Može li Bosna i Hercegovina ostati stabilna bez međunarodnih mehanizama koji su tri decenije predstavljali zaštitnu mrežu Dejtonskog mirovnog sporazuma? Upravo to pitanje otvorio je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko u opširnom i izuzetno upozoravajućem obraćanju članicama Vijeća za implementaciju mira (PIC), uoči odluke o imenovanju novog visokog predstavnika.
U pismu koje je izazvalo veliku pažnju političke javnosti, Inzko upozorava da bi prerano slabljenje ili ukidanje OHR-a i Bonskih ovlasti moglo proizvesti ozbiljne posljedice po stabilnost Bosne i Hercegovine. Nekadašnji visoki predstavnik smatra da se međunarodna zajednica nalazi pred odlukom koja može imati dugoročne posljedice ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za širi region.
Poziv na oprez
Na početku svog obraćanja Inzko podsjeća na staru poslovicu da je prije donošenja važnih odluka potrebno dobro odmjeriti sve posljedice.
– Tri puta mjeri, jednom sijeci, kaže stara poslovica. To mi je prvo palo na pamet kada sam nedavno pročitao medijske napise o tome kako je budućnost OHR-a i Bonskih ovlasti još jednom predmet rasprave – naveo je Inzko.
Prema njegovim riječima, međunarodni akteri ne bi smjeli donositi odluke o slabljenju postojećih mehanizama bez detaljne procjene mogućih posljedica.
– Stoga upućujem apel svima koji u ovom trenutku razmatraju budućnost OHR-a: prije nego što ukinete instrumente koji su tri decenije čuvali mir i stabilnost u ovoj napaćenoj zemlji, pažljivo sagledajte posljedice njihovog preranog ukidanja. Izmjerite i pet puta! – poručio je.
Zašto postoji OHR
Inzko podsjeća da OHR, Bonske ovlasti i međunarodno sigurnosno prisustvo nikada nisu zamišljeni kao trajni elementi političkog sistema Bosne i Hercegovine.
– OHR, Bonske ovlasti i međunarodno sigurnosno prisustvo nisu uspostavljeni kao trajna obilježja političkog života Bosne i Hercegovine. Uspostavljeni su kao zaštitni mehanizmi dok domaće institucije ne budu u potpunosti sposobne da sporove rješavaju unutar ustavnog okvira, bez ugrožavanja mira i stabilnosti – istakao je.
Prema njegovom mišljenju, pravo pitanje nije da li ti mehanizmi jednog dana trebaju nestati, nego da li su se zaista stekli uslovi za njihovo ukidanje.
Nakon odlaska s funkcije visokog predstavnika, kaže da se godinama svjesno suzdržavao od javnih komentara kako ne bi utjecao na rad svog nasljednika niti na odluke međunarodne zajednice.
Ipak, sada smatra da je dužan upozoriti na opasnosti koje vidi u sve češćim zahtjevima za zatvaranje OHR-a.
Evropski put BiH
Posebno odbacuje tvrdnje da je OHR prepreka evropskim integracijama Bosne i Hercegovine.
– Moje dvanaestogodišnje iskustvo na funkciji visokog predstavnika navodi me na suprotan zaključak. Visoki predstavnik nikada nije bio prepreka na putu Bosne i Hercegovine prema EU. Naprotiv, kada bi se to od njega zatražilo, on je mogao čak i ubrzati evropski put – naveo je.
Prema njegovom mišljenju, pojedini politički lideri ne protive se samom postojanju visokog predstavnika koliko mogućnosti da on koristi Bonske ovlasti kako bi otklonio političke blokade.
– Ono čemu se pojedini politički akteri protive nije samo prisustvo visokog predstavnika, nego činjenica da on u konačnici može koristiti Bonske ovlasti kako bi otklonio trajne blokade u državnim institucijama. Takvi političari se, u osnovi, ne boje međunarodnih predstavnika, već vladavine prava. U tome je suština! – poručio je Inzko.
Godine blokada
Bivši visoki predstavnik tvrdi da su domaći politički lideri tokom njegovog mandata imali brojne prilike za postizanje kompromisa, ali da su mnoga pitanja ostala neriješena zbog nedostatka političke volje.
Kao primjer navodi činjenicu da Bosna i Hercegovina ni nakon više od tri decenije nema usaglašen tekst državne himne.
– Nepostojanje svima prihvatljivog teksta za državnu himnu samo je jedan tužan primjer: ni danas ne postoji tekst himne, samo melodija. Zašto je nemoguće dogovoriti se oko teksta kojim se samo opisuju prirodne ljepote? – upitao je.
