Može li Bosna i Hercegovina postati moderna evropska država dok politički lideri i dalje insistiraju na etničkim podjelama kao osnovi političkog sistema? Upravo je nova izjava Dragana Čovića ponovo otvorila raspravu o budućnosti države, ulozi OHR-a i evropskom putu Bosne i Hercegovine.
Predsjednik HDZ-a BiH poručio je da Bosna i Hercegovina “ne može biti građanska država”, dok je pitanje Ureda visokog predstavnika pokušao prebaciti na evropski nivo, tvrdeći da bi se status OHR-a trebao “rješavati u Briselu”. Takve poruke izazvale su brojne političke reakcije i otvorile novu debatu o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu zagovaraju vodeće političke stranke.
Politički koncept
Kritičari politike HDZ-a BiH smatraju da ovakve izjave nisu samo dio dnevne političke retorike, već nastavak dugogodišnjeg političkog koncepta koji insistira na etničkom modelu upravljanja državom.
Prema tom tumačenju, cilj takve politike jeste očuvanje postojećeg sistema podjela, ograničavanje jačanja državnih institucija i usporavanje transformacije Bosne i Hercegovine prema standardima savremene evropske demokratije.
Posebno se naglašava da se ovakav pristup sve češće sudara sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, ali i obavezama koje je Bosna i Hercegovina preuzela na svom evropskom putu.
Pitanje građanske države posljednjih godina postalo je jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u Bosni i Hercegovini. Dok jedni zagovaraju model u kojem bi svi građani imali jednaka politička prava bez obzira na etničku pripadnost, drugi insistiraju na konceptu “konstitutivnih naroda” kao temelju političkog sistema.
Bliskost sa SNSD-om
Posebnu pažnju izazvala je Čovićeva izjava da pitanje OHR-a treba rješavati u Briselu.
Dio političkih analitičara smatra da takav stav predstavlja dodatno približavanje politici Milorada Dodika i SNSD-a, koji godinama insistiraju na smanjenju ili potpunom uklanjanju međunarodnog nadzora iz Bosne i Hercegovine.
Iako HDZ BiH i SNSD često koriste različitu političku retoriku kada se obraćaju međunarodnoj zajednici, njihovi politički interesi u pojedinim pitanjima sve više djeluju usklađeno.
Posebno kada je riječ o odnosu prema OHR-u, jačanju državnih institucija i preraspodjeli nadležnosti između države i entiteta.
Kritičari tvrde da obje stranke žele oslabiti međunarodno prisustvo kako bi etnonacionalne političke elite zadržale dominantan uticaj nad ključnim političkim procesima u zemlji.
Politički paradoks
U političkim reakcijama posebno se ističe činjenica da zahtjevi za slabljenjem OHR-a dolaze upravo od političkih aktera koje protivnici optužuju za proizvodnju institucionalnih blokada i političkih kriza.
Zbog toga dio javnosti smatra da nastaje svojevrsni politički paradoks.
Sa jedne strane vodeći politički lideri tvrde da Bosna i Hercegovina treba samostalno upravljati svojim procesima bez međunarodnog nadzora, dok s druge strane upravo njihove političke odluke često dovode do blokada institucija, kriza i nemogućnosti postizanja dogovora.
Kritičari smatraju da upravo zbog takvih okolnosti međunarodna zajednica i dalje insistira na prisustvu OHR-a kao mehanizma zaštite Dejtonskog sporazuma i stabilnosti države.
Uloga OHR-a
Podsjeća se da OHR nije nastao slučajno niti kao privremena politička improvizacija, već kao dio međunarodnog dejtonskog okvira uspostavljenog nakon rata u Bosni i Hercegovini.
Njegova osnovna uloga bila je očuvanje mira, nadzor nad provođenjem civilnog dijela Dejtonskog sporazuma i zaštita stabilnosti političkog sistema.
Zbog toga mnogi smatraju da kontinuirane političke blokade i institucionalne krize posljednjih godina pokazuju da razlozi za postojanje OHR-a i dalje nisu nestali.
Posebno se naglašava da Bosna i Hercegovina još nije dostigla nivo političke stabilnosti koji bi omogućio potpuno povlačenje međunarodnog nadzora bez ozbiljnog rizika od novih kriza.
Evropski standardi
Jedna od ključnih tačaka političkih sukoba u Bosni i Hercegovini jeste upravo pitanje usklađivanja domaćeg ustavnog sistema sa evropskim standardima.
Presude Evropskog suda za ljudska prava već godinama upozoravaju da postojeći politički model diskriminiše građane koji ne pripadaju konstitutivnim narodima ili se ne žele etnički izjašnjavati.
Upravo zbog toga evropske institucije insistiraju na reformama koje bi omogućile veći nivo građanske jednakosti i funkcionalnosti države.
Međutim, dio političkih stranaka u Bosni i Hercegovini takve zahtjeve vidi kao pokušaj slabljenja koncepta konstitutivnosti naroda i promjene dejtonske strukture države.
Zbog toga se rasprava o građanskoj državi često pretvara u jedno od najdubljih političkih i identitetskih pitanja u zemlji.
Evropski put BiH
Politički analitičari upozoravaju da će Bosna i Hercegovina teško napredovati prema članstvu u Evropskoj uniji bez ozbiljnijih institucionalnih reformi i smanjenja političkih blokada.
Evropska unija već godinama traži funkcionalnije institucije, jačanje vladavine prava i provođenje presuda međunarodnih sudova.
Istovremeno, unutrašnji politički sukobi i međusobna optuživanja vodećih stranaka dodatno usporavaju reformske procese.
Zbog toga dio javnosti smatra da izjave poput Čovićevih dodatno produbljuju političke podjele umjesto da otvore prostor za kompromis i dogovor o budućnosti države.
U takvom političkom ambijentu pitanje građanske Bosne i Hercegovine, uloge OHR-a i evropske budućnosti zemlje ostaje jedno od ključnih pitanja oko kojeg će se političke borbe nastaviti i u narednom periodu.