Šta se krije iza promjene američke politike prema Bosni i Hercegovini i zašto su odluke Trumpove administracije izazvale ozbiljna pitanja u dijelu američkog Kongresa? Izvještaj koji je predstavio ured kongresmena Williama R. Keatinga iznosi teške tvrdnje o vezama političkih odluka, poslovnih interesa, Milorada Dodika, Južne interkonekcije i državne imovine Bosne i Hercegovine.
Dokument pod nazivom “Plati pa vladaj na Balkanu” objavljen je uoči saslušanja pododbora Predstavničkog doma američkog Kongresa o pravcu politike Sjedinjenih Američkih Država prema Zapadnom Balkanu. Riječ je o izvještaju grupe demokrata u Odboru za vanjske poslove, pa tvrdnje iz njega predstavljaju njihove nalaze i optužbe, a ne pravosnažno utvrđene činjenice.
Teške optužbe
U središtu izvještaja nalaze se dvije odluke Trumpove administracije koje autori dokumenta povezuju s Bosnom i Hercegovinom. Tvrde da su njima otvoreni poslovi vrijedni više od milijardu dolara ljudima politički povezanim s američkim predsjednikom, dok su istovremeno ugroženi evropski put BiH i regionalna stabilnost.
Autori izvještaja tvrde da se američki državni resursi u Bosni i Hercegovini koriste kako bi korist ostvario uzak krug ljudi povezanih s Donaldom Trumpom.
U cijelu priču uvode se Michael Flynn i Rod Blagojevich, koje je Trump pomilovao, ali i drugi ljudi povezani s njegovim političkim krugom. Posebno mjesto zauzima projekat gasovoda Južna interkonekcija, koji je godinama predstavljan kao važan projekat za smanjenje energetske zavisnosti Bosne i Hercegovine od ruskog gasa.
Autori dokumenta smatraju da se iza pojedinih poteza američke administracije krije mnogo šira kombinacija političkih i poslovnih interesa.
Dodik i sankcije
Jedna od ključnih tačaka odnosi se na ukidanje američkih sankcija Miloradu Dodiku, njegovoj porodici i drugim povezanim osobama.
U izvještaju se tvrdi da je administracija Donalda Trumpa ukinula dugogodišnje sankcije nakon lobiranja ljudi povezanih s pokretom MAGA, među kojima se spominju Flynn i Blagojevich.
Američka strana je ukidanje sankcija povezivala s povlačenjem secesionističkih zakona koje je SNSD ranije usvojio u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Međutim, autori izvještaja osporavaju vrijednost takvog ustupka jer navode da su sporni propisi već bili oboreni pred institucijama Bosne i Hercegovine.
Zbog toga tvrde da je Dodik dobio politički izuzetno vrijednu koncesiju, dok zauzvrat nije učinio ono što bi opravdalo tako veliki zaokret dugogodišnje američke politike.
Milijarda za gasovod
Drugi dio priče odnosi se na Južnu interkonekciju.
Prema tvrdnjama iz izvještaja, američka administracija je nakon ukidanja sankcija olakšala mogućnost dodjele koncesije vrijedne više od milijardu dolara kompaniji AAFS.
Autori dokumenta problematiziraju činjenicu da ta kompanija, prema njihovim navodima, nema odgovarajuće regionalno niti sektorsko iskustvo.
Istovremeno ukazuju na njene političke veze.
Među ljudima povezanim sa kompanijom spominje se Joseph Flynn, brat Michaela Flynna, kao i Jesse Binnall, advokat povezan s Trumpovom kampanjom. Upravo te veze autori izvještaja koriste kao jedan od glavnih argumenata za tvrdnju da poslovni i politički interesi u ovom slučaju nisu jasno razdvojeni.
Posebno se problematizira način na koji bi kompanija bez značajnog prethodnog iskustva u ovom sektoru mogla dobiti izuzetno vrijedan posao u Bosni i Hercegovini.
Pritisak na Federaciju
Izvještaj se bavi i političkim procesima unutar Federacije Bosne i Hercegovine.
Autori tvrde da je Ambasada SAD-a u Sarajevu vršila pritisak kako bi kompanija AAFS bila uključena u rješenja povezana s Južnom interkonekcijom.
Ranije verzije projekta predviđale su važnu ulogu domaće kompanije BH Gas, dok se prema novim planovima pojavljuje drugačiji model realizacije.
U dokumentu se posebno ukazuje na promjenu odnosa HDZ-a BiH prema projektu. Ta stranka je dugo osporavala ranija rješenja, dok su se okolnosti promijenile nakon pojavljivanja novog modela.
Autori izvještaja zato cijeli proces predstavljaju kao mnogo više od običnog energetskog projekta.
Schmidt na izlazu
Još ozbiljniji dio dokumenta odnosi se na Ured visokog predstavnika i Christiana Schmidta.
Prema tvrdnjama iz izvještaja, nakon promjene odnosa prema Dodiku američki zvaničnici počeli su raditi i na odlasku Schmidta sa funkcije visokog predstavnika.
Dodik je godinama vodio otvoreni politički sukob sa Schmidtom i osporavao njegov legitimitet. Posebno je problematičan postao nakon izmjena Krivičnog zakona BiH kojima je kriminalizirano neprovođenje odluka visokog predstavnika.
Upravo je postupak zbog nepoštivanja Schmidtovih odluka imao ozbiljne pravne i političke posljedice za Dodika.
Keatingov izvještaj odlazak Schmidta, međutim, povezuje sa mnogo širom političkom konstrukcijom.
