riječ o odnosu prema iranskim vlastima i strukturama moći.
Politički kontekst u Njemačkoj
Ahmetovićev istup dolazi u osjetljivom političkom trenutku, s obzirom na to da je Socijaldemokratska partija Njemačke manjinski partner demohrišćanskog bloka u vladi kancelara Fridriha Merza. Upravo zbog toga njegove riječi imaju dodatnu težinu, jer ukazuju na pritisak unutar vladajuće strukture da se njemačka vanjska politika prema Iranu zaoštri.
Njegovi zahtjevi otvaraju i širu raspravu o tome koliko je Evropska unija spremna da vlastite vrijednosti pretoči u konkretne poteze. U situaciji kada se represija nad demonstrantima nastavlja, a međunarodne reakcije često ostaju ograničene na osude, Ahmetovićev istup nameće pitanje odgovornosti i dosljednosti evropske politike.
Poruka koja je poslana iz Berlina jasna je i nedvosmislena: solidarnost bez akcije više nije dovoljna, a tolerancija prema strukturama represije nema mjesta u Evropi.