Bosna i Hercegovina, barem formalno, i dalje ima podršku svih članica Evropska unija kada je riječ o nastavku evropskog puta, ali poruke koje dolaze iz Brisela sve su direktnije i oštrije. To je nakon samita EU, zapadni Balkan otvoreno poručio Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji je učestvovao u razgovorima s najvišim evropskim zvaničnicima.
Iako se na prvi pogled čini da je politička podrška stabilna, suština poruka iz evropskih krugova jasno pokazuje da više nema prostora za improvizacije, polovična rješenja i formalna ispunjavanja obaveza bez stvarnih rezultata. Evropske institucije, ali i pojedine članice, sve češće insistiraju na mjerljivim i provjerljivim koracima, bez ikakvih ustupaka domaćim vlastima.
Stroži kriteriji bez popuštanja
Na marginama samita u Briselu Komšić je imao niz bilateralnih sastanaka, a po povratku je jasno poručio da se unutar EU sve više diferenciraju stavovi, ali da zajednička linija ostaje nepromijenjena, reforme moraju biti stvarne, a ne deklarativne.
– Postoje zemlje koje, uvjetno rečeno, imaju niže kriterije i one koje su stroge u svojim zahtjevima, poput Nizozemske ili Danske. Neke zemlje dosta strogo postavljaju svoje zahtjeve i koliko vidim bit će vrlo odlučne, neće se popuštati našim vlastima kada je riječ o onome što se traži od njih. Naprimjer, Zakon o VSTV-u i Zakon o sudu BiH, apsolutan uvjet će biti da budu u skladu s mišljenjem Venecijanske komisije. Kakve god zakone da usvojimo, ako ne dobiju pozitivno mišljenje Venecijanske komisije, neće biti prihvaćeni – rekao je Komšić.
Ovakva poruka jasno pokazuje da formalno usvajanje zakona više nije dovoljno. Evropski partneri insistiraju na suštini, a ne na formi, što za Bosnu i Hercegovinu predstavlja ozbiljan izazov s obzirom na dosadašnju praksu odgađanja i kompromisa bez stvarnog sadržaja.
Otvaranje pregovora pod lupom
Jedno od ključnih pitanja ostaje imenovanje glavnog pregovarača, ali ni tu neće biti tolerancije. Prema riječima Komšića, strože članice EU zahtijevaju da cijeli proces bude u potpunosti usklađen sa Ustavom i važećim zakonima, bez političkih prečica.
– Zaključak je da podrška postoji, ali mislim da se ovaj put nećemo moći “provući” kao što smo do sada radili zbog nekih geopolitičkih prilika na evropskom kontinentu. Kroz prste nam neće gledati i neće biti prilike da dobijemo otvaranje pregovora, a da zaista nismo nešto konkretno uradili. Cijeli region, zapravo, ima podršku s tim što je zahtjev koji je došao od Vučića, da svi zajedno uđemo u EU, odbijen. Članice EU traže od svake zemlje pojedinačno da ispuni ono što se od nje očekuje, i to na način da to što radi može biti vrlo lako i jednostavno izmjereno kao pozitivno, odnosno potpuno ispunjeno, djelimično ispunjeno ili neispunjeno – rekao je Komšić.
Ovakav pristup dodatno stavlja pritisak na domaće institucije, jer više nema skrivanja iza regionalnih inicijativa ili zajedničkih političkih paketa.
Mađarska kao glasna iznimka
Posebnu pažnju izazvala je i uloga Mađarske, koja je u Vijeću za opće poslove EU blokirala usvajanje godišnje deklaracije o napretku zemalja zapadnog Balkana, ali i nekoliko istočnih partnera. Prema Komšićevim riječima, Mađarska, uz donekle blaži stav Slovačke i nove češke vlade, predstavlja opoziciju dominantnoj politici EU, prije svega kada je riječ o Ukrajini.
– Mislim, prije svega, na Ukrajinu, dok je, s druge strane, Mađarska veliki zagovornik proširenja EU na Zapadni Balkan. Da li će tu doći do nekog uvjetovanja, da Mađarska da pozitivno mišljenje za Ukrajinu, a da to isto važi i za Zapadni Balkan, ne znam. Taj odnos koji vlada među zemljama EU je vrlo dinamičan, mada se vidi ta linija na kojoj puca vanjska politika EU kao cjeline u odnosu, prije svega, prema Ukrajini. Zapadni Balkan, bez obzira što Mađarska pokušava da nametne tu temu, ipak nije toliko važan za EU kao što je Ukrajina. Šta će Orban uraditi, vidjet ćemo – rekao je Komšić.
Poruka bez uljepšavanja
Iako se u diplomatskom jeziku često traže blaže formulacije, poruke iz Brisela ovog puta djeluju ogoljeno i bez prostora za tumačenja. Evropska unija, suočena s ratom, unutrašnjim podjelama i novim geopolitičkim prioritetima, nema namjeru da dodatno toleriše zastoje na Balkanu. Za Bosnu i Hercegovinu to znači da će naredni potezi biti presudni, jer šanse postoje, ali strpljenja je sve manje.