Podsjeća i na višegodišnje odgađanje uvođenja jedinstvenog evropskog broja za hitne slučajeve 112, kao i na više neuspjelih pokušaja usvajanja zakona kojim bi bilo zabranjeno negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
– Ovakvi primjeri pokazuju da su pojedina pitanja bila neprekidno blokirana ne zato što je bilo nemoguće postići kompromis nego zato što nije bilo političke volje – ocijenio je.
Zašto je reagovao
Inzko se osvrnuo i na odluku koju je donio pred kraj svog mandata, kada je iskoristio Bonske ovlasti za nametanje izmjena Krivičnog zakona kojima se zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
– Iskoristio sam Bonske ovlasti da zabranim veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida. Donio sam takvu odluku jer sam bio čvrsto uvjeren da sistematsko negiranje zločina i rehabilitacija osuđenih ratnih zločinaca predstavljaju opasno sjeme iz kojeg bi proistekao budući sukob – naveo je.
Dodao je da mu savjest nije dopuštala da napusti funkciju bez donošenja takve odluke.
Državna imovina
Jedno od ključnih pitanja koje ističe jeste pitanje državne imovine.
– Danas imamo jedno pitanje koje posebno jasno ilustrira taj izazov, to je državna imovina. Sama ideja da država može postojati i funkcionirati bez državne imovine suprotna je logici i međunarodnoj praksi – poručio je.
Prema njegovim riječima, godinama nije postojala spremnost da se o tom pitanju ozbiljno razgovara.
– Ako neko odbije da uopće razgovara o državnoj imovini, kao što je to godinama činio bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik, onda je kristalno jasno da se u BiH ne može postići dogovor o državnoj imovini, niti se može usvojiti domaći zakon za rješavanje ovog vrlo zahtjevnog pitanja – naveo je.
Upozorenje na posljedice
Posebno oštar dio pisma odnosi se na zahtjeve za ukidanje OHR-a i Bonskih ovlasti.
Inzko smatra da pojedini politički akteri žele ukloniti te mehanizme ne zato što su problemi riješeni, nego zato što ih vide kao posljednju prepreku ostvarivanju vlastitih političkih ciljeva.
– Njihov cilj je ukloniti te zaštitne mjere i dovesti Bosnu i Hercegovinu u stanje nefunkcionalnosti i, u konačnici, do dezintegracije – upozorio je.
Potom iznosi možda i najdramatičniju ocjenu u cijelom obraćanju.
– Također je jasno da se takav proces ne bi mogao odvijati bez ozbiljnih posljedica. Ni jedan odgovoran posmatrač ne može tvrditi da bi ukidanje dejtonskog okvira prošlo mirno ili bez rizika od stvaranja izuzetne nestabilnosti i sukoba, pa čak i rata – naveo je Inzko.
Lobistički pritisci
Posebnu pažnju posvetio je i međunarodnim lobističkim aktivnostima koje se, prema njegovim riječima, vode sa ciljem slabljenja međunarodnog prisustva u Bosni i Hercegovini.
Podsjetio je na navode o konsultantskim ugovorima u kojima se kao politički cilj spominje nezavisnost Republike Srpske.
– Konsultantski ugovor s kanadskom firmom također sadrži cilj koji je eksplicitno naveden: „Naš krajnji cilj je nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine“ – istakao je.
Prema njegovom mišljenju, takve inicijative nisu u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom i predstavljaju ozbiljan izazov za ustavni poredak zemlje.
Poruka međunarodnoj zajednici
Na kraju svog obraćanja Inzko postavlja pitanje da li bi međunarodna zajednica zaista trebala nagraditi, kako navodi, secesionističke politike nakon tri decenije ulaganja u očuvanje mira.
Podsjeća na brojne uspjehe ostvarene nakon rata, uključujući formiranje jedinstvenih Oružanih snaga BiH, zajedničkih putnih isprava, jedinstvenih registarskih tablica i Državne granične policije.
– Da li bi takva odluka poslala poruku svijetu da tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine, zajedno sa svim njenim građanima, nisu sposobni zajedno živjeti u ovoj prekrasnoj zemlji? Moj odgovor je nedvosmislen: mogu, i žive – poručio je.
Zaključujući pismo, pozvao je članice PIC-a da ne donose ishitrene odluke.
– Sačuvajte instrumente koji su tri decenije štitili mir i stabilnost. Koristite ih razborito i samo kada je potrebno, ali ih držite na raspolaganju. Čak i ako se Bonske ovlasti rijetko koriste, samo njihovo postojanje ostaje važna garancija protiv osporavanja ustavnog poretka. Bez efikasnih instrumenata, Ured visokog predstavnika rizikuje da postane gotovo samo puki posmatrač događaja za koje je i osnovan da spriječi – zaključio je Valentin Inzko.