Govor Aleksandra Vučića pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija privukao je pažnju i zbog tema o kojima je govorio, ali i zbog onih koje je potpuno zaobišao. Predsjednik Srbije značajan dio obraćanja posvetio je Kosovu, međunarodnom poretku i Hrvatskoj, dok Bosnu i Hercegovinu nije spomenuo.
Vučić se obratio učesnicima Generalne debate u okviru 81. zasjedanja Generalne skupštine UN-a u New Yorku, iznoseći stavove Srbije o brojnim međunarodnim pitanjima.
Iako Bosna i Hercegovina predstavlja jednog od neposrednih susjeda Srbije i zemlju s kojom Beograd ima brojne političke i ekonomske veze, Vučić joj u svom obraćanju nije posvetio pažnju.
Bez spominjanja BiH
Posebno je zanimljivo da predsjednik Srbije nije govorio ni o političkim odnosima u Bosni i Hercegovini, niti o aktuelnim regionalnim pitanjima koja se direktno tiču dvije države.
U njegovom izlaganju nije bilo riječi ni o dešavanjima vezanim za sahranu pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Umjesto toga, Vučić je pažnju usmjerio prema globalnim promjenama, položaju Srbije u međunarodnim odnosima, Kosovu, evropskim integracijama i odnosu velikih sila prema međunarodnom pravu.
Jedan od najoštrijih dijelova njegovog govora odnosio se na Hrvatsku.
Teške riječi o Hrvatskoj
Predsjednik Srbije iznio je ozbiljne optužbe na račun susjedne Hrvatske, govoreći o, kako je naveo, ponovnom uzdizanju nacizma i korištenju simbola i slogana povezanih s tim periodom.
Vučić je svoje tvrdnje povezao s historijskim stradanjem Srba, Jevreja i Roma tokom Drugog svjetskog rata, posebno spominjući koncentracioni logor Jasenovac.
– Nama u Srbiji najteže je kada u našem okruženju gledamo ponovno uzdizanje nacizma na pijedestal društvenih vrijednosti, posebno u Republici Hrvatskoj, koja se ponosi i svojom nacističkom prošlošću i upotrebom nacističkih slogana i simbola danas. Srpski narod, kao narod koji je najviše stradao od nacističke ruke, ne može prihvatiti povampirenje najstrašnijih duhova prošlosti odgovornih za smrt stotina hiljada Srba, Jevreja i Roma u monstruoznim koncentracionim logorima poput Jasenovca. Upravo zato moralne pridike koje slušamo od takvih, za srpski narod i Srbiju potpuno su neprihvatljive – rekao je Vučić.
Riječ je o veoma teškim političkim kvalifikacijama koje je predsjednik Srbije iznio za govornicom Ujedinjenih nacija.
Njegove tvrdnje predstavljaju stav koji je iznio u svom obraćanju, a optužbe prema Hrvatskoj bile su među najoštrijim porukama u dijelu govora posvećenom regionalnim odnosima.
Kosovo ponovo u centru pažnje
Za razliku od Bosne i Hercegovine, Kosovo je zauzelo značajan dio Vučićevog nastupa.
Predsjednik Srbije ponovo je doveo u pitanje dosljednost dijela zapadnih država kada je riječ o primjeni međunarodnog prava i teritorijalnog integriteta.
Vučić smatra da zemlje koje su priznale nezavisnost Kosova nemaju dosljedan pristup kada istovremeno insistiraju na zaštiti teritorijalnog integriteta drugih država.
Upravo na toj argumentaciji zasnovao je dio svog obraćanja u kojem je napravio poređenje s ratom u Ukrajini.
