Može li pobjeda kandidatkinje HDZ-a BiH istovremeno predstavljati politički problem za čovjeka koji ju je kandidovao? Upravo takvu tezu iznosi novinar Sead Numanović, koji smatra da bi eventualni ulazak Darijane Filipović u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine mogao otvoriti pitanja koja Draganu Čoviću, prema njegovoj analizi, nikako ne bi odgovarala.
Kandidatura Filipović
Darijana Filipović zvanično je kandidatkinja HDZ-a BiH za hrvatsku članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Njenu kandidaturu u aprilu su jednoglasno podržali Predsjedništvo i Središnji odbor HDZ-a BiH, dok je Čović tada javno govorio o novoj fazi političkog djelovanja i ravnopravnosti hrvatskog naroda.
Numanović, međutim, iznosi potpuno drugačije tumačenje pozadine njene kandidature. Tvrdi da mu je visoki zvaničnik međunarodne zajednice u BiH još ranije prenio navodni razgovor s Čovićem prema kojem bi Filipović, u slučaju izbornog poraza, mogla preuzeti Ministarstvo vanjskih poslova BiH.
– Darijana Filipović bit će kandidatkinja HDZ BiH za članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Pošto neće proći, bit će nova ministrica vanjskih poslova BiH. To mi je rekao Dragan Čović – ispričao je Numanoviću, prema njegovim navodima, visoki zvaničnik međunarodne zajednice.
Autor navodi da ga je taj zvaničnik potom pitao vjeruje li i sam da Filipović neće uspjeti u izbornoj utrci.
– Ako je to rekao “prvi u bh. Hrvata”, ko sam ja da mu osporavam? – odgovorio je Numanović.
Sporna politička računica
Numanović svoju tezu gradi oko dugogodišnjeg pitanja izmjena Izbornog zakona BiH i koncepta “legitimnog predstavljanja”, koji HDZ BiH i Čović godinama stavljaju među najvažnija politička pitanja.
Prema njegovoj interpretaciji, upravo je neriješeno pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH jedan od ključnih izvora Čovićeve političke moći. Numanović smatra da bi pobjeda kandidatkinje HDZ-a mogla oslabiti argumentaciju koju je rukovodstvo te stranke godinama koristilo zahtijevajući promjene izbornog sistema.
– Pa Čović od početka ne želi rješenje “legitimnog predstavljanja”. Od Štefana Fulea na ovamo, on uporno odbija svako moguće rješenje. Odbio je njegov model treće izborne jedinice i trećeg entiteta na mala vrata. Odbio je 130 posto koncesija koje ste mu nudili u Neumu. On jednostavno zavisi od “legitimnog predstavljanja”. Sva njegova politička, a posebno ekonomska moć, počiva na tome. “Legitimno predstavljanje” učinilo ga je nedodirljivim. “Svetom hrvatskom kravom” koja nekažnjeno može krasti – rekao je Numanović.
Riječ je o Numanovićevoj političkoj interpretaciji i optužbama, a ne o utvrđenim činjenicama. HDZ BiH, s druge strane, javno zastupa stav da je legitimno političko predstavljanje hrvatskog naroda potrebno radi zaštite njegove ustavne ravnopravnosti.
Čović bez kampanje
Numanović smatra da je zanimljiv i način na koji se Čović ponaša tokom izborne kampanje. Prema njegovom viđenju, lider HDZ-a BiH ne vodi kampanju na način koji bi se mogao očekivati s obzirom na važnost utrke za Predsjedništvo BiH.
Autor ide i korak dalje, tvrdeći da bi Čoviću zapravo više odgovaralo da Filipović ne postane članica Predsjedništva, već da kasnije preuzme drugu značajnu državnu funkciju.
– Dragan Čović je posljednja osoba na planeti koja želi Darijanu Filipović vidjeti u Predsjedništvu BiH – piše Numanović.
On tvrdi da dio stranih zvaničnika s kojima je razgovarao ne prihvata takvu procjenu i da pojedini eventualnu pobjedu Filipović vide kao mogući završetak važnog dijela Čovićeve političke zaostavštine.
Numanović, međutim, smatra suprotno. Prema njegovoj analizi, pobjeda Filipović mogla bi otvoriti pitanje šta bi nakon toga ostalo od višegodišnje političke borbe oko izbora hrvatskog člana Predsjedništva.
Šta poslije pobjede?
Ključno pitanje koje autor postavlja jeste šta bi se dogodilo s političkom pričom o “legitimnom predstavljanju” ako kandidatkinja HDZ-a BiH osvoji mjesto u Predsjedništvu.
Prema njegovom tumačenju, takav rezultat mogao bi promijeniti političku dinamiku unutar hrvatskog političkog prostora. Numanović pita na čemu bi se nakon toga zasnivao zahtjev za promjenama Izbornog zakona i kako bi HDZ BiH nastavio obrazlagati tvrdnje o političkom položaju Hrvata.
Istovremeno otvara i drugo pitanje, Čovićevu budućnost na čelu HDZ-a BiH.
