Pojavljivanje Aleksandra Vučića u Federaciji Bosne i Hercegovine ne bi trebalo posmatrati kao običnu političku posjetu, smatra politolog Davor Gjenero. On upozorava da posljednji potezi predsjednika Srbije predstavljaju ozbiljne političke signale koji se, prema njegovoj procjeni, nedovoljno ozbiljno shvataju i u Bosni i Hercegovini i u Evropi.
“Srpski svijet”
Govoreći o političkim prilikama u Srbiji i utjecaju politike Beograda izvan njenih granica, Gjenero je iznio stav da se javnost u Srbiji više ne može posmatrati isključivo unutar granica te države.
Prema njegovoj ocjeni, koncept “srpskog svijeta” nije samo politička parola niti imaginarna konstrukcija, već prostor u kojem se političke poruke iz Beograda prenose i djeluju i izvan Srbije.
– Nažalost, ne postoji unutrašnja javnost u Srbiji. Postoji unutrašnja javnost ‘srpskog svijeta’, koji uopće nije tako imaginaran kao što neki misle – kazao je Gjenero.
Upravo kroz tu perspektivu posmatra i posljednje aktivnosti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Bosni i Hercegovini.
Gjenero smatra da je došlo do promjene u načinu na koji Vučić politički nastupa prema BiH, a posebno ukazuje na njegovo prisustvo na području Federacije Bosne i Hercegovine.
Promjena Vučićeve politike
Prema Gjenerovom tumačenju, Vučić se u svojim ranijim aktivnostima u Bosni i Hercegovini uglavnom zadržavao na području Republike Srpske.
Sada, tvrdi, postoji vidljiv iskorak iz tog dosadašnjeg obrasca.
– Vučić je ove godine napravio iskorak u svojoj politici prema BiH. Do sada se kretao samo na području manjeg entiteta. Sad ste ga vidjeli i u Federaciji – rekao je Gjenero.
Za njega to nije beznačajna promjena političke taktike.
Vučićevo djelovanje u Federaciji uporedio je s ranijim političkim aktivnostima njegovih sljedbenika na Kosovu, smatrajući da bi zbog toga na poteze predsjednika Srbije trebalo obratiti mnogo više pažnje.
Gjenero ne tvrdi da su dvije situacije identične, ali povlači paralelu u političkom pristupu i upozorava na moguće posljedice ukoliko se takvi potezi budu zanemarivali.
– To su vrlo opasni politički signali i čini mi se da se ti politički signali podcjenjuju i u Evropi, ali i u Federaciji BiH – upozorio je Gjenero.
Njegove tvrdnje predstavljaju političku analizu i procjenu mogućeg razvoja događaja, a ne utvrđenu činjenicu da Vučićeve aktivnosti u Federaciji imaju konkretan destabilizirajući cilj.
Ipak, Gjenero smatra da promjenu treba posmatrati u širem regionalnom kontekstu i u vezi s konceptom “srpskog svijeta” koji je spomenuo.
Propuštena evropska šansa
Pored odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini, Gjenero se osvrnuo i na odgovornost domaćih političkih struktura.
Prema njegovoj ocjeni, jedan od najvećih neuspjeha mandata vlasti na izmaku jeste činjenica da nije dovoljno iskorištena prilika za ubrzavanje evropskog puta Bosne i Hercegovine.
Smatra da je upravo približavanje Evropskoj uniji trebalo biti centralna politička tema i zajednički interes stranaka na vlasti.
– Ključni posao u ovom mandatu, budući da je bila prilika, trebala je biti evropeizacija Bosne i Hercegovine – kazao je Gjenero.
Kao argument navodi pojačan interes evropskih institucija za Zapadni Balkan, ali i finansijska sredstva dostupna kroz Plan rasta za zemlje regije.
Prema njegovom mišljenju, političke stranke u BiH trebale su postojeću situaciju iskoristiti za postizanje kompromisa oko zajedničkih prioriteta.
– To je trebalo iskoristiti kompromisom, dogovorom i ostvarivanjem zajedničkih prioriteta. Nažalost, to se nije dogodilo – kazao je Gjenero.
Umjesto ubrzavanja reformskih procesa, Bosna i Hercegovina ponovo je veliki dio političke energije potrošila na unutrašnje sukobe i pitanja oko kojih godinama nema saglasnosti.
Stare teme pred izbore
Gjenero smatra da bi politička odgovornost za propuštene prilike morala biti jedna od važnijih tema uoči izbora.
Međutim, prema njegovoj procjeni, politička scena ponovo se vraća poznatim sukobima i pitanjima koja dominiraju već godinama.