– Također, već četiri i po godine slušam lekcije o tome kako su mnogi na Zapadu preostali svjetionik demokratije u svijetu, zaštitnici ne ukrajinskih već pravila i principa međunarodnog prava. A kada povise ton, misleći da su moralni, a njihovi stavovi jedini ispravni, samo se osmjehnemo i zapitamo: ‘A kako ste se vi odnosili prema Kosovu i teritorijalnom integritetu Srbije koji je garantovan Poveljom UN-a i Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1244?’ Na to ili nema odgovora ili nam, tobože dobronamjerno, kažu i savjetuju da ne gledamo u prošlost, već u budućnost. Kada ih pitamo: ‘Kažete li i Ukrajini da nisu važne teritorije za koje se bore?’, besmisleni razgovor prekidamo i prelazimo na drugu temu – zaključio je Vučić.
Time je još jednom ponovio poznati stav zvaničnog Beograda da Kosovo smatra dijelom teritorije Srbije.
Kritike Zapada
Vučić je pitanje Kosova iskoristio i za kritiku pojedinih zapadnih država, tvrdeći da postoje različiti standardi u tumačenju međunarodnog prava.
Njegova poruka bila je da Srbija ne prihvata argument prema kojem bi pitanje Kosova trebalo ostaviti u prošlosti, dok se u drugim međunarodnim krizama insistira na teritorijalnom integritetu.
Takvo poređenje Vučić je i ranije koristio u međunarodnim nastupima, dok zapadne države koje priznaju Kosovo odbacuju takvo izjednačavanje i slučaj Kosova posmatraju kroz drugačiji historijski i pravni kontekst.
Predsjednik Srbije govorio je i o evropskoj budućnosti svoje zemlje, ali je istovremeno ponovo pokazao da Beograd ima ozbiljna neslaganja s dijelom zapadnih država kada je riječ o Kosovu.
Bosna i Hercegovina izostala
Za javnost u Bosni i Hercegovini posebno je interesantno upravo ono što u Vučićevom govoru nije izrečeno.
Bosna i Hercegovina nije bila tema njegovog nastupa, iako politički odnosi u regionu posljednjih mjeseci privlače veliku pažnju međunarodne zajednice.
Vučić nije komentarisao ni unutrašnju političku situaciju u BiH, odnose Beograda s vlastima Republike Srpske niti brojne izjave Milorada Dodika koje se odnose na budućnost Bosne i Hercegovine.
Nije bilo ni odgovora na kritike koje su prethodno prema Srbiji iznesene za govornicom Ujedinjenih nacija.
Takav izbor tema pokazuje da je Vučić svoj nastup prvenstveno usmjerio na pitanja koja Beograd već duže vrijeme predstavlja kao ključne vanjskopolitičke prioritete.
Hrvatska, sa druge strane, našla se direktno na meti njegovih kritika.
Historija kao dio političke poruke
Spominjanjem Drugog svjetskog rata i Jasenovca Vučić je savremene odnose Srbije i Hrvatske povezao s jednim od najtežih perioda historije ovog prostora.
Pitanje odnosa prema ustaškom naslijeđu i korištenju pozdrava i simbola povezanih s NDH već godinama izaziva političke i društvene polemike u Hrvatskoj i regionu.
Vučić je u New Yorku otišao korak dalje, tvrdeći da Srbija u svom okruženju svjedoči ponovnom uzdizanju nacizma.
Time je njegov govor dobio snažnu regionalnu dimenziju uprkos tome što Bosna i Hercegovina nije spomenuta.
Jasno odabrane teme
Nastup predsjednika Srbije tako je bio kombinacija kritike postojećeg međunarodnog poretka, odbrane pozicije Beograda o Kosovu i oštrih poruka prema Hrvatskoj.
Vučić je pokušao predstaviti Srbiju kao državu koja zahtijeva jednaku primjenu principa međunarodnog prava na sve zemlje.
Istovremeno, njegov govor pokazao je koje je teme odlučio staviti u prvi plan pred predstavnicima država članica Ujedinjenih nacija.
Kosovo je ponovo predstavljeno kao jedno od centralnih pitanja srpske vanjske politike, dok su prema Hrvatskoj upućene izuzetno teške optužbe.
O Bosni i Hercegovini, međutim, nije bilo ni traga ni glasa.