Državna imovina
Najdramatičnije tvrdnje odnose se na državnu imovinu Bosne i Hercegovine.
Prema interpretaciji predstavljenoj u izvještaju, nakon Schmidtovog odlaska novi visoki predstavnik trebalo bi da dobije zadatak da uspostavi novi režim raspolaganja državnom imovinom.
Takvo rješenje ne bi bilo značajno samo zbog izgradnje Južne interkonekcije.
Autori izvještaja tvrde da bi moglo omogućiti vlastima Republike Srpske da raspolažu ogromnim površinama javnog zemljišta na teritoriji tog entiteta.
Upravo tu cijela priča dobija dodatnu dimenziju.
Državna imovina jedno je od najosjetljivijih neriješenih ustavnopravnih pitanja u Bosni i Hercegovini. O tome ko ima pravo raspolagati zemljištem, šumama, poljoprivrednim površinama i drugom imovinom godinama se vode politički i pravni sporovi.
Prema navodima izvještaja, novi model mogao bi otvoriti vrata prodaji velikih dijelova takve imovine.
Mogući privatni interesi
Autori dokumenta idu još dalje i sugerišu da bi od takvog razvoja događaja mogli imati korist pojedinci povezani sa porodicama Flynn i Trump, uključujući Donalda Trumpa Mlađeg, kao i Binnall i drugi politički povezani akteri.
To su izuzetno ozbiljne tvrdnje izvještaja i nisu predstavljene kao sudski utvrđena odgovornost tih osoba.
Suština sumnje koju iznose demokratski članovi Odbora jeste da bi promjena pravila o državnoj imovini mogla stvoriti prostor za velike privatne poslove nakon političkih odluka američke administracije.
Prema scenariju opisanom u dokumentu, nakon rješavanja pitanja državne imovine uslijedilo bi i zatvaranje OHR-a.
Bosna i Hercegovina bi tako ostala bez međunarodnog mehanizma koji je nakon Dejtonskog sporazuma imao značajnu ulogu u rješavanju političkih i institucionalnih blokada.
Otpor iz Evrope
Takva mogućnost, prema navodima iz teksta, izazvala je ozbiljnu zabrinutost evropskih partnera.
Problem za evropske zemlje nije samo pitanje ko će naslijediti Schmidta, nego šta bi novi visoki predstavnik trebalo da uradi prije eventualnog zatvaranja OHR-a.
Sjedinjene Američke Države uspjele su izvršiti pritisak u pravcu Schmidtovog odlaska, ali nisu uspjele osigurati saglasnost za njegovog nasljednika.
Kao kandidat kojeg podržava Washington spominje se italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi.
Međutim, evropske zemlje nisu dale potrebnu podršku njegovom imenovanju.
Keatingov izvještaj dodatno problematizira njegov mogući dolazak tvrdnjom da bi mogao provoditi politiku koja bi odgovarala Dodikovim zahtjevima.
Kongres traži odgovore
Zabrinutost zbog američke politike prema Bosni i Hercegovini nije ograničena samo na Keatinga i demokrate.
Pitanja o ukidanju sankcija Dodiku i njegovim saradnicima postavljali su i pojedini republikanci.
Dodatni pritisak pojavio se nakon sahrane pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, nakon čega je Američka helsinška komisija pozvala administraciju da koristi postojeće mehanizme protiv osoba čije djelovanje ugrožava mir i stabilnost Bosne i Hercegovine.
To uključuje mogućnost ciljnih sankcija.
Sve to pokazuje da politika Washingtona prema Bosni i Hercegovini nije pitanje oko kojeg postoji potpuna saglasnost unutar američkih institucija.
Moguća istraga
Keatingov dokument mogao bi dobiti dodatni značaj ukoliko dođe do promjene odnosa snaga u Predstavničkom domu Kongresa.
U tom slučaju demokrati bi mogli pokušati pokrenuti detaljniju kongresnu istragu o odnosu vanjske politike Trumpove administracije i privatnih poslovnih interesa ljudi povezanih s predsjednikom.
Autori analize povlače paralelu s političkim okolnostima koje su prethodile prvom postupku opoziva Donalda Trumpa 2019. godine.
To, naravno, ne znači da bi novi postupak imao isti ishod niti da će uopće biti pokrenut. Pokazuje, međutim, koliko ozbiljno dio američkih demokrata tretira informacije koje su prikupljene o Bosni i Hercegovini.
Bosanska imovina u centru
U cijeloj priči zato se više ne govori samo o Dodiku, sankcijama ili jednom gasovodu.
Pitanje državne imovine Bosne i Hercegovine pojavljuje se kao potencijalno ključna tačka mnogo šireg političkog i ekonomskog procesa.
Ako bi bio uspostavljen novi režim raspolaganja tom imovinom, posljedice bi mogle daleko nadmašiti projekat Južne interkonekcije.
Upravo zbog toga tvrdnje iz Keatingovog izvještaja zahtijevaju jasno razlikovanje dokumentovanih političkih odluka od optužbi i zaključaka njegovih autora.
Izvještaj demokrata predstavlja ozbiljnu optužbu na račun Trumpove administracije, ali njegove tvrdnje o motivima, privatnoj koristi i planiranoj prodaji zemljišta tek bi morale biti potvrđene dodatnim dokazima i eventualnim institucionalnim istragama.
Ono što je već jasno jeste da se Bosna i Hercegovina ponovo našla u središtu ozbiljnog spora unutar Washingtona, a državna imovina, Južna interkonekcija, budućnost OHR-a i odnos prema Miloradu Dodiku postali su dijelovi iste političke slagalice.