– Na izborima se priča o istim starim temama, a ne priča se o propuštenim šansama – rekao je Gjenero.
Za njega je posebno važno pitanje zbog čega Bosna i Hercegovina nije napravila veći napredak u trenutku kada je postojala snažnija politička volja unutar Evropske unije za približavanje zemalja Zapadnog Balkana.
Takvu situaciju vidi kao priliku koju je trebalo koristiti kroz dogovor političkih aktera, bez obzira na njihove razlike u drugim pitanjima.
Hrvatska i BiH
Govoreći o odnosu Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, Gjenero je napravio razliku između politike Vlade hrvatskog premijera Andreja Plenkovića prema evropskom putu BiH i pojedinih prijedloga koji dolaze iz hrvatskog političkog prostora.
Smatra da se interes Plenkovićeve vlade za napredovanje Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji ne može ozbiljno dovoditi u pitanje.
Međutim, ideju formiranja posebne izborne jedinice ne smatra kvalitetnim rješenjem.
– Prijedlog o posebnoj izbornoj jedinici je nepromišljen, nije dobar, nije dobro osmišljen – rekao je Gjenero.
Pitanje izmjena izbornog sistema već dugo predstavlja jednu od glavnih tačaka političkog spora u Bosni i Hercegovini.
Dok dio hrvatskih političkih predstavnika insistira na promjenama koje bi, prema njihovom obrazloženju, omogućile legitimno političko predstavljanje Hrvata, Gjenero smatra da postoji problem kojem se mora posvetiti još ozbiljnija pažnja.
Prava Ostalih
Riječ je o građanima Bosne i Hercegovine koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda.
Gjenero smatra da se rasprava o izbornim reformama ne može ograničiti samo na odnose između Bošnjaka, Hrvata i Srba.
– Najveći problem je što oni koji nisu niti Srbi, niti Hrvati, niti Bošnjaci ni ovog puta neće biti u situaciji da biraju svog predstavnika – kazao je Gjenero.
Upravo zbog toga smatra da će Bosna i Hercegovina u jednom trenutku morati otvoriti pitanje drugačijeg sastava Predsjedništva BiH.
Prema njegovoj ideji, pored predstavnika tri konstitutivna naroda trebalo bi pronaći način da političko predstavljanje dobiju i građani koji pripadaju kategoriji Ostalih.
– Bosna i Hercegovina bi morala osigurati drugačiju konfiguraciju Predsjedništva, osigurati da u njemu, osim predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka, bude zastupljen i predstavnik Ostalih – rekao je Gjenero.
Takva promjena zahtijevala bi ozbiljne ustavne i političke razgovore, jer bi podrazumijevala drugačije uređenje jedne od najvažnijih državnih institucija.
Belgijski model
Kao jednu od mogućih osnova za razgovor o budućem uređenju Bosne i Hercegovine Gjenero je spomenuo belgijski model.
Belgija se zbog složenog institucionalnog uređenja i odnosa između različitih jezičkih zajednica često pojavljuje u političkim raspravama o mogućim promjenama u Bosni i Hercegovini.
Gjenero smatra da takav koncept ne treba automatski preslikavati, ali ga vidi kao moguće polazište za razgovore o sistemu koji bi pokušao uskladiti različite interese.
– Ideja da se konsocijacijski sistem u BiH uspostavi po uzoru na belgijski model načelno mi se čini kao dobro ishodište za međusoban razgovor – zaključio je Gjenero.
Ozbiljno upozorenje
Ipak, među svim temama koje je otvorio, posebno se izdvaja njegovo upozorenje o promjeni političkog djelovanja Aleksandra Vučića prema Bosni i Hercegovini.
Gjenero smatra da se potezi predsjednika Srbije ne bi trebali analizirati izolovano, već zajedno sa širim političkim konceptima koji postoje u Srbiji i regiji.
Njegova poruka da “srpski svijet” nije imaginaran predstavlja upozorenje da politički utjecaj Beograda, prema njegovoj procjeni, ne završava na državnim granicama Srbije.
Istovremeno, odgovornost za budućnost Bosne i Hercegovine Gjenero ne prebacuje samo na susjedne države.
Njegova kritika usmjerena je i prema domaćim političkim elitama koje, kako smatra, nisu iskoristile povoljan trenutak za ubrzavanje evropskih integracija.
Zbog toga se njegova analiza svodi na dva paralelna upozorenja, sa jedne strane traži ozbiljnije praćenje regionalnih političkih poteza Aleksandra Vučića, dok sa druge upozorava da Bosna i Hercegovina ne smije nastaviti propuštati prilike koje joj se pružaju na evropskom putu.