Ukidanjem sankcija, Sjedinjene Američke Države su, prema svemu sudeći, imale za cilj smanjenje nestabilnosti i političkih napetosti u regiji koja je i dalje osjetljivo žarište, a ne finansiranje, kako se u analizi navodi, „lutkarske predstave“. Poruka koja dolazi iz Washingtona, međutim, daleko je od bezuslovne podrške i nosi jasno upozorenje da se povjerenje može vrlo brzo izgubiti.
Iako zvaničnici Republika Srpska možda tehnički poštuju neslužbene američke uslove za ublažavanje sankcija, ostaje otvoreno pitanje kako će administracija predsjednika Donald Trump reagovati u trenutku kada se prekrši duh ovog aranžmana. Dosadašnja praksa pokazuje da Trump nema mnogo strpljenja za političke manevre koje doživljava kao svjesnu manipulaciju.
Američki magazin Washington Examiner u opširnoj analizi političke krize u Bosna i Hercegovina, objavljenoj nakon nedavno održanih izbora za predsjednika Republike Srpske i odluke o ukidanju sankcija **Milorad Dodik**u i njegovim najbližim saradnicima, podsjeća da Trump ne praktikuje dugotrajnu toleranciju. Kada procijeni da se dogovori zloupotrebljavaju, reakcije su, kako navodi autor, brze i oštre.
Novi predsjednik, stara politika
– Republika Srpska je nedavno održala izbore i, iako postoji novi predsjednik, šef ostaje isti, Milorad Dodik – navodi se u tekstu naslovljenom „Novi problemi za Bosnu nakon ukidanja sankcija srpskom lideru“.
Autor podsjeća da je Dodik, kojeg su visoki predstavnik i sudski sistem u BiH ranije proglasili nepodobnim za obavljanje političke funkcije, formalno napustio predsjedničku poziciju. Ipak, ta odluka nije značila i stvarno povlačenje iz politike, jer je funkciju prepustio pažljivo odabranom nasljedniku, čime je, prema ocjeni analitičara, zadržao ključnu kontrolu nad političkim procesima.
Zaključak teksta je izrazito pesimističan. Bosna i Hercegovina bi, kako se navodi, trebala očekivati nastavak iste korupcije, institucionalne fragmentacije, dubokih političkih i etničkih podjela, kao i trvenja koja već tri decenije predstavljaju ozbiljnu prepreku razvoju i dugoročnoj stabilnosti države.
Karijera izgrađena na sukobima
Autor Washington Examinera posebno naglašava da je Dodik svoju političku karijeru gradio sistematskim podsticanjem sukoba i nesloge između institucija Republike Srpske i državne vlasti Bosne i Hercegovine. Tokom godina, u više navrata je pozivao na referendume koji bi vodili ka otcjepljenju RS-a ili potpunom odbacivanju državnih institucija.
Dodik je, prema navodima, bio predmet brojnih istraga zbog korupcije, suočavao se s optužbama za podršku kriminalnim mrežama, a u javnim nastupima se često hvalio da se „redovno“ sastaje s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Uz to, više puta je ponavljao stav Moskve da je ruski rat protiv Ukrajine „potpuno opravdan“, čime je dodatno zaoštravao odnose sa zapadnim partnerima.
Sankcije kao prepreka, ne kao rješenje
Magazin podsjeća da je odgovor Dodika i njegove porodice na američke sankcije bio „pretvaranje postojećih mreža političkog i ekonomskog pokroviteljstva u sofisticiranu mašinu za izbjegavanje sankcija“. Umjesto povlačenja iz politike, sankcije su, prema toj ocjeni, dovele do jačanja paralelnih struktura moći.
Ipak, u oktobru je administracija Donalda Trumpa odlučila ukinuti sankcije Dodiku i njegovim saradnicima. Gotovo istovremeno, i to, kako se navodi, „u koordinaciji“, Dodik se povukao s mjesta predsjednika, omogućivši održavanje novih izbora, dok su vlasti Republike Srpske ukinule ranije donesene neustavne zakone.
Autor ovaj potez opisuje kao izvanredan i gotovo klasičan primjer quid pro quo aranžmana, kojim je okončan višemjesečni politički zastoj između Dodika i viših institucija Bosne i Hercegovine. Ipak, naglašava se da takav aranžman nosi ozbiljne rizike.
Problemi ne prestaju sa Dodikom
U analizi se upozorava da problemi Bosne i Hercegovine ne nestaju Dodikovim formalnim povlačenjem s funkcije. Osim finansijskog kriminala, Dodik i drugi srpski nacionalisti i zvaničnici Republike Srpske nastavili su promovirati agendu secesionizma, produbljivanja podjela i otvorenog političkog približavanja Moskvi.
Takva politika, kako se ističe, predstavlja ne samo unutrašnju destabilizaciju BiH, već i regionalnu sigurnosnu prijetnju, kao i potencijalni rizik za Evropska unija. U kontekstu šire evropske sigurnosti, Zapadni Balkan se i dalje posmatra kao osjetljivo područje gdje se krize mogu brzo preliti preko granica.
Autor podsjeća da je Bosna i Hercegovina zemlja koja se još uvijek oporavlja od masovnih ubistava i genocida, te da je Dejtonski mirovni sporazum, iako ključan za zaustavljanje rata, ostao manjkav temelj trajnog mira. Zbog toga, kako se naglašava, „prijetnja etničkog nasilja nikada nije daleko“.
Izbori bez Dodika
Iako su posljednji izbori u Republici Srpskoj održani bez Dodikovog imena na glasačkom listiću, obilježili su ih isti nacionalistički narativi, politička agitacija, niska izlaznost birača i ozbiljne optužbe za masovno namještanje glasova.
Rezultat, prema analizi, predstavlja nastavak statusa quo. Dodikov lično odabrani nasljednik, Siniša Karan, preuzeo je funkciju predsjednika, dok je Dodik ostao stvarni centar političke moći.
Autor ovu situaciju poredi s ruskim modelom vlasti, u kojem je Dmitrij Medvedev između 2008. i 2012. godine formalno obavljao funkciju predsjednika, dok je stvarnu moć zadržao Vladimir Putin. Dodik je, podsjeća se, čak vodio kampanju porukom da glas za Karana zapravo znači „glas za mene i politike koje smo do sada provodili“.
Upozorenje Washingtona
Bez ekonomskih i finansijskih kontrola koje su pružale američke sankcije, autor upozorava da se u budućnosti može očekivati intenziviranje nacionalističke retorike ispunjene mržnjom, porast korupcije i nove destabilizirajuće aktivnosti.
– Sada znaju da se suočavaju sa smanjenim rizikom od posljedica za svoje postupke. Sjedinjene Američke Države moraju ostati budne i spremne dokazati da to nije slučaj – navodi se u analizi.
Podsjećajući na Dodikovu izjavu da će Zapad sada „dobiti dva Dodika“, autor zaključuje da je cilj Washingtona vjerovatno bio smanjenje napetosti u regiji, a ne dugoročno tolerisanje političkih manipulacija. Kako se navodi na kraju teksta, iskustvo iz trgovinskih pregovora s Kinom pokazuje da Donald Trump nema mnogo dilema kada je riječ o ponovnom uvođenju oštrih kazni onda kada procijeni da je prevaren ili da se dogovor svjesno zloupotrebljava.