Gostujući u programu Face TV-a, ratni komandant Srebrenice Naser Orić otvoreno je i bez ustezanja iznio niz teških optužbi na račun Dževada Mahmutovića, dugogodišnjeg funkcionera SDA i delegata u Vijeću naroda Republike Srpske. Orić je poručio da više nema namjeru šutjeti o, kako tvrdi, ljudima koji su ratnu žrtvu i autoritet koristili kao polugu za lične interese i političko preživljavanje.
Njegov istup izazvao je snažne reakcije u javnosti, jer je po prvi put tako direktno i imenima govorio o događajima iz ratnog i poratnog perioda, ali i o savremenim političkim odlukama koje, prema njegovim riječima, imaju duboke posljedice po povjerenje među ljudima.
Telefonski razgovor iz jula 2015. godine
Posebno potresan dio Orićevog izlaganja odnosio se na 11. juli 2015. godine i dešavanja u Memorijalnom centru Potočari, kada je tokom obilježavanja godišnjice genocida napadnut tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić. Orić je naveo da se u tom trenutku nalazio pod zabranom kretanja, na okolnim brdima, ali da je putem telefona pokušavao saznati šta se dešava i ko je uz narod.
– Zvao sam ga da ostane uz narod, a on mi je rekao: “Je**o te narod, bit će kr*i do koljena!” i već je bio pobjegao do Milića – rekao je Orić.
Prema njegovim riječima, takvo ponašanje doživio je kao bijeg i napuštanje odgovornosti u jednom od najosjetljivijih trenutaka za Srebrenicu i porodice žrtava. Istakao je da mu je tada postalo jasno da se, kako kaže, neki ljudi drugačije predstavljaju u javnosti nego što djeluju kada je najteže.
Poziv na istragu rada Memorijalnog centra
Orić je u istom razgovoru uputio otvoren poziv nadležnim institucijama da ispitaju trošenje novca i tenderske procedure vezane za rekonstrukciju bivše fabrike akumulatora u Potočarima. Posebno je naglasio period u kojem je Mahmutović bio član Upravnog odbora Memorijalnog centra Srebrenica.
Kako tvrdi, postoje ozbiljne sumnje u vezi s nestankom vrijedne imovine, ali i projektima koji nikada nisu zaživjeli, uprkos značajnim finansijskim ulaganjima. Orić smatra da je krajnje vrijeme da se, bez obzira na političke funkcije, utvrdi individualna odgovornost.
Sumnje u nestanak imovine
Prema Orićevim navodima, jedan od najozbiljnijih problema odnosi se na aluminijski krov fabrike, koji je, kako tvrdi, uklonjen i prodat mimo zvaničnih procedura. On je rekao da takvi potezi nisu samo materijalna šteta, već i moralni udarac za preživjele žrtve genocida koje taj prostor doživljavaju kao simbol sjećanja i stradanja.
Naglasio je da se istovremeno govori o milionskim projektima, dok ljudi u okolnim povratničkim mjestima i dalje žive bez osnovne infrastrukture, puteva i sigurnih izvora prihoda.
Projekti bez stvarnih rezultata
Kao dodatni primjer naveo je hotel “Laura”, za koji tvrdi da je progutao značajna sredstva, a da nikada nije ispunio svrhu zbog koje je najavljivan. Orić smatra da je upravo takvih projekata bilo više, ali da se o njima godinama šutjelo.
Po njegovim riječima, dok su se projekti vodili na papiru, obični ljudi nisu vidjeli nikakvu korist, što je dodatno produbilo nepovjerenje prema institucijama i pojedincima koji su njima upravljali.
Suzdržanost u Vijeću naroda
Orić se osvrnuo i na nedavnu odluku Dževada Mahmutovića da bude suzdržan prilikom glasanja o vitalnom nacionalnom interesu u Vijeću naroda RS, čime je omogućeno potvrđivanje nove Vlade Republike Srpske. Takav potez ocijenio je kao nešto što nema veze s principima ili strategijom.
– To nije politika, to je kupovina vlastite slobode – rekao je Orić.
On je sugerisao da su ovakve odluke rezultat pritisaka i pokušaja da se izbjegne eventualna pravna odgovornost za ranije poteze.
Kritika novog patriotizma
U završnici istupa, Orić je govorio i o, kako ih naziva, novim patriotama koji se, prema njegovim riječima, kriju iza velikih riječi, dok stvarni teret rata i danas nose isti ljudi. Istakao je da on lično živi u teškim infrastrukturnim uslovima, uz stalne pravne i medijske pritiske, dok drugi uživaju u privilegijama.
Zaključio je da se njegovi putevi s Mahmutovićem, uprkos zajedničkom ratnom iskustvu u Podrinju, ne mogu susresti ni moralno ni politički, te da istina, koliko god bila neugodna, mora izaći na vidjelo.