Numanović smatra da bi uspjeh Filipović mogao pokrenuti raspravu o generacijskoj i kadrovskoj promjeni unutar stranke. Ako bi kandidatkinja koju je izabrao Čović ostvarila cilj za koji se HDZ BiH godinama politički bori, prema autorovoj logici moglo bi se postaviti pitanje da li je vrijeme i za promjene u vrhu stranke.
Strah od nasljednika
U tekstu se pravi paralela s nekadašnjim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom i Jadrankom Kosor. Numanović podsjeća na to da je Sanader upravo Kosor izabrao za svoju političku nasljednicu, nakon čega se njihov odnos potpuno promijenio.
Tu analogiju koristi kako bi objasnio zašto, prema njegovom mišljenju, Čović ne mora nužno imati potpuno povjerenje u osobu koju je sam politički izgradio i kandidovao.
Autor smatra da politički nasljednik, jednom kada dobije dovoljno institucionalne moći, više ne mora ostati pod kontrolom svog prethodnika. Ipak, riječ je o njegovom poređenju i pretpostavci, a ne o dokazu da između Čovića i Filipović postoji takav odnos.
Dodatni pritisak predstavlja i činjenica da se Filipović na izborima suočava sa Zdenkom Lučićem, kandidatom stranaka okupljenih u Petorku, koji je tokom kampanje javno iznosio brojne kritike na račun Čovića i rukovodstva HDZ-a BiH.
Teške optužbe
Numanović u tekstu iznosi i niz ozbiljnih tvrdnji o funkcionisanju HDZ-a BiH i Čovićevoj političkoj moći. Poziva se na medijske izvještaje o navodnim zloupotrebama donacija iz Hrvatske te na optužbe koje iznosi Zdenko Lučić.
Takve tvrdnje predstavljaju optužbe i političke stavove njihovih autora i ne treba ih predstavljati kao pravosnažno utvrđene činjenice.
Numanović tvrdi da Čović uspijeva zadržati političku poziciju zahvaljujući snažnom uticaju koji ima unutar stranke i šireg političkog prostora okupljenog oko Hrvatskog narodnog sabora.
Prema njegovoj analizi, upravo kontrola stranačke infrastrukture omogućava Čoviću da opstaje na vrhu uprkos brojnim političkim krizama, kritikama i protivnicima koje je imao tokom višedecenijske karijere.
Borba za vrh
Numanović smatra da je pitanje “legitimnog predstavljanja” postalo centralna tačka Čovićeve političke strategije. Zbog toga pobjedu Filipović ne posmatra samo kao izborni uspjeh HDZ-a BiH, već i kao događaj koji bi mogao promijeniti unutrašnje odnose u toj stranci.
Ipak, nema javno potvrđenih dokaza da Čović želi poraz vlastite kandidatkinje. Naprotiv, HDZ BiH je Filipović zvanično kandidovao i javno joj pružio podršku, pa Numanovićeva tvrdnja predstavlja njegovu političku analizu motiva koji bi mogli stajati iza šire strategije.
Autor na kraju ide još dalje i smatra da bi novi izborni neuspjeh kandidata HDZ-a morao otvoriti pitanje Čovićevog vodstva.
Prema njegovom stavu, poslije dugogodišnje političke borbe oko Predsjedništva BiH hrvatske političke stranke morale bi preispitati dosadašnju strategiju ukoliko ponovo ne ostvare cilj.
– Nakon 20 godina lupanja glavom o nosivi stub, valjda neko ima intelekta da potraži vrata. Ili barem prozor(čić)! Gubitak u ovoj izbornoj utrci za Predsjedništvo BiH našim Hrvatima bi morao biti ječeći alarm za potpuni zaokret! – piše Numanović.
Politička budućnost
Njegov završni stav posebno je oštar i usmjeren direktno prema Čoviću i njegovom najbližem političkom krugu.
– U kojem bi Čović i njegova ekipa morali biti zbrisani s političke scene, kao temeljni preduslov opstanka i obnove hrvatskog nacionalnog tijela u BiH! – piše Numanović.
Autor zaključuje da stvarno stanje hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovini treba posmatrati i kroz demografske pokazatelje, upozoravajući na smanjenje broja Hrvata i dugogodišnje iseljavanje.
Time cijelu priču vraća na pitanje političke odgovornosti. Njegova osnovna teza jeste da bi i pobjeda i poraz Darijane Filipović mogli otvoriti neugodno pitanje za rukovodstvo HDZ-a BiH – šta poslije višegodišnje politike “legitimnog predstavljanja” i kakva je budućnost Dragana Čovića na vrhu stranke.
Da li bi izborni rezultat zaista doveo do velikog preslagivanja unutar HDZ-a BiH ostaje politički otvoreno pitanje. Ono što je potvrđeno jeste da je Filipović zvanična kandidatkinja HDZ-a BiH, dok tvrdnja da njen ulazak u Predsjedništvo zapravo ne odgovara Čoviću ostaje Numanovićeva interpretacija političkih interesa i odnosa unutar hrvatskog političkog